I tako je Barack Obama održao svoj The Govor na konvenciji Demokratske stranke kojim je prihvatio nominaciju za predsjedničkog kandidata. Političko-medijski show (kako je to izgledalo tijekom ta četiri dana ukratko možete pročitati ovdje) je kulminirao njegovim govorom za koji Index kaže da je bio spektakularan, dok su kolege na blogu Democracy in America (gdje možete vidjeti i tijek live komentara nekolicine blogera) samo zericu skeptičniji (It may not have been a perfect speech, but we seem to agree he's scored a hit a very palpable hit.). Dakle, pred Obamom je smooth sailing do predsjedničke fotelje A jok malac! Niti blizu :-). Jer, staronja McCain ne samo da nije bacio ručnik u ring, već je u zadnjih mjesec dva čak napravio i određeni comeback! Od 10 % prednosti na nacionalnoj razini za Obamu, došli su do statistički neodlučene utrke! A po nekim anketama je McCain čak i u prednosti (iako vjerujem da je ta prednost u svakom slučaju unutar statističke pogreške ankete što se u novinskim izvješćima o rezultatima, naravno, gotovo nikad ne spominje ;-). Što je, kad čovik malo bolje pogleda, doista jako jako čudno! Osam godina vladavine George W. Busha, rat u Iraku, ekonomija u banani, benzin skoro tri puta skuplji nego prije osam godina, hrana skupa, kreditna kriza i kriza na housing marketu, bankovni sustav pred raspadom, i tako dalje i tako dalje ... Recimo to ovako prije pola godine, nitko pametan ne bi stavio pišljivog boba na pobjedu republikanskog kandidata u studenom! A odonda su se stvari i pogoršale! Pravi je malac kapitalac taj John McCain i drag mi je, čudo mi je drag ;-) Zašto I koju je to magiju John McCain upotrijebio da se vrati iz zemlje mrtvih (gdje je njegova kampanja i bila prošlo ljeto prije zahuktavanja sezone predizbora bez kune u džepu i s Rudyem Giulianijem kao potencijalnim/jedinim spasiteljem Republikanaca u svim novinama btw. sjeća li ga se itko ;-) Recept je bio jednostavan John McCain je bio ... pa ... John McCain ;-). Ameri bi rekli maverick, a mi bi rekli čovik koji misli svojom glavom (i kaže ono što misli!). Republikanac koji je s većinom Republikanske stranke, barem do prije pola godine, bio na ratnoj nozi! Ukratko - oni u kupe, a McCain u špade. Bilo da se radi o imigracijskoj politici, bilo da se radi o slobodnoj trgovini, bilo da se radi o socijalnim (čitaj, abortus) pitanjima, bilo da se radi o problemu klimatskih promjena, John McCain je u Republikanskoj stranci uvijek odskakao po svom odbijanju dogmatično-ideološkog pristupa rješavanju političkih pitanja. Iako se i za George W. Busha 2000-te pričalo da bi mogao biti nonpartisan predsjednik (na osnovu njegovog guvernorovanja Texasom kad se dobro slagao s Demokratima ali to je, eto, malo drugačije ispalo ;-) za McCaina bi to čak moglo i vrijediti! I tu je njegova najveća snaga jer, kao i uvijek, izbore će odlučiti neovisni (independent znači nisu niti Republikanci niti Demokrati) birači kojih je, zbog razočarenja ponuđenim izborom u dvostranačkom sustavu, sve više i više (izbori 2004. su možda mala devijacija s obzirom da je GWB na njima pobijedio ponajviše zato što je Karl Rove uspješno mobilizirao 1,5 milijuna konzervativnih glasača da izađu na izbore). Oho, znači McCain ima šanse! Da, ali, priča je ipak malo kompliciranija :-). Jerbo, pod gadnim napadom Mikea Huckabeeja tijekom sezone predizbora, McCain je nužno morao malo skrenuti udesno. Nimalo u skladu sa svojim statusom mavericka, ulizivao se religiozno-konzervativnom desnom krilu Republikanske stranke (da, to su oni koji su GWB-a uspješno ponovno izabrali 2004-te), zašao u teški populizam sa svojim gas-tax holiday prijedlogom (smanjenjem poreza na benzin tijekom ljetne vozačke sezone na taj prijedlog se prišlepala i Hillary, a Obama ih je oboje svojim pametnim i utemeljnim kontriranjem, s kojim su se slagali ama baš svi ekonomisti, pregazio ko panzer divizija), a i njegov flip-floping po pitanju poreza ne služi mu na čast (za masovno smanjenje poreza koje je poduzeo GWB 2003. je tada pričao da je loš potez, a sad bi to smanjenje, koje bi trebalo trajati do 2011, učinio permanentnim i još dodatno smanjio poreze u vrijeme kad je budžetski deficit sky high!!!) Je li se to maverick