Pošto je post za prijavu još prije oho-ho otpao s mejnpejđa a ostalo je još cca tjedan dana fore za prijavu, koristim ovu priliku da sve zainteresirane još jednom pozovem da se priključe Gorilinom party izazovu a.k.a. Gorilinom izazovnom partiju (GIP)! Traže se kompilacije s različitim izvođačima u trajanju do 80 min na temu "Party": može to biti vaša DJ selekcija za tulum iz snova, možete smiksati desetak naj bombi koje ste u zadnjih mjesec dana kupili s Beatporta - ah da, lijepo je sanjati :( - ali isto tako možete složiti i kompilaciju 100% ubibože neplesnih balada u kojima indie trubadur X kuka kako je na nekom tulumu upoznao totalno zgođušan curetak s kojim se zapričao i baš se činilo da među njima ima kemije, kadli ono! odjednom! odnekud bane neki američki Tonči Raić! i mazne mu je ispred nosa, pa se trubadur sad pita šta je pošlo po krivu... Dakle, možete interpretirati tematski okvir partija kako god hoćete, iako bih osobno možda preferirao ako ipak ne biste baš otišli u ekstreme ove zadnje varijante. :)

Dosad smo se prijavili Matko, Gogo, Mirza, Vatroslav, Zoran i ja. Možda nam se još priključi i Bilanda. Ante El Segundo je bio ostavio tajnovit te zakučast komentar iz kojeg mi nije jasno da li se prijavio ili ne. Javlja li se još tko?

Pošto je post za prijavu još prije oho-ho otpao s mejnpejđa a ostalo je još cca tjedan dana fore za prijavu, koristim ovu priliku da sve zainteresirane pozovem da se priključe Gorilinom party izazovu a.k.ak. Gorilinom izazovnom partiju (GIP)! Traže se kompilacije s različitim izvođačima u trajanju do 80 min na temu "Party": može to biti vaša DJ selekcija za tulum iz snova, možete smiksati desetak naj bombi koje ste u zadnjih mjesec dana kupili s Beatporta - ah da, lijepo je sanjati :( - ali isto tako možete složiti i kompilaciju 100% ubibože neplesnih balada u kojima indie trubadur X kuka kako je na nekom tulumu upoznao totalno zgođušan curetak s kojim se zapričao i baš se činilo da među njima ima kemije, kadli ono! odjednom! odnekud bane neki američki Tonči Raić! i mazne mu je ispred nosa, pa se trubadur sad pita šta je pošlo po krivu... Dakle, možete interpretirati tematski okvir partija kako god hoćete, iako bih osobno možda preferirao ako ipak ne biste baš otišli u ekstreme ove zadnje varijante. :)

Dosad smo se prijavili Matko, Gogo, Mirza, Vatroslav, Zoran i ja. Možda nam se još priključi i Bilanda. Ante El Segundo je bio ostavio tajnovit te zakučast komentar iz kojeg mi nije jasno da li se prijavio ili ne. Javlja li se još tko?

‘He’s a mouse, too, like everybody else'

Ovo ljeto, na download sam stavio čak dvije ljetne 'EP kompilacije' – bio bi red da onda sastavim nešto prigodno i za kraj ljeta! Bilo je lijepo dok je trajalo. Sad idemo dalje.
Dakle - 'End Of Summer EP 2007', dame i gospodo: džaba & još malo pa nestalo! Link na Speedyshareu ima svoj vijek trajanja pa tko je zainteresiran, neka skida odmah, ili plače poslije.
Oko 27 MB.
Skini ovdje!

