Čest prizor u japanskim gradovima: što znači ovo prazno posuđe pred nečijim ulaznim vratima Je li netko upravo objedovao na dvorištu Netko se smilovao gladnim mačkama u susjedstvu Susjed je pripremio glomazni otpad za gradsku čistoću Ili to Japanci u posuđe skupljaju kišnicu Odgovor: ništa od navedenog. Dobrodošli u zemlju u kojoj ste kao mušterija uvijek u pravu, tretirani kao božanstvo čim izvučete novčanik, sigurni da ćete za svoj novac dobiti uslugu na vrhunskoj razini. Zahvaljujući blagodatima sistema dostave na kućnu adresu (demae), uživat ćete u savršeno svježem obroku koji ste kratko prije telefonski naručili kod svog omiljenog restorana. Dašak osobnosti dodan je svakom jelu, jer hrana je poslužena iz istog posuđa kao u dotičnom restoranu. Kad završite s jelom, od vas se očekuje samo to da operete posuđe i stavite ga pred kućni prag. Dostavljač na motociklu ubrzo će se vratiti po nj, ni ne pomišljajući da vas ometa zvonjavom na ulaznim vratima! Demae: idealno rješenje kad ste umorni, u žurbi, s nenajavljenim gostima pred genkanom, ili vam se naprosto ne da kuhati. Nazovite svoj omiljeni restoran i naručite sushi, sobu ili udon rezance, udobno se zavalite u naslonjač i čekajte zvono na vratima. Demae: besplatna i brza dostava uz zajamčen personal touch i nježni obzir prema kupcu. Jedite svoj omiljeni sushi na crno lakiranom pladnju, srčite juhu iz zdjelice oslikane ljupkim motivima, a da niste nogom kročili iz stana. Zaboravite plastično-kartonski svijet pizza i hrane 'kod Kineza' - pokažite smisao za izvorne okuse i razvijenu ekološku svijest! Jednom demae, uvijek demae!

Crna kronika Japanska policija nedavno je objavila godišnju statistiku samoubojstava u ovoj zemlji. Prema podacima, prošle godine u Japanu samoubojstvo su počinile čak 33.093 osobe. To bi po veličini odgovaralo stanovništvu manjeg grada u Hrvatskoj. Crna brojka već desetu godinu zaredom premašuje 30.000, što je drugi najviši broj samoubojstava u Japanu u posljednjih 30 godina otkako se vode statistike. Detaljnije brojke pokazuju porast broja samoubojstava unutar određenih starosnih skupina. Tako je rekordno porastao broj samoubojica u 30-im i 60-im godinama života. Također je zabilježen rast broja samoubojstava ljudi 40-ih godina. U odnosu na ukupnu brojku, najviši postotak suicida zabilježen je među osobama starijima od 60 godina: 36.6 %. Udio radno sposobnog stanovništva 30-ih i 40-ih godina iznosio je 29.8 %. Iako je statistika mlađih dobnih skupina zabilježila procentualni pad, proizlazi da je prošle godine život okončalo 3.309 Japanaca 20-ih godina, te 548 osoba mlađih od 19 godina, među kojima je bilo osnovno- i srednjoškolaca... Upadljiva je razlika po spolovima: od ukupnog broja samoubojica, 23.478 činili su muškarci i 9.615 žene. Od vjerojatnih motiva za samoubojstvo, japanska statistika navodi sljedeće, rangirano po učestalosti (česta je kombinacija ovih motiva): 1. zdravstveni razlozi 2. financijski problemi i dugovi 3. obiteljski problemi (npr. odgoj djece) 4. problemi na radnom mjestu (s podkategorijama 'umor i stres', 'loši međuljudski odnosi', 'pogreške u radu', 'promjene u uvjetima rada') 5. problemi u vezi 6. zadirkivanje u školi Što mi radi susjed "U posljednje vrijeme na mnogim mjestima događaju se nesreće izazvane hidrogen sulfidom. U našem gradu dosad su zabilježene tri takve nesreće (stanje 28. travnja). Hidrogen sulfid koji pojedinci koriste pri pokušaju samoubojstva, u nekim slučajevima može naškoditi zdravlju većeg broja građana. Molimo obratite pozornost na sljedeće, i ukoliko se nađete u opasnosti, smjesta izvršite evakuaciju i obavijestite vatrogasce na broj 119: Svojstva hidrogen sulfida: - zaudara na pokvarena jaja - bezbojan je i teži od zraka - zapaljiv Mjere samozaštite: - Ukoliko osjetite zadah na pokvarena jaja, sklonite se s mjesta odakle neugodan miris dopire i provjetrite prostoriju (npr. otvorite prozore). - Evakuirajte u smjeru vjetra, na povišeno i dobro provjetreno mjesto, budući da je hidrogen sulfid teži od zraka. Upiti na broj: ..." (sadržaj službene note nedavno ubačene u moj poštanski sandučić) Duga kava S prijateljem sjedim u Starbucksu, pred nama dvije velike šalice kave, i slušam razloge zbog kojih mu je odnedavno postalo još teže koncentrirati se na doktorat iz molekularne biologije. 