McCain malo zagubio negdje putem Ispala mu lopta Ne znam, ne znam ... ali ako misli pobijediti, bolje mu je da nekako pronađe starog McCaina i vrati auru mavericka i straight-talkera kojem je najveća snaga oduvijek bila da mu ljudi kad priča vjeruju! Naravno, nije McCainu jedina snaga njegov dobar status kod nezavisnih birača. Njegovo iskustvo u vanjskoj politici (ili, preciznije rečeno, posvemašnje neiskustvo Baracka Obame u tom pogledu!) će mu svakako dobro doći i iako je u pogledu iračkog rata Obama bio u pravu, a McCain u krivu (što se njegovog samog začetka tiče u zadnjih godinu dana su se uloge točno obrnule ;-) ukorijenjeno mišljenje da su Demokrati tanašni po vanjskopolitičkim pitanjima neće biti lako suzbiti usprkos izboru Joe Bidena, jednog od najjačih Demokrata po tom pitanju, za potpredsjedničkog kandidata. A Gruzija se sasvim fino desila da nas podsjeti kako svijet u zadnjih par godina nije postao nimalo miroljubivije mjesto čak naprotiv! Doduše, ukoliko dovoljno birača povjeruje u promjenu (Change you can believe in ;-), možda McCainu njegovo iskustvo u zastarjelim šprancama politike postane i uteg, ali nekako ipak sumnjam da će se (eventualnom) pojavom Baracka Obame kao američkog predsjednika pravila geostrateške igre previše promjeniti pa da ćemo doći u neku make love, not war, we are brothers, ma ko nas bre zavadi vanjskopolitičku utopiju gdje se, umjesto u akumuliranju moći, širenju sfera utjecaja i jačanju nacije, Condoleezza i Lavov natječu u ispijanju votke i viskija. A tek kad Obamine pristaše (ponovo, u slučaju njegove pobjede) dožive hard awakening i kad od momentalnog povlačenja američkih snaga iz Iraka ostanu samo tužni YouTube klipovi jadanja zbog neispunjenih obećanja ... heh, neće im biti lako ;-) Kad se to sve zbroji, pa se još pridoda mean political machine Republikanske stranke koja je zadnjih mjesec dana u full attack modu (na što je Obamina kampanja malo sporo reagirala valjda zbog njegovog inzistiranja da neće voditi prljavu kampanju iako su se na konvenciji malo zbrojili ;-) ovo bi na kraju mogli čak i biti neizvjesni izbori. I onda ... BOOOOOOOM !!!!!!!!!!!!!!!! Otvorio sam cnn.com da pogledam je li ... i ono - je! U želji da spriječi pozitivnu reakciju glasača na Obamin govor i demokratsku konvenciju, McCain je za danas najavio da će objaviti svoj izbor za potpredsjedničkog kandidata I John McCain je za svog running matea odabrao ... Tim Pawlenty Mitt Romney Neeeee ... nego: SARAH PALIN!!!! Ko Koga Čega Pa Sarah Palin, 44-godišnja guvernerica Aljaske! Ko Koga Čega (pa genitiv, op.ed. ;-) LOOOOOL! McCain ide ganjati žene :-)))))) Kažem vam ja, pravi je malac kapitalac taj John McCain. Huh! Da vidimo što kaže CNN: Palin, 44, who's in her first term as governor, is a pioneering figure in Alaska, the first woman and the youngest person to hold the state's top political job. Palin made her name in part by backing tough ethical standards for politicians. During the first legislative session after her election, her administration passed a state ethics law overhaul. Palin's term has not been without controversy. A legislative investigation is looking into allegations that Palin fired Alaska's public safety commissioner because he refused to fire the governor's former brother-in-law, a state trooper. Olaaaa :-) U utrci za razbijanje tabua, Demokrati : Republikanci 1 : 1. Demokrati su na predsjednički ticket prvi stavili crnca, a Republikanci prvu ženu. Ajde dobro, neka bude 1 : 0,5 da ne picajzlimo ;-) Kako bilo da bilo, ovo cijeloj ovoj igri daje sasvim novu dinamiku! Gomili Hillarynih glasača (ili preciznije, glasačica) koji su kako tako progutali knedlu i na konvenciji pokazali jedinstvo u potpori Baracku Obami, John McCain je bacio gadnu kost :-) A pazi ovo: Her husband is Todd Palin, an oil production operator on Alaska's North Slope. They have five children, including a son who enlisted in the Army last year. Asti sto!!! Mlada (44 godine) i neiskusna (samo dvije godine na poziciji guvernera, prije toga samo lokalno), s jakim naglaskom na etici (hmmm proguglajte malo Ted Stevens da vidite kako to rade na Aljasci, a i ova priča je zanimljiva :-), protestant ... Što reći nego bit' će zanimljivo.