Kada žele obezvrijediti našu zaljubljenost u poj američkih stočara, neprijatelji, šminkeri i umišljeni često posežu za argumentom kako se po jedan takav (kantautor, roker…) može naći u ama baš svakome američkom gradu, te da, sukladno tome, u cijeloj priči nema ništa posebno. Zaboravljaju pritom kako lijepa glazba nikako nije smještena isključivo u dometu rijetkih genijalaca, nego je sve što vam za dohvat treba ljubav i strast prema bilo kakvoj, a onda naravno i žanrovski određenoj glazbi. Zato i jest vjerojatno istina da u svakome američkom gradu, ili pripizdini, ima jedan takav, ali baš zato svaki od njih i jest barem dobar, ako već ne i nešto više. U Memphisu ih, kažu jednostavna matematika, glazbena povijest i kulturalni studiji, ima i više, a dvojica od njih preksinoć su nas zabavljali u KSETu, u kojem se opet skupila fina hrpica ljudi, među kojima sve rjeđe i rjeđe vidim nova lica. Glavna zvijezda večeri bio je Jack Oblivian friško obrijanih brkova, koji se nakon zaslužne garažne karijere devedesetih godina ovog tisućljeća potrudio dokazati kako je pravi meštar obaju glazbenih žanrova, i countryja i westerna, koje svira nezaustavljivim pankerskim veseljem. Uz pratnju uigranih The Tennessee Tearjerkers, među kojima treba istaknuti fantastičnoga gitarista JP-a (ili Jay P, tako što) koji se posebno razigrao za vrijeme 50's roll obrade 'Mona Lise' te predivnog surf instrumentala, Jack nas je provezao kroz party-tonk svojih dvaju albuma, trenutno se smjestivši na sam vrh moje liste za nabavu, doveo na pravi južnjački redneck-dernek koji ne staje do jutra (okej, stao je u ponoć, ali šta sad) ali i pokazao kako samo krhka može biti koncertna atmosfera. Naime, svirka je stvarno bila osmjeh-od-uha-do-uha i noge-bez-mirovanja super, ali su povremene preduge pauze između pojedinih pjesama spuštale intenzitet bez greške. Dobro, prvi slijedeći liz na gitari odmah bi ga potom bio i podigao, ali takvo se što ne bi smjelo dešavati nabrijanoj bandi iskusnih kauboja. Izgleda da priče o kaosu koji su odsvirali dan ranije u Beogradu nisu bile samo priče, pa su nam Tearjerkersi stigli malo umorni, ali kažem, nije se primjećivalo za vrijeme pjesama, nego samo između njih.

Ipak, osobno mi čak i ljepši dio večeri osigurao je Harlan T. Bobo i njegovi The Chimps (bubnjar i gitarist isti kao u The Tennessee Tearjerkers, na basu Jack Oblivian, koji se u svome nastupu zamijenio s Harlanom koji je njemu svirao bas), polusatnim setom finog kantautorskog rocka, koji me natjerao ubost oba albuma. Kasnije sam kući skužio kako je na koncertu Harlan žestoke stvari svirao žešće, tjerajući glas do napuknuća, a nježne, poput nestvarne 'Bottle And Hotel' koja je nastup i otvorila, još nježnije, što samo pokazuje kako se tip nimalo ne štedi. Kao Leonard Cohen koji je prije odlaska u samostan svratio i na audiciju za novog pjevača Riverboat Gamblers, Bobo je životom išiban mačor koji sve svoje pjesme piše o supruzi Yvonne, pa nekako nije bilo šanse da mi se ne svidi. Oba albuma, 'Too Much Love' i 'I'm Your Man', zaista su jako lijepa, što mi eto omogućuje i privatni bis. Drugi ćete naći i na mojoj godišnjoj listi.

11. What Have I Done To Deserve This?

10. How Soon Is Now?  

9. What's Going On?

8. Where Is My Mind?

7. What Is Love?  

6. Where Is The Love?

5. What Difference Does It Make?

4. America: What Time Is Love?

3. Who Am  I?

2. Can I Kick It?

1. Who The Fuck Is Alice?

Bez obzira na česte zabrane sampliranja ili neslaganja autora s nečijom namjerom sampliranja, razvoj tehnologije i skorašnja potpuna ovisnost pop glazbe o kompjuterima, te njeni žanrovi čiji su samplovi sastavni dio i koje pokreće DJ kultura (hip hop, reggae, dub, dancehall i svi four to the floor pravci) definitivno mijenjaju svijest o prihvaćanju 'zdravo za gotovo' sadašnjeg,  još uvijek zatvorenog sustava raspolaganja glazbenim nasljeđem. 

