Novo ljeto, i novi rat na pomolu ... Prije dva ljeta su se pofajtali Izrael i Libanon (preciznije Hezbollah koji je u Libanonu gazda), a ovo ljeto su na red došli Gruzija i Rusija. Koji su basic facts Najkraće moguće, i prilagođeno hrvatskoj terminologiji, Gruzija je prije par dana krenula osloboditi/dovesti pod svoj puni suverenitet Krajinu (koja se ovdje zove Južna Osetija), malu paradržavicu/odmetnutu pokrajinu u kojoj ima dosta Rusa (zvuči poznato ;-) a u kojoj je glavna grana ekonomije krijumčarenje i gdje caruju pripadnici ruskih sigurnosnih službi. Nakon početnih uspjeha gruzijskih snaga i dovođenja pod kontrolu glavnog grada Tskhinvalija (nemam pojma koji je hrvatski naziv ;-), ruska reakcija je bila brza i okrutna - poslali su 150 tenkova i istarabali Gruzijce ko beba zvečku. Putin je izjavio da je gruzijska akcija zadala smrtan udarac bilo kakvoj nadi eventualne reintegracije Južne Osetije s ostatkom Gruzije, a po zadnjim vijestima, ruske snage napreduju i dalje te su prešle na gruzijski teritorij! I što sad! A ništa, sisti i plakati :-(. Gruzijci su se poprilično preračunali i prilično je jasno da će se Sakašvili u konačnici morati fino naguziti i reći Putinu (je, je, znam da je sada Medvedev predsjednik ;-): Izvolte, poslužite se! Naravno, zapadni svijet će se zgražati te najoštrijim mogućim jezikom zahtijevati bla bla bla ali stanje na terenu je jasno ko dan. Rusi će iskoristiti priliku da što više rasture gruzijske vojne potencijale (doista je teško vjerovati da je full-scale invasion plauzibilan scenario!), zatim će se naći neko formalno rješenje za status Južne Osetije i Abhazije (gruzijska Krajina broj dva) a koje će u praksi značiti barem 10-godišnju odgodu dovođenja tih teritorija pod gruzijski suverenitet i ... comedia finita. Naravno, ništa smiješnoga tu nema za gruzijski narod i kad na ovu priču gledam iz naše hrvatske perspektive i povijesnog iskustva, mogu samo reći mi je prokleto žao njihove zlehude sudbine. A evo, baš čitam na Indexu kako su se Rusi zanijeli, pa sad traže i smjenu Sakašvilija. Iako sumnjam da će Rusima to proći, jedno je sigurno - nema više zajebancije s ruskim medom ...