Jared Hess, redatelj koji je isporučio dva meni izuzetno zabavna filma - 'Napoleon Dynamite' i 'Nacho Libre', krajem godine završava novu filmsku bombu -  'Gentlemen Broncos'. Radnja Hessovog četvrtog filma je centrirana na tinejdžeru čiju ideju za sf priču popali etablirani pisac kojeg tumači Jemaine "Flight of the Conchords" Clement. Sajt Clementovog lika, doktora Ronald...

Nafrizirani klasik!

Budizam u kratkim crtama s kratkom pauzom za podrigivanje!

Danas se javio prvi dan jeseni. Ujutro izađem iz kuće. Vedro, bez oblačka, a sunce još nije na mom parkiralištu. Gdje je nestala ona zraka od jučer Tik iza 18 je toliko nisko da Ilicom prema zapadu ne možeš držat' oči otvorene. Škiljiš, u tim zadnjim zrakama kupaš sunčane naočale... Kada se vrijeme postepeno mjenja-teško je primjetno. Dani su kraći samo za minutu. Ali iz minute u minutu, iz dana u dan- to su već sati. Želim reći i ljudi se polako mjenjaju. Primjetno za one koji gledaju. Ja se mjenjam. No iz godine u godinu želim izbjeći onaj mraz sa vjetrobranskog stakla u pola 8 ujutro. Barem da dođe što kasnije. Ali dođe uvijek. Izuzetno cijenim ljude koji se oblače prema vremenu i koji se tako odnose prema svemu- donoseći odluke prema instinktu, zapažanju, osjećaju....Zato je danas prvi dan jeseni, jer ja naravno izuzetno cijenim sebe. P.S. I da vam dokažem da sam naučio peglat svoju kreditnu karticu. Kažu da je uvijek prvi put malo treme, no i da se samo prvi put pamti. Ja vam kažem da treme nije bilo, no vi budite pametniji, ja sam svoj prvi put skupo platio. Učite na tuđim greškama-govorili su...

Gotovo je! Četrnaest dana sporta od 0 24 (ajde dobro, od 03-17 ;-) je iza nas a executive summary bi se mogao sažeti ukratko kao: Hrvati pušiona, Kinezi su ostvarili svoj cilj održali uspješnu/spektakularnu Olimpijadu (i usput osvojili pedeset i jedno (51) zlato!!!), a posjetila su nas i dva izvanzemaljca - Michael Phelps i Usain Bolt :-). Najvažnija priča ovih olimpijskih igara Ima ih više, pa ajmo redom. Najprije, jedan i jedini Michael Phelps. Živio je opasno u drugoj disciplini (4 x 100m slobodno) i iako sam, kad sam gledao snimku, već znao da su Ameri to uzeli, zadnjih 50 metara sam bio u nevjerici pa Francuz je bio barem metar ispred, radilo se o Bernardu, prvaku na 100m slobodno (!!) i staronja Lezak je izgledao kao da nema nikakve šanse! Ali, malac je odradio čudesan/nevjerojatan posao i od tada pa sve do kraja je bilo smooth sailing za Phelpsa. Jest da mi se i dan danas čini da je Srbin Čović stigao prije njega do cilja na 100m delfin, ali da je to nekako namješteno mi se čini ipak kao prilično gadna urota tako da je vjerojatno ipak sve bilo u redu. Suma sumarum 8 zlata, uz 7 svjetskih rekorda ne vidim kako bi to itko mogao dostići/prestići. Ikad! A s druge strane, to su vjerojatno govorili i za rekord Marka Spitza pa vidiš što se desilo :-). Kako je to moguće Jedna rečenica Duje Draganje je sve pojasnila:Kad mu mjere laktate posli utrke, njemu su na 4, a svima nama drugima na 15-17. Ukratko čovjek se jednostavno umara (čitaj, u mišićima tijekom napora stvara mliječnu kiselinu) sporije od ostalih!!! Uz vrhunski trening (čitao sam da dnevno smaže 12.000 kalorija!!!!!!!!) i kvalitetnu logistiku (a to Amerikanci definitivno imaju), možda Phelps i nije vanzemaljac ;-) U svakom