Bliži se izlazak Will.I.Amovog solo prvijenca, pa je majstor tim povodom pripremio prilog u dva dijela u kojem premijerno predstavlja i komentira nekoliko novih stvari. Nemalo sam se iznenadio kad je usred drugog dijela pustio stvar pod naslovom "Get Your Money", sa semplom strašno mi poznatog house beata... moj krhki mozak je bio toliko zabezeknut da mu je trebalo jedno barem dvadesetak sekundi da procesira ono što dopire do njega - i prepozna da je riječ o, ni manje ni više, "Body Language" M.A.N.D.Y vs Booka Shade. :-o :-o :-o OMGWTFLOL!!! Jebate led!!!!!! Svaka čast Kanyeu, ali jedno je semplirati singl naširoko poznate francuske pop-house institucije a drugo posegnuti za underground electro-houseom. OK, dobro, ne baš ljutim undergroundom, "Body Language" ipak jest bila veliki hit na Ibizi '05. (usuđujem se nagađati da ju je Will.I.Am tamo i čuo), ali... šta je je, skidam kapu. Sad još samo fali da Timbaland doživi ovaj potez kao bačenu rukavicu te stoga semplira "Doppelwhippera" ili "Rej". :)

Anna Book - Samba Sambero (Švedska)
Ove godine sam učinio nešto čime sam službeno te punopravno postao Skando-pop-geek: skinuo sam svoju prvu kompilaciju Melodifestivalena! Riječ je o švedskoj inačici Dore, kultnom događaju u kalendaru ljubitelja skandinavskog popa, i ovo mi je daleko najbolja stvar s ovogodišnjeg izdanja dotične manifestacije. FYI: Anna Book je šlager-zvijezda iz osamdesetih koja se vratila iz mrtvih učestvovanjem u švedskoj verziji "Plesa sa zvijezdama" (završila na drugom mjestu), a "Samba Sambero" je euforični turbo-šlager, kastanjete i konfeti lete na sve strane, i taman kad se čini da je euforija na vrhuncu, poseže za onim dobrim starim neuništivim oružjem iz eurovizijskog arsenala: key change! (Ovo je idealna prilika da javno priznam da nemam pojma kako se "key change" kaže na hrvatskom, u nadi da će me netko glazbeno obrazovaniji prosvijetliti.)

Junior Senior - U and Me (Danska)
Prvi album je bio prodavanje bubrega pod muda, ako ste poput mene očekivali još ponešto u stilu "Move Your Feet" a ne veselu garažnu non-stop rokiju. Drugi album "Hey Hey My My Yo yo" je već našao neku sretnu sredinu između ta dva pola i bio većim dijelom briljantan, ali je istovremeno bio i poprilično hardkor u svom haga-vaga-svi-smo-sretni jednoumlju: "Take Your Time" ili recimo "No No No's" u izolaciji udovoljavaju indie idealima "savršene pop pjesme" za koju, dok je slušate, naprosto ne možete zamisliti da ima netko na svijetu kome se ne bi svidjela... ali kad se desetak takvih skupi na istom mjestu, to u komadu može slušati samo jebeni manijak. Manijak poput mene, hehe! Elem, u međuvremenu su bili izdali EP s osam glanc-novih stvari isključivo za japansko tržište, a taj EP je nedavno pridodan kao bonus-disk službenom američkom izdanju "Hey Hey My My Yo Yo", i... pa, nije loš taj EP, ali se ipak jasno čuje zašto većinu tih stvari nisu čuvali za idući album. Svejedno, zanimljivo ih je čuti kako svoju haga-vaga paletu obogaćuju nijansama (i dalje aktualnih) osamdesetih: u "U and Me" zvuče kao A-Ha u teretani!

Marlon Asher - Ganja Farmer (Jamajka)
Sjećam se jednom kad je u redakciju Nomada bilo navratilo neko hašomansko društvo i jedna nam cura na desktop stavila sliku lista marihuane - htio sam je zadaviti golim rukama na licu mjesta! Mislim, čak i dok sam nekoć intenzivno duvao, cijela ta estetika gandža-lajfstajla mi je bila fuj-fuj: krembilni dreadovi, beskrajno ružne vunene kape u bojama Jamajke, gard kao da je pušenje trave nekakav oblik "borbe protiv sistema" (uživatelji ostalih vrsta droga barem imaju dovoljno obraza da ne glorificiraju svoj porok do te mjere)... Ali, opet, teško je odoljeti Marlonovoj odi kad ga zamišljam kako se vozika džipom prašnjavim puteljkom, osmatra svoju plantažu marihuane s obronka i misli si, sa smiješkom od uha do uha: "Ja uzgajam marihuanu i ja imam najbolji posao na svijetu!" Jest da, kao što otkrivamo u pjesmi, idilu povremeno ometaju helikopteri nadležnih vlasti, ali ništa zato: Marlon ih skine raketnim bacačem (!).