Ode i još jedna legenda. :(

Prošle godine je bija dooooobar, a ove godine je bija bogovski. Kakav će epitet biti dogodine tek triba viti, ali drugo izdanje Memorijalnog turnira u piciginu Za Hrvoja je bilo točno kako triba. Doduše, termin u nedilju popodne je ispa malo nezgodan, jer neki ljudi nisu mogli doći zbog obveza (za turističke djelatnike nema nedilje, bar ne u srcu sezone ;-) i bilo bi bolje da smo to odradili baš na godišnjicu, 30.7. u utorak kako je iz početka i bilo planirano. Ali, kako je taj dan bila dogovorena misa zadušnica navečer u osam uri, odgodili smo za nedilju. Kako je bilo Paaa, piše u ostatku posta :-). A ako vam se ne da čitati moj izvještajni opis nadugačko i naširoko, i ukoliko ste na ovom blogu (kao i većina posjetitelja barem tako kaže Google Analytics ;-) samo u kratkom prolazu, najbolji excutive summary koji ćete ikada pročitati o piciginu je napisao upravo moj pokojni brat prije par godina: Sa sukošanskog škvera gumenjakon u valove od meštrala pa do mista na pučini di se vidi cila plaža. Podiže se tenda, pali se glazba, pivica je propisno odlađena. Gledamo tu divotu i pričamo o tome kako će sve to izgledati za deset-dvadeset godina. Nismo tu radi priče, pali se makina, kuštivamo u valu... Uvjeti su idealni. More taman do ispod kolina. Loptica mora biti plastična, najbolje malo prazna, promjera oko 9 cm. Najbolje je u tri, ako se svi bacaju ka' sikire. Vagneš ga na slabiju ruku, pa ga rastegneš na jaču. Ako ti još vrati na paradu... U zadnje vrime često čitam kako više u sportu ne vridi ona Coubertinova: važno je sudjelovati. Ili kako su, nedaj Bože, neki sportovi poput nogometa moderan oblik vođenja rata. Kod piciginaša je puno jednostavnije. Svi igraju, svi dobijaju. Čisti gušt. PICIGIN!!! Tako je govorio Hrvoje, i da budem iskren, ništa se tome u stvari ne triba dodati jer sve je točno tako kako je on napisa! Ali, for the record, evo ipak kako je to bilo ... Dakle, nakon pozamašne logističke pripreme, konope smo odvezali u četiri i deset, za pet minuta smo odglisirali do pozicije za pripremu a prva loptica je u zrak poletila u četiri i po. Ekipa mornara standardna ko i na prethodna tri četiri picigina ovo lito kum Jure, vrend Kruško (kapetan ;-) i ja. Uostalom, u tri je najbolje (ako se svi bacaju ka' sikire ;-). Malo je doduše isplovljavanje potrajalo jer je tribalo ukrcati šank (4 frižiderića loaded with ... you guess ;-) ali, ni nan bilo teško :-). Na plaži nam se odma priključija i naš dear Belgian friend Anton The Social Scientist And Shoe Doctor i taman nan je lipo leglo po ure zagrijavanja, kad se oko pet polako počela skupljati ekipa. Najprije je prihajao ženski divizijun (Dijan sisters + Bruna), pa kum Nidžo sa ženom i na kraju po onoj dobroj staroj zucker comes zu letze Laki i Ramić, zvan Apsolutna Sikira ;-). I onda je počelo letanje ... koje je potrajalo dobre dvi ure ... Kako je to izgledalo će puno bolje dočarati slike na kraju ovog posta pa se ja neću puno truditi. Naravno, imali smo i pauze s posjetama šanku :-), ali, falin te bože uz onakav zvizdan tribalo se malo i okripiti :-). Došlo je tako polako i sedan uri, plaža se već uvelike ispraznila, sunce je zašlo iza borića i taman više nije išlo u oči, Laki je već lagano zauveza na gumenjaku ;-), kad što će ti biti ETO TI KRSTA MAĆE !!!! Koji potez malca kapitalca!!!! U situaciji kad smo svi bili na šanku, uz lagano razmišljanje o popunjavanju rupa u našim želucima čevapima kod Šime (a nikotinaši su kovali planove za nabavku cigara ;-), na scenu je doletio deus ex machina Krsto zvani Struja, Srebrni Letač, Bruce Lee ... kako god oćeš, dok god nadimak ima veze s letenjem :-) I TADA SMO BACILI BOGOVSKI PICIGIN!!! U smiraj dana, na pustoj plaži, uz sasvim pristojnu oseku i more niti do kolina, letali smo stvarno ka' sikire :-). Ovdje je na mjestu i jedna javna isprika ekipi konobara iz kafića Barbir, koja je (kako se pokazalo, uzalud ;-) očekivala Ramića još od šest uri