Barban Na području Barbana i Raklja nalazio se veliki posjed obitelji Loredan. Stanovnici cijelog područja imali su niz obaveza prema Loredanima. Prva je naravno bila – prodaja vina. Vino se moralo «prodavati» gostioničaru definiranom od Loredana, po otkupnoj cijeni koju

"Ja ne mogu biti nacionalist. Ja sam bio prvak svijeta." Umro je Mate Parlov, najbolji hrvatski sportaš 20. stoljeća, svjetski prvak, olimpijski pobjednik, tih, samozatajan, veličanstven, čovjek koji je čitao i recitirao poeziju, koji je osvojio sve što se osvojiti može, koji je bio veći i plemenitiji od vještine kojom je stekao slavu. Nek mu je vječna slava i hvala za sve što je osvojio i zato što je bio najveći i najbolji, zato što je bio čovjek.

Venerio Trevisan rođen je u Vodnjanu 1797. godine. Po zanimanju je bio tkalac, ali je imao smisla za niz drugih stvari, od čega je posebno volio slikati. Kada je u Vodnjan došao Gaetano Grezler Trevisan je doživio razočaranje jer Grezler nije želio Trevisana za pomoćnika,

Ovdje je riječ o vizitaciji koju je u Krnicu i okolicu napravio biskup Eleonoro Pagello. Pagello je bio biskup u Puli od 1689. do 1695. Dio njegovih zapisa za vizitacije (posjeta župa njegove dijeceze) nalazi se u arhivi Biskupskog ordinarijata u Poreču. Danas nam zapisi nastali za vrijeme vizitacija daju vrijedne uvide u život tadašnjih vremena, kako samih župa tako i mjesta u kojima su...

Rođena je u Vižinadi 28. lipnja 1819.  Sa sedam godina polazi plesnu školu u Milanu, a već s deset godina postaje prva plesačica dječjeg ansambla milanske Scale. Baletom osvaja Beč, Napulj, Milano..., a najveći uspjeh postiže izvedbom baleta «Giselle».&n

Čak je i otkačeni D'Annunzio opjevao vodnjansko vino „muškat ruža“. Muškat ruža je desertno vino, dakle slatkasto, a ime je dobilo po intenzivnom mirisu po ružama. Ima i više od 14% alkohola. Nekada je bilo sastavni dio vodnjanske tradicije. No lagano se