Orquesta La Fantastica - Latin Blues (SAD)
Bio ja nedavno sa Zoranom dok je premijerno skipao po novom Devendri; svira neka stvar koja zvuči kao meksička pogrebna i on (Zoran, ne Devendra) kaže: uh, šta ja volim ovakve meksičke pogrebne! A ja mu kažem: e rista, onda imam pravu stvar za tebe! "Latin Blues" sam otkrio preko kompilacije "The Sweeter Side of Latin Soul Vol. 2" i, pravo da vam kažem, ne mogu vjerovati da se još nije našla na soundtracku nekog Tarantina ili nekog tarantinoida! (A možda i je, ko zna, pogledam jedan film mjesečno pa me ništa ne bi čudilo.) Ono, em je kulerska, em je atmosferična, em je predivno producirana: kad bas zatutnji u instrumentalnim dijelovima, to uistinu zvuči ko da se zemlja trese od tuge pregoleme.

Shanadoo - Konnichiwa (Njemačka)
Švapski japsploatacijski dance! Shanadoo su četiri Japanke iza kojih stoji producent David Brandes - mastermajnd E-Rotic, drevnih eurodancera kojih se stariji čitatelji Gorile sjećaju po hitovima poput "Max Don't Have Sex with Your Ex" i "Help Me Dr. Dick". Shanadoo su uostalom i startale, te postigle solidan uspjeh na njemačkom tržištu, upravo s apdejtiranim+"japaniziranim" verzijama starih hitova E-Rotic ("Fred Come to Bed" je postala "My Samurai", "The Power of Sex" je transformirana u "Guilty of Love", i tako dalje). Gotovo kompletan album prvijenac, maštovito naslovljen "Welcome to Tokyo", sastoji se od obrada E-Rotic, a jedina izvorna autorska stvar je "Konnichiwa": blještav, energičan, pršteći vatromet trance-pop koji pokazuje kako jeftini izleti u orijentalnu egzotiku ne moraju biti uopće loša stvar, samo treba znati odabrati pravu turističku agenciju. (P.S. Google mi je upravo otkrio da Shanadoo imaju svoj hrvatski fan-blog! A vidim da cura iza tog bloga također ima i Hinoi Team fan-blog!!!) (P.P.S. Nemam blagog pojma tko su Hinoi Team.)

Speedyshare link na paket sa svim navedenim pjesmama

Anna Book - Samba Sambero (Švedska)
Ove godine sam učinio nešto čime sam službeno te punopravno postao Skando-pop-geek: skinuo sam svoju prvu kompilaciju Melodifestivalena! Riječ je o švedskoj inačici Dore, kultnom događaju u kalendaru ljubitelja skandinavskog popa, i ovo mi je daleko najbolja stvar s ovogodišnjeg izdanja dotične manifestacije. FYI: Anna Book je šlager-zvijezda iz osamdesetih koja se vratila iz mrtvih učestvovanjem u švedskoj verziji "Plesa sa zvijezdama" (završila na drugom mjestu), a "Samba Sambero" je euforični turbo-šlager, kastanjete i konfeti lete na sve strane, i taman kad se čini da ne može euforičnije od toga, poseže za onim dobrim starim neuništivim oružjem iz eurovizijskog arsenala: key change! (Ovo je idealna prilika da javno priznam kako nemam pojma kako se "key change" kaže na hrvatskom, u nadi da će me netko glazbeno obrazovaniji prosvijetliti.)