slučaju, plivanje je na Olimpijadi bilo spektakularno (moram spomenuti i Daru Torres koja je s 41 godinom na plećima došla do dvije srebrne medalje ako se dobro sjećam, 50 m slobodno i štafeta 4 x 100m slobodno) i jedina zamjerka ide na termine održavanja natjecanja ali, i ovaj put se komercijani interes (i utjecaj!) američkih TV mreža pokazao prejakim. A vanzemaljac broj dva je svakako Usain Bolt. Sprintersko Čudo!!! Utrka na 100m je bila za povijest i da se nije počeo prerano veseliti, rezultat bi bio i bolji od ionako svemirskih 9.69. A povijesnu utrku na 200m ... nisam gledao :-(. Ili da budem precizniji, otvorio sam oči taman kad je Bolt uletio u cilj. Zaspao sam na kauču :-(((((. Noć prije sam zasjeo za kompjuter malo duže pa me oko tri popodne uhvatila mrleta i dok sam ja mrletao, Lighting Bolt je napravio čudo! Kad je Michael Johnson istrčao 19.32 utrku sam gledao uživo i vjerujem da ću je pamtiti cijeli život nadmoć s kojom je Johnson pobijedio je bila nevjerojatna. Ali, Usain Lightning Bolt je iz iste kategorije!!! I iako su na kraju Amerikanci uspjeli pobijediti u atletici sa 7 zlata nasuprot 6 zlata Jamajke (i 6 Rusije!), što se atletike tiče na ovoj Olimpijadi it was Jamaica all the way ... E da, i jedno od najvećih razočarenja sam doživio kad su i muška i ženska američka ekipa u kvalifikacijama (i to isti dan!) za štafetu 4 x 100m ispustile palicu :-(. Sumnjam da bi Ameri što mogli protiv Bolta i ekipe, ali i jedna i druga utrka bi bile puuuno zanimljivije. Ali, ako su Ameri podbacili u atletici, moram priznati da sam bio poprilično iznenađen njihovim uspjesima u momčadskim sportovima!! Košarka, odbojka (i odbojka na pijesku, ako ćemo je računati u momčadski sport), vaterpolo u svakom finalu su Amerikanci imali svoju ekipu i u muškom i u ženskom dijelu turnira! Na vaterpolu su doduše završili 0:2 (Nizozemke i Mađari su bili prejaki), na odbojci 1:1 (Brazilke su svemirke, ali su zato muški vratili milo za drago, također Brazilcima i btw, odbojku je stvarno bio gušt gledati na ovoj Olimpijadi, i mušku i žensku ;-), ali su zato u košarci i odbojci na pijesku bili 2:0 (s time da su Španjolci Redeem Teamu pružili i više nego dostojan otpor!). U rukometu ih doduše nema nigdje, ali valjda ne mogu ni oni sve :-). Ni u gimnastici nisu bili loši, iako ih je padanje sa grede Shawn Johnson u ženskom momčadskom dijelu stajalo zlata. E da, i američke nogometašice su također osvojile zlato ;-) Da li je ovakva posvećenost Amerike momčadskim sportovima samo jedan blip, ili se tu skriva nešto fundamentalnije, vidjeti ćemo u Londonu za četiri godine ali to je, barem po meni, jedna od zanimljivosti ovih igara. Što se tiče naših sportaša, njihov nastup i nije bio očaravajući, ali bila su dva, odnosno tri, vrhunca na ovoj Olimpijadi. Prvi se desio odmah treći četvrti dan kad su naši rukometaši, vaterpolisti i košarkaši (protiv Rusije!) krenuli u svoje turnire sa 6 čistih pobjeda, i kad je, uz već osvojenu broncu Snježane Pječić (u prvoj disciplini na kojoj su na ovoj Olimpijadi podijeljene medalje što znači da smo u jednom trenutku bili treća najuspješnija nacija ! ;-) cijela ekspedicija bila u čistim ružičastim tonovima. A onda je došao crni četvrtak kad su Argentinci zgazili košarkaše, a Francuzi rukometaše pa je to ružičasto dobilo malo tamnije tonove. Drugi