da im pomogne oko odrađivanja beach partya na drugoj strani uvale. I Ramić je doša na picigin s čvrstom namjerom da svoju obvezu odradi: Zvone, ne moren dugo ostati, ali mora san dojti. Namjera je bila čvrsta ali veličanstvenost događaja je odradila svoje i Ramić je picigin odradija do kraja uključujući i tulum do tri ujutro :-). I zato je Ramić Apsolutna Sikira i pravi čovik čak i ukoliko će nekad zanemariti svoje šire društvene odgovornosti ;-)! Ali da ne bi vi nešto krivo pomislili, imamo mi i članove ekipe koji svoje šire društvene odgovornosti shvaćaju 100 % ozbiljno! Ma što 100% - 200% :-) !!! Pa je tako naš kapetan Kruško, kad smo u devet uri konačno pristali na mul ispod Šiminog fast fooda, vehementno bio protiv ikakve primisli da bi ostali tu još po ure pa se onda uputili gumenjakom nazad do Keranovog mula! Neman svitla na brodu, i ja moran odma ići! Neće se viditi za po ure! Što je, gledajući formalno-pravno stav koji je doista vrijedan divljenja, ali gledajući onako realno-realistično, to je ipak bullshit :-)))). Jer, tih kilometar ili dva koje je trebalo prijeći do Keranovog mula, Sukošanci kad idu na ribe u svojim kaićima (neki i bez svitala!) prelaze već 50 godina, pa nikad nisam čuo za neki akcident :-). Ali, zna se ko je gazda na brodu, pa smo dio ekipe iskrcali ka prethodnicu u Šime, a nas tri oriđiđi mornara smo pošli vratiti brod. Tu je bio i delikatni moment kad sam na putu od Keranovog mula nazad do plaže svratio doma ostaviti opremu i koliko toliko se pristojno obući, ali pregovori sa suprugom su uspješno završeni i u roku od 5 minuta sam već bio na putu prema plaži umoran ka pas (tri ure igranja picigina!), gladan ka vuk, ali u jaaako dobrom raspoloženju ;-). Koje mi nije uspjela pokvariti ni činjenica da je ova tročlana BANDA (Dijan sisters + Laki jerbo Ramić ne večerava ;-) smazala SVIH SEDAM porcija čevapa koje smo kod Šime naručili (od trena kad smo iskrcali dio ekipe, do kad sam se ja pojavio u Šime, proteklo je niti po ure!) A kad san ja reka': Šime, ajde onda daj još jedne za predjelo, pa ćemo dalje viti ;-), Šime se nasmija kako samo to on zna i odgovorija: Nema više, ovi su sve poili!!! Ma no problemo, bila je dobra i piletina ;-) U Šime je bilo diskusija svakakve vrste, ali vridi zabilježiti dogovor koji je skovan IDE SE NA SPLITSKE BAČVICE pokazati tim mandrilima kako se igra picigin! Nećemo to ni sutra ni preksutra, ali kad posli Velike Gospe malo padne turistička gužva, eto nas :-)))). Kombi za prijevoz je već dogovoren i ne bi smilo biti greške ... doduše, s obzirom na to kako najčešće završe ti dogovori kad su ljudi u drinku, vjerojatno bi tribalo na kraj rečenice dodati i jedno možda ;-). Nakon što smo kod Šime popunili rezervoare, došlo je vrime da se krene dalje jasno, to je značilo put pod noge i u Kasijana na (pravi ;-) šank. A kad smo Laki i ja zajašili biciklu (preciznije govoreći, on je bija drajver a ja san se onako po ženski sija na šipku isprid njega) i kad smo u 20-toj brzini protutnjali kroz selu do Kase (srićon, nije više bilo gužve), e to je definitivno bija vrhunac večeri :-). Vrrrrruuuuummmm :-)))) Tulum u Kase je bija li la, ni vamo ni tamo jerbo je šibala neka psihodelična muzika (tako da tu Šekiju dajem 0 bodova a opet more biti i da sam ja malo izvan tijeka zbivanja što se tiče muzike koja je trenutno in ;-) ali ipak smo odradili malo strmoguzanja. Pokoje piće, još jedan hamburger u fast foodu kod Krste Maće (svakako preporučam, pogotovo u dvi ujutro!) i u tri ure polako doma. Umor je uzeja svoje, tako da smo ovaj put priskočili ranojutarnje političke diskusije na klupici, kojima ovakve večeri (po)često završavaju (ali, biti će još prilika). A za one koji su imali strpljenja sve ovo pročitati do kraja, evo i nekoliko slika: Ekipa na šanku Laki letiiii A vidi ova dva malca kapitalca Ni ova dva nisu loša I ženski divizijun je da svoj doprinos Kume Jure A nisan ni ja bija loš ;-) Photocredits: vrend Kruško, 2008.