'Baš mi je drago što te vidim... U stvari, nisam baš nešto u zadnje vrijeme, kako da ti to kažem... U laboratoriju se nedavno dogodilo nešto grozno.' Rekavši to spuštena glasa, lice mu se naglo uozbiljilo. Lecnula sam se. Što je to bilo Antonio je inače beskrajno genki, srdačan i simpatičan, i oko sebe širi same dobre vibracije. Šarmantni Argentinac, s njim mogu pričati satima. Što mu se to grozno moglo dogoditi među njegovim Petrijevim zdjelicama i pipetama 'Tog dana mentor nas je odjednom sve pozvao na hitan sastanak. Znao sam da tu nešto smrdi, jer inače nikad ne sastančimo... Sjednemo mi, i kaže on: imam tužnu vijest, jučer se ubio jedan naš kolega.' 'Japanac, da... Zamro sam. Nisam znao što da kažem, a nisam valjda ništa ni rekao... Vratio sam se na posao u šoku. Jednostavno nisam mogao vjerovati.' Uzdahnuvši, samo sam slušala svog prijatelja Antonija. Dobro što smo oboje naručili veliku kavu. Trebat će nam, pomislila sam. Anketa Japanski kabinet vlade ovog je proljeća proveo anketu među odraslim Japancima starijima od 20 godina na pitanje: 'Kakav je vaš stav prema samoubojstvu' Iz ankete proizlazi da se 19.1 % Japanaca već ozbiljno bavilo pomišlju na samoubojstvo. Velik udio činili su ljudi s privremenim zaposlenjem, za koje je u Japanu poznato da zarađuju manje i imaju lošije radne uvjete od osoba sa stalnim radnim mjestom. 58 % osoba složilo se da TV-drame i filmovi koji romantiziraju samoubojstvo navode gledatelje na fatalni čin. 76 % anketiranih slaže se da je potrebna bolja regulacija internet stranica koje propagiraju cyber samoubojstva, okupljaju potencijalne samoubojice i opisuju suicidalne metode. Upitani za moguće poteškoće na radnom mjestu u slučaju da zbog depresije moraju uzeti bolovanje, više od 51 % anketiranih odgovorilo je da bi im to predstavljalo problem, a više od 26 % upitanih smatralo je da bi ostali bez posla. Samo 9.9 % osoba odgovorilo je da ne bi imali nikakvih problema na poslu u slučaju bolovanja zbog depresije. Produžena kava 'Tip mi nije bio prijatelj, čak ni neki naročit kolega... Bio je malo čudan. Tih, povučen. Nikad me nije pozdravljao kad bih ja pozdravio njega. Čak ni pri prvom upoznavanju nije rekao ništa. Čudno, zar ne U Japanu baš upadljivo, nešto takvo. Ali radili smo skupa, bili smo dio istog tima.' 'Nisam imao pojma da je imao takvih problema da digne ruku na sebe... Nisam znao gotovo ništa o njemu. Nakon svega, osjećao sam se krivim.' 'Misliš da su nam rekli što se zapravo dogodilo Ni riječi. Bez objašnjenja.' 'Došao sam kući i sjeo, uzeo mobitel... Imao sam snažnu potrebu da s nekim razgovaram o tome. Gledam brojeve i mislim: kome to sad reći Koga da nazovem Što da kažem' 'Ti si prva s kojom o tome pričam...' Moj prijatelj Antonio vidno se uzrujao. Toliko da još nije ni dodirnuo svoju kavu. Slušala sam, osjećajući da je to ono što sad najviše treba. 'Svi iz laboratorija bili smo na sprovodu. Poslije sam saznao da su bile i karmine, ali mene nitko nije zvao... Zašto Je li zato što sam gaijin Da ne znam običaje, da ću ih možda kompromitirati Osjećao sam se isključenim.' 'Naljutio sam se, otišao sam pravo do mentora kad sam to čuo.' Ono što sam već znala o njemu: Antonio je vrlo osjećajan i iskren. Otpio je malo kave, i to ga je smirilo. Još smo dugo razgovarali o nesretniku iz laboratorija. Njemu više nije bilo pomoći. Ali što je s onima koji ostanu 'Tamo, na ispraćaju, u sebi sam se oprostio s njim. Bila je to neka utjeha: njegova slika na odru, roditelji, prijatelji, mi iz laboratorija... Dobio sam tu posljednju šansu.' 'Nitko ništa ne govori o tome, ali možda je tako i bolje. Završit ću istraživanje, moram zapeti još malo, unatoč svemu. Na proljeće sam slobodan kao ptica, mogu malo otići do Europe... Osjećam se spremnim napustiti Japan.' .