Junior Senior - U and Me (Danska)
Prvi album je bio prodavanje bubrega pod muda, ako ste poput mene očekivali još ponešto u stilu "Move Your Feet" a ne veselu garažnu non-stop rokiju. Drugi album "Hey Hey My My Yo yo" je već našao neku sretnu sredinu između ta dva pola i bio većim dijelom briljantan, ali je istovremeno bio i poprilično hardkor u svom haga-vaga-svi-smo-sretni jednoumlju: "Take Your Time" ili recimo "No No No's" u izolaciji udovoljavaju indie idealima "savršene pop pjesme" za koju, dok je slušate, naprosto ne možete zamisliti da ima netko na svijetu kome se ne bi svidjela... ali kad se desetak takvih skupi na istom mjestu, to u komadu može slušati samo jebeni manijak. Manijak poput mene, hehe! Elem, u međuvremenu su bili izdali EP s osam glanc-novih stvari isključivo za japansko tržište, a taj EP je nedavno pridodan kao bonus-disk službenom američkom izdanju "Hey Hey My My Yo Yo", i... pa,nije loš taj EP, ali se ipak jasno čuje zašto većinu tih stvari nisu čuvali za idući album. Svejedno, zanimljivo ih je čuti kako svoju haga-vaga paletu obogaćuju nijansama i dalje aktualnih osamdesetih: u "U and Me" zvuče kao A-Ha u teretani!

Marlon Asher - Ganja Farmer (Jamajka)
Sjećam se jednom kad je u Nomad bilo navratilo neko hašomansko društvo i jedna nam cura na desktop stavila sliku lista marihuane - htio sam je zadaviti golim rukama na licu mjesta! Mislim, čak i dok sam nekoć intenzivno duvao, cijela ta estetika gandža-lajfstajla mi je bila fuj-fuj: krembilni dreadovi, beskrajno ružne vunene kape u bojama Jamajke, stav da je pušenje trave nekakav oblik "borbe protiv sistema" (uživatelji ostalih vrsta droga barem imaju dovoljno obraza da ne glorificiraju svoj porok do te mjere)... Ali, opet, teško je odoljeti Marlonovoj odi kad ga zamišljam kako se vozika džipom prašnjavim puteljkom, osmatra svoju plantažu marihuane s obronka i misli si, sa smiješkom od uha do uha: "Ja uzgajam marihuanu i ja imam najbolji posao na svijetu!" Jest da, kao što otkrivamo u pjesmi, idilu povremeno ometaju helikopteri nadležnih vlasti, ali ništa zato: Marlon ih skine raketnim bacačem (!).

Orquesta La Fantastica - Latin Blues (SAD)
Bio ja nedavno sa Zoranom dok je premijerno skipao po novom Devendri; svira neka stvar koja zvuči kao meksička pogrebna i on (Zoran, ne Devendra) kaže: uh, šta ja volim ovakve meksičke pogrebne! A ja mu kažem: e rista, onda imam pravu stvar za tebe! "Latin Blues" sam otkrio preko kompilacije "The Sweeter Side of Latin Soul Vol. 2" i, pravo da vam kažem, ne mogu vjerovati da se još nije našla na soundtracku nekog Tarantina ili nekog tarantinoida! (A možda i je, ko zna, pogledam jedan film mjesečno pa me ništa ne bi čudilo.) Ono, em je kulerska, em je atmosferična, em je predivno producirana: kad bas zatutnji u instrumentalnim dijelovima, to uistinu zvuči ko da se zemlja trese od tuge pregoleme.

Shanadoo - Konnichiwa (Njemačka)
Švapski japsploatacijski dance! Shanadoo su četiri Japanke iza kojih stoji producent David Brandes - mastermajnd E-Rotic, drevnih eurodancera kojih se stariji čitatelji Gorile sjećaju po hitovima poput "Max Don't Have Sex with Your Ex" i "Help Me Dr. Dick". Shanadoo su uostalom i startale, te postigle solidan uspjeh na njemačkom tržištu, upravo s apdejtiranim+"japaniziranim" verzijama starih hitova E-Rotic ("Fred Come to Bed" je postala "My Samurai", "The Power of Sex" je transformirana u "Guilty of Love", i tako dalje). Gotovo kompletan album prvijenac, maštovito naslovljen "Welcome to Tokyo", sastoji se od obrada E-Rotic, a jedina izvorna autorska stvar je "Konnichiwa": blještav, energičan, pršteći vatromet trance-pop koji pokazuje kako jeftini izleti u orijentalnu egzotiku ne moraju biti uopće loša stvar, samo treba znati odabrati dobru turističku agenciju. (P.S. Google mi je upravo otkrio da Shanadoo imaju svoj hrvatski fan-blog! A vidim da cura iza tog bloga također ima i Hinoi Team fan-blog!!!) (P.P.S. Nemam blagog pojma tko su Hinoi Team.)

Speedyshare link na paket sa svim navedenim pjesmama