"Vlada koja pljačka Petra da bi dala Pavlu uvijek može računati na potporu Pavla". O veličanju fašista i terorista kojima smo svjedoci posljednjih dana kroz sve medije, uključujući i nacionalnu televiziju, mogu samo izraziti svoje gnušanje. Kako teroristima, tako i onima koji ih brane i veličaju. Gnušanje izazivaju i pojave isluženih kvaziboraca za slobodu na dočeku terorista (možda bi mogao, dok nariče nad sudbinom osuđenog teroriste i nad svojom sudbinom i dok si gradi auru sveca i žrtve ispričati zašto je morao intervenirati kao potpredsjednik vlade za neke ljude da ih Merčepovi zločinci ne ubiju, kad nije bilo zločinaca ni zločina u Zagrebu te ratne 91. godine), ili osvjedočenih fašista na sprovodu jednog od njih. Crkva se nije ogradila od svog patera koji je održao oproštajno slovo jednom ratnom zločincu. Zašto i bi, kad pater Lasić govori ono što jedan dio njih misli. I to jedan dio njih na visokim položajima. Može naša vrla ministarka pričati o zlu fašizma koliko hoće, ali dokle god ona i slični budu držali figu u džepu kada se bude pričalo o fašizmu i antifašizmu, stvari će biti sve gore i gore. Nadam se da ju nije na to nagnala spoznaja o količini krvi koja smije biti drugog porijekla, a da se ne završi na mjestu gdje je komandirao nedavno sahranjeni zločinac, i kome ode pjeva omiljeni pjevač većine naših političara. Obzirom na njeno čuđenje svemu što se događa oko nje, možda joj je netko tek sad rekao kakva je to bila država, i kako su izgledali rasni zakoni, ili je možda ipak negdje pogledala i pročitala kako je izgledao taj logor. "On ne zna ništa, a misli da zna sve. To definitivno ukazuje na karijeru u politici". U teatru ludila još jednu u nizu svinjarija su priredili navijači, vješajući lutku obučenu u dres jednog nogometaša koji im se ne sviđa jer je igrao za drugi klub, a sada igra za njihovu svetinju. Što bi tek radili da im se ne sviđa njegovo porijeklo, ili boja kože Inače, ta svetinja je navodno lani bila na drugom mjestu po ukupnoj svoti novca zarađenoj od transfera igrača, ali kao udruga građana ne mora na to platiti porez. Ali se zato iz naših poreza plaćaju isti ti igrači, mastodont od nedovršenog stadiona i slično. Svašta sam napisao, a krenuo sam o sasma drugoj temi. Prošli tjedan sam nakon par godina opet prošao Likom malo podrobnije, kroz Gospić i Otočac. Svi koji prođu našim gradom, dive mu se. Dive se našem gradu, njegovim lijepim fasadama i uređenim trgovačkim centrima. Osim turista koji unezvjereno parkirani nasuprot hotela čitaju karte i pokušavaju dokučiti kamo treba skrenuti, jer su prometni znaci poprilično nespretno postavljeni. Što bi tek rekli da vide kako se recimo razvio Gospić Ili da se provezu kroz Otočac, grad koji je do pred nekoliko godina bio polupust i zapušten. Zadar ne treba ni spominjati, postaje pravi biser Jadrana. Ako ste ikada bili u ovim gradovima pred 10-ak godina, i ako prođete sada, znate o čemu pišem. Svi su ti gradovi obnovljeni uglavnom državnom pomoći. Dok se njihovi političari svim silama trude što veću količinu budžetskih sredstava sliti u grad, i dok su uspješni u tome, naši se trude što veću količinu gradskog novca utrošiti u projekte koje u drugim gradovima financira država. Obzirom tko je kod nas na vlasti, to mi je potpuno nejasno. Ali samo ako se gleda stranačka pripadnost. Ako se gledaju osobe i pojedinci, i njihove sposobnosti, sve je više nego jasno, i možemo reći da nam je taman tako kako smo zaslužili. Na današnji dan 1856. rođen George Bernard Show (kojem osim citata navedenih u tekstu, dugujemo i mnoga briljantna književna djela), 1908. u SAD osnovan FBI, 1943. rođen Mick Jagger. "Malo znanja je opasna stvar, ali moramo prihvatiti taj rizik, jer malo je maksimum koliko naši vođe mogu shvatiti."

Na brežuljku gdje je smještena stara jezgra Pule nalazi se i crkva Sv. Nikole.  Crkva je sagrađena u 6.st. i tada je bila posvećena Sv. Mariji. Crkva je obnovljena i proširena početkom 13.st. U ranom srednjem vijeku je oko crkve bilo groblje (groblje je ekshumirano početkom 20.st.). <span style="FONT-SIZE: 10

Bumbarima se zovu stanovnici Vodnjana.  Postoji i legenda kako je nastao taj naziv. Legenda kaže kako je u jednom navratu u posjet Vodnjanu došao austrijski car Franjo Josip. Za svečani doček bio je pripremljen i crveni tepih, ali je na koncu tepih ispao prekratak. Na žalost izgleda da su vodnjanci konstatirali da je tepih prekratak već kada je car stigao u

U starom dijelu Vodnjana prepunom uskih uličica nalazi se i vjerojatno najuža i najkraća ulica u cijeloj Istri. O njoj stanovnici Vodnjana pričaju jednu zgodnu pričicu, a vezana je uz razdoblje Austro Ugarske. Negdje u tom razdoblju žandar je uhvatio lopova na djelu (bolje reći nedjel