trenutak je svakako bilo srebro Filipa Udea. CAR!!! Bez želje da potcjenjujem dvije bronce naših taekwondoašica, ali gimnastika je ipak gimnastika :-). Samo 15 zemalja je osvojilo medalju iz te sestre kraljice atletike, i Hrvatska se na toj rang listi može podičiti fenomenalnim 9-tim mjestom! Znači, može se! Je, ako imaš Filipa Udea :-))). Kako je on zajedno sa svojim trenerom, manje više sam samcat i uz mizernu podršku države, uspio nadmašiti kinesku crvenu armiju i to na njihovom domaćem terenu (je, znan, znan, Kinez je uzeo zlato ;-) je naprosto nevjerojatno. Da oprostite na izrazu neprejebivi poduhvat :-). I treći vrhunac je bio u četvrtak ujutro, kad se Stjepan Janjić uspio plasirati u svoje drugo polufinale u kajaku (na 500 i 1000 metara), kad su rukometaši još bili u igru (a nacija opijena pobjedom protiv Danaca) i dok je Blanka i dalje bila favorit za zlato! Pa kad je Sandra Šarić donijela drugu broncu u taekwondou, rekoh ja sebi: Asti sto, pa ovo bi moglo fenomenalno ispasti! Ali ajme, ko će onda staviti soli na rep Mateši i Primorcu kad se krenu hvaliti svojim uspjesima ;-). Na kraju je ispalo da se i nemaju baš čime hvaliti. Stjepanu Janjiću svaka čast. Čak i ukoliko nije uzeo medalju, on spada u kategoriju Filipa Udea. Ne čuješ ga, ne vidiš, čovik radi i znoji se i kad triba tu je! Jest da su ga u Večernjaku klasificirali u kategoriju nije ispunio očekivanja, ali ja ću reći: bravo Stjepane, a za četiri godine, vjerujem da će biti i medalja ;-) Blanka je imala peh što je u tom jednom i najvažnijem obračunu sezone naletjela na izuzetno raspoloženu konkurenticu :-(. Ništa se Blanki ne može zamjeriti srebro u atletici je veliko ko kuća (vodi nas na 29-to mjesto na rang listi!) a Blanka još ima ohoho vremena za veeeelike stvari! Doći će i to zlato, ne dvojim niti malo! A rukometaši Pa, reći ću da pakleni nisu izgledali nimalo pakleno protiv Francuza. Ne da bi im čovik što previše zamirija, jer Francuzi su bili doista izvrsni! Ali, ono što se meni usjeklo u sjećanje je situacija kad je bilo još dvije tri minute do kraja, gubimo dva razlike i kad bi naši trebali gristi ko osice a oni ostali bez snage!!! Nisu mogli. Tu se lijepo uklapa i jedan moment kad su kamere snimale našu klupu za vrijeme timeouta i kad se čuje da netko izlaže nekakav plan negdje u pozadini, a zatim se kristalno jasno čuju Balićeve riječi: Ma neće nan dat'. I nisu im dali. Francuzi su naprosto bili bolji, naši izraubani do kraja i to je ta priča. Ali, nema se vremena za plakanje jer prilika za revanš stiže već za koji mjesec a da na Areni nema krova, sa svog balkona bi ima' sasvim fini pogled i bez kupnje ulaznice ;-). Vaterpolisti su svoje prokockali kad su u grupi ležerno odigrali protiv SAD-a (iako se kasnije pokazalo da su Ameri prilično dobri), a poraz od Crne Gore je bio ... a bože moj, ako želiš biti prvak, nemaš pravo na loš dan pogotovo ne na dva loša dana! Košarkaši su svoje uvelike odradili samim dolaskom na Olimpijadu. Fala im za pobjedu protiv Rusije, a sad triba vidjeti hoće li održati svoje zajedništvo i krenuti u neke doista znaajnije poduhvate. Veslači (čitaj braća Skelin, a zašto nemamo osmerca mi je posve nejasno!) su podbacili, a isto tako i plivači. Duje Draganja je i sam bio poprilično razočaran pa je najavljivao i promjenu trenera (možda