Ovo je istarski ambijent u kojem ću za 12 sati boraviti narednih 8 dana. Uzimam memoare Ralpha Steadmanna i nešto stipova, nažalost prekida se prvi dio odmora uz cca 5 filmova i podosta serija dnevno + halanje plejke, al najiskrenije i nije da će mi nedostajati. Istarska kuhinja, biske i vino čine čuda pa ko zna kud će me kompas usmjerit nakon svega. Živio hedonizam! Popijte koju za d...

Imamo ovaj dokumentarac već neko vrijeme, prvi put smo ga malo napikavali, a danas ga konačno i pogledali, razlog više je i taj što je glazbu potpisao Buck 65 kojem Irena dizajnira covere albuma. Filmu se može svašta prigovarati, ali uspijeva u onom što je najbitnije - prikazati mitske američke truckere, ljude zaslužne za konstantni protok robe bez kojih bi najjača z...

Godišnji je u punom zamahu, bacili smo neki dan i prvi picigin, vrime je perfektno (bez obzira na dva olujna dana prošli tjedan a ja doša bez majice dugih rukava doma u Dalmaciju ;-) i bloganje je malo izgubilo na fokusu :-). Nije da nema potencijalnih tema uostalom, uvatili su Karađića :-), imenjak Bušić se trijumfalno vratio u domovinu :-(, košarkaši će nakon 12 godina opet na Olimpijadu :-) ali sve je to ipak samo šum prilikom uživanja u moru i suncu Dalmacije (a regularni jednomjesečni reunion s mjestom rođenja definitivno doprinosi feel good faktoru :-). Bilo bi i meni osobno bližih vijesti koje zaslužuju osvrt, pa bih recimo, mogao napisati koju o očitovanju koje sam dobio od Hrvatskog Novinarskog Društva po pitanju mog fajta s Narodnim listom zbog plagiranja mog posta (a koji je, vidi vraga, jedan od rijetkih na ovom blogu koji ima veze sa mjestom iz kojeg sam potekao i u kojem se, triba li to uopće govoriti, osjećam pet puta bolje nego u metropoli! ;-). Ali, em ljeto baš i nije vrijeme za ozbiljne teme (kako se to kaže sezona kiselih krastavaca), em imam jedan dug za odraditi! A dug o kojem pričam se odnosi na review knjige Alana Greenspana Age of Turbulence koja bi se mogla svrstati u kategoriju svjetska ekonomsko-politička analiza iz memoarske perspektive. Zašto review a ne recenzija Pa, reći da se radi o recenziji mi nekako zvuči malo prepotentno, jer to nije ono što mi je namjera ovdje napisati. Jerbo, moj review bi se ukratko mogao sažeti u jednu rečenicu: Ako još niste pročitali tu knjigu, trkom u Algoritam (po englesko izdanje) ili u Superknjižaru (po hrvatsko izdanje Naklade Ljevak), keširajte 200 (odnosno 299 kuna) i doma na kauč (ili na plažu ;-) čitati! Tolko dobra Heh, recimo to ovako gledajući information content, odnosno sveukupnost informacija koje čitatelj iz knjige dobije, za 95 (a možda i 99!) posto Hrvata, ta knjiga spada u PURE GOLD kategoriju! Pogled iz direktorskog stolca na zadnjih 30-ak godina ekonomskih zbivanja na kugli zemaljskoj, a koji je pritom maksimalno objektivan, i potkrijepljen gomilom činjenica i ekonomskih statistika (po čemu je Svetac Greenspan i inače bio poznat :-) je nešto na što se ne nailazi svaki dan! Alanu Greenspanu je njegova funkcija Predsjednika FED-a davala jedinstveni uvid u funkcioniranje svjetske ekonomije, i ukoliko želite na brzinu pokušati pohvatati konce ko tu koga, zašto i kako; što smo prošli i kamo sve to vodi, s ovom knjigom sigurno nećete pogriješiti. Mogao bih sada (čak sam i planirao!) okušati se u pravoj recenziji, pa opisati strukturu knjige (prva polovica memoarskog tipa što se zbivalo; druga polovica analiza po pojedinim temama/problemima svjetske ekonomije) i dati sukus tema koje obrađuje (nejednakost, obrazovanje, globalizacija, enegija, populizam, mirovinski sustav, ...). Usput bih mogao baciti i par navlakuša sa nekoliko u sridu (ili u oko, kako se uzme) statistika koje Greenspan s lakoćom izvlači iz rukava. Je, mogao bi :-). Ali ... od mene će i ovoliko biti dosta. Uostalom, recenzija na internetu imate koliko hoćeš pa ako imate volje ... A možete mi i virovati na rič ;-)

Bio gledat Batmana u kinu. Sam, vjerovatno prvi put u životu. Sam u kinu i to novopogonjenom Broadwayu, nakon što je issa kihnula. Dobar je film, pogotovo kad par sati prije treći put pogledaš 'Batman Begins'  na DVDu sa posebnim dodacima. Super je to, i cast i režija i Joker i sve. Al, jebi ga. Atmosfera u kinu klimava. 30-ak ljudi oko tebe baš i ne stvara atmosferu k...

Mr.T megarailgunom natjera brzohodača da protrči jer je taj pingvinoliki geg hodanja sramota za mušku rasu! To je nova, vrlo ozloglašena, zabranjena i na stup srama zakucana Snickers reklama. Sudeći prema komentraima, interesu i reakcijama i više je nego urodila plodom. Nakon odgledane reklame odma bi si maznuo Snickers. Da valja i da mi, barbari s ovih prostora nismo nikad...

Odo ja na godišnji. Kako nebi sve ostalo na tome, da napomenem kako negdje dok ću ja ispijati na slamku neki koktel ispod palme, moj će blog proslaviti ponosnih 3 godine ekzistencije. Malo sam dvojio ovak napamet jel' 3 ili 4 godine, ali uvijek ću pamtiti moj prvi let preko bare 2005., a tim putopisom krenuo je i ovaj blog. Stoga 3 godine. Poglavlje drugo. Riknuo mi je TV. U dva dana kako nisam mogao gledati Dr. House-a i još par stvari kaj valja, skužio sam kako sam zapravo ovisan o toj staroj kutiji za 500 kn iz oglasnika. Gledao sam kaj bi mogao raditi po kući kao supstituciju za popodnevne Zvjezdane staze, pa sam se odlučio oprati suđe i malo gledati korz dalekozor grad. Tko zna što bi bilo da sam vrijeme provedeno za televizorom iskoristio nekako -bilo kako drugačije, u ovih "twentysomething" godina! Čitamo se u jesen, moje omiljeno doba u ZG. Vi vjerni čitatelji to već sigurno znate...