Nad regijom Kanto nadvili su se kišni oblaci. Od početka lipnja do otprilike sredine srpnja umivat će nas sezonske kiše. Iako je vrijeme prilično nestabilno, između dva kišna dana dade se uhvatiti i malo sunca. Unatoč vlazi i sparini, pruža se idealna prilika za izlet u bližu okolicu. Jedno od omiljenih izletišta mojih sugrađana tijekom kišne sezone jesu vrtovi hrama Hondoji, čuvenog po svojim prekrasnim nasadima hortenzija i perunika. (O tome sam već nešto pisala ovdje). Svake godine usred sivila sezonskih kiša ovamo stižu tisuće posjetitelja željnih utjehe cvijeća. Čak ni za kišnih dana ovdje ne nedostaje zadivljenih šetača. Na lokaciji hrama Hondoji prvobitno se nalazio posjed samurajske obitelji Hiraga iz roda Genji. U 13. stoljeću budistička sekta Nichiren ovdje je osnovala hram pod današnjim imenom Hondoji, ili "mjesto na kojem se pojavljuje Buda". Prostrani kompleks hrama obuhvaća brojna manja svetišta, groblja i spomenike s pripadajućim vrtovima, a tu su i nastambe svećenika koji ovdje žive i rade. Hondoji je bez sumnje prekrasno mjesto u svojoj cjelini. Još se veća ljepota krije u brojim detaljima koje je lako previdjeti ukoliko šećete stazama na kojima ima najviše očitih atrakcija. Biseri su skriveni u zapećku, iza nekog zidića ili stakla, u nišama iza ugla, ili se otkrivaju naprosto iz drugog kuta gledanja. Ulaz u Hondoji kompleks. Kralj Dewa: jedna od skulptura na ulazu hrama (ukupno su dvojica i smješteni iza stakla u vratnicama). Nadnaravne su veličine i zastrašujuća lika i pogleda. Udarac o gong, kratka molitva, ruke putnika sklapaju se u časku mira i tišine. Svećenik pred oltarom u trenutku molitve, koju je naizmjenično prekidao budističkim napjevima. Ova sekta poznata je po štovanju lisica, vidi kipiće sa strane. Male lisice Lik Jizo sveca, zaštitnika djece, s metlom u ruci bdije nad tisućama Jizo kipića na policama koje su ostavili posjetitelji. S vanjske strane su obješeni savijeni papirići sa željama i molitvama. Nichiren svećenici žive u neposrednom susjedstvu. Šećući vrtom, lako je 'zalutati' u njihova dvorišta. Skriven iza granja drveća, ovim je mostićem upravo prošao svećenik šušteći skutama svojih dugih haljina. Ograda od bambusa uz jedan od brojnih manjih objekata unutar vrta. Posude za vodu, svaka brižljivo označena imenom. Izgleda kao da su još u upotrebi, iako vrt Hondojija ima vlastiti moderni sistem navodnjavanja. Prodorne oči sveca, gotovo zaboravljenog u nekom kutku vrta. Pobožna ruka u znak štovanja ostavila je par novčića. Skrivena u moru hortenzija, čuvena peterokatna pagoda visine 18 metara izranja na obzoru. Kako navodi službena brošura, u pagodi su sačuvane Budine kosti. Vrt perunika, divan bez obzira odakle ga promatrali. Narodno veselje na ulici pri izlazu iz hrama. Na improviziranoj tržnici možete kupiti sve vrste tradicionalnog ukiseljenog ili začinjenog povrća. Prodaju se i slatkiši, suveniri, voće, te naravno hortenzije u loncima da ih ponesete kući.