ga je u međuvremenu prošlo), a komentar Sanje Jovanović poslije utrke da su njene protivnice sve redom dopingirane je beyond comment :-). Ali dobro, u žaru poraza, dok je glava još vruća a neuspjeh nakon godina odricanja peče ko ljuta trava svašta čovik kaže da mu bude lakše. I ostaje za kraj jedna ružno-tužna priča vezana uz naš taekwondo. Istina, Martina Zubčić jest osvojila brončanu medalju i opravdala ukazano povjerenje, ali svejedno ostaje činjenica da je posve nezasluženo, zahvaljujući moćnom lobiju zagrebačkog taekwondo saveza uzela mjesto Splićanki Ani Zaninović, koja je rezultatima prije Olimpijade to mjesto puno prije zaslužila. Ponavljam, Martini se nema što zamjeriti, ona je svoje odradila na najbolji mogući način, a zašto u ovoj državi ništa ne može proći bez škandala e to triba provjeriti na nekoj drugoj adresi. A škandala je na Olimpijadi bilo i drugih. Definitivno pobjednik je malac kapitalac koji je nezadovoljan suđenjem u taekwondo meču, suca potrefio nogom u glavu!!! LOOOL :-). Malo manje dramatična je priča švedskog hrvača Arija Abrahamiana (očigledno fetivi Šveđanin ;-) koji nije mogao prihvatiti sudačku odluku zbog koje je poražen u polufinalu, pa kad je i osvojio broncu, na dodjeli je medalju bacio na pod i izašao iz dvorane. A ako ona mala kineska gimnastičarka ima 16 godina, ja ću se skinuti gol nasred Jelačić placa i oko konja otrčati 10 krugova :-). Da bi Kinezi falsificirali podatke o rođenju (cura ima urednu putovnicu i to je MOCu dosta) kako bi se ona mogla natjecati! Ma ne bi to Kinezi ... ;-) Kad smo već kod varanja, žalosno je što će se spektakularno otvaranje (kako je to lijepo rekao njihov glavni majstor od ceremonije ovo bi mogli nadmašiti samo drugovi Kim Il Jonga ;-) pamtiti pa lažiranju vatrometa (preciznije, kompjuterskom popravljanju slike koju su vidjeli TV gledatelji), zatim po pjevanju one male kineskinje na playback te činjenici da su sve one divne narodne nošnje, koje su kao trebale reprezentirati kinesku raznolikost u stvari redom nosili fetivi Kinezi. A od svega ovog troje, najfascinantnije mi je ipak ovo pjevanje na playback. I službeno objašnjenje organizatora zašto pjevačicu čije smo pjevanje slušali nismo i gledali ona naime nije dovoljno lijepa! Pa su našli neku sedmogodišnju bimbo da na pozornici otvara usta!!! Sve mora biti savršeno, najbolje ikad pa čak i po cijenu malo varanja. Posve suprotno olimpijskom duhu, a moram reći i da mi to malo vuče na doping laboratorije iz doba DDRa i SSSRa, kad je pod svaku cijenu trebalo nadmašiti mrske suparnike. Doduše, kako je Kina novi SSSR, to možda u stvari i nije tako čudno :-). Ali, ako su malo i varali u želji za savršenstvom vizualnih detalja, Kinezi su na sportskom polju pošteno nadmašili sve ostale i uzeli 51 zlato. Doduše, Amerikanci su osvojili više medalja ukupno (110 : 100), ali iako se o relativnom meritu ta dva kriterija može raspravljati, činjenica jest da su Kinezi svoj cilj ostvarili. Olimpijski proxy ratovi između SADa i SSSRa iz 60-tih i 70-tih su bili before my time, ali da je na pomolu jedno novo veliko sportsko rivalstvo, u to nema sumnje. Je li Kinezima pomogao famozni Projekt 119 koji su pokrenuli kako bi u 119 sportova u kojima nisu osvajali medalje postali kompetitivni, da li je tu pomoglo centralno planiranje ala SSSR 70-