U Japanu se vozi lijevom stranom ceste, za što ste možda već čuli. No, jeste li znali da Japanci i novine čitaju 'naopačke': odostraga prema naprijed? Zašto japanski taksisti za vrijeme vožnje nose bijele rukavice, a dame ljeti preferiraju duži model do lakta? Što znače hrpe praznog posuđa pred ulaznim vratima kuća? Čemu služe plitke plastične posudice pokraj blagajne u trgovinama? I tako dalje, i tako dalje - bezbroj je sitnih detalja u japanskoj svakodnevici koji će prosječnom putniku i turistu upasti u oči pri prvom posjetu. Odgovori i objašnjenja neće uvijek ležati nadohvat ruke, niti će ih biti lako pronaći u konvencionalnim vodičima za turiste. Čuđenje, zaprepaštenje, šok - Japan rijetko kojeg došljaka ostavlja ravnodušnim. A kako se mi stranci običavamo čuditi stvarima koje su u Japanu evidentne same po sebi, Japanci to neće razumjeti, i još će se i čuditi nama što se mi čudimo! Ni nakon tri godine provedene u Japanu, ja se ne želim prestati čuditi. Ipak, navika je moćna stvar. Neobične stvari postaju obične, i čuđenje prestaje. Neobično postaje normalno. Sve se manje čudim. Nedavno sam primila e-mail od jednog čitatelja iz Hrvatske koji je s grupom kolega prvi put posjetio Tokyo. Začudilo ga je dosta toga, i opis njegovih dojmova iz prve ruke bio je vrlo duhovit. Bilo je osvježavajuće čitati o nečem tako poznatom iz perspektive tog čitatelja... i čuditi se njegovu čuđenju! Da čuđenje u svijetu (moje i vaše) ne bi prestalo, odlučila sam uvesti novu rubriku na blogu: Čudna mi čuda!? U toj rubrici namjeravam pisati o detaljima svakodnevice koje začuđuju došljaka u Japanu, navode ga na razmišljanje, ostavljaju bez teksta... Bez obzira jeste li bili u Japanu ili ne, vaša pitanja i sugestije o neobičnostima Japana su dobrodošli. Poželjno je da se radi o detaljima koje je moguće predočiti fotografijom. U međuvremenu, kreće pilot-epizoda u novom serijalu! Pogledajte donju fotografiju, snimljenu u ulici nedaleko od mog stana. Čemu služe ove plastične boce s vodom na cesti, privezane za električni stup? Koriste li Japanci ovu vodu za zalijevanje cvijeća? Ili, možda, za gašenje požara? Kao zalihu u slučaju elementarnih nepogoda? Odgovor: ništa od navedenog. Voda u bocama služi zastrašivanju mačaka lutalica, koje navodno ne podnose žarki odsjaj sunčevih zraka. Ratoborne i neuredne mačke razbježat će zaslijepljene jarkim svjetlom koje reflektiraju boce - ili bi barem u teoriji tako trebalo biti! Boce s vodom su uobičajeni ulični prizor u Japanu, a kolika je učinkovitost ove narodske metode, prosudite sami. 'Nekoyoke' ili strašilo za mačke obično se postavlja na cesti ili kraj ulaza u kuću. Unatoč ovoj metodi, ili zahvaljujući njoj, na japanskim ulicama mačaka lutalica ne nedostaje. Zabilježeni su i slučajevi požara na objektima koje je prouzročila sunčeva iskra s plastičnih boca. Slična navika postavljanja boca s vodom navodno postoji i u Australiji, Argentini, Meksiku, na Novom Zelandu i Malti, i možda još ponegdje gdje se ljudi nastoje obraniti od dosadnih mačaka, pasa, muha...

Kratka obavijest za moje čitatelje u Hrvatskoj, kao i za vas koji hrvatske tiskovine primate u inozemstvu: Ukoliko ste me do sada rado čitali u online izdanju, možda će vam se svidjeti ideja da uskoro za promjenu malo zacrnite prste tiskarskom bojom i uronite u moj najnoviji tekst iz Japana - crno na bijelom! Od 18. lipnja na svim kioscima, novi broj časopisa Grazia na 5 stranica donosi reportažu o Japanu iz mog pera. Naravno, bit će tu i dosta lijepih fotografija kako i priliči reportaži, a čak ako ste redovit i pomni čitatelj mog bloga, reportaža će vam otkriti neke do sada neopisane aspekte života Kućanice u Japanu i japanskih kućanica uopće. Odakle i kako sam ovamo dospjela (a mislili ste da ste o tome već sve znali), što ovdje radim (eh, da samo znate...) i kakvi su Japanci s kojima dijelim svakodnevicu - o tome čitajte u novom broju Grazije, i slobodno komentirajte ovdje! I da vam kažem, s obzirom na jedinstvenu priliku koja se ukazuje, smijete komentirati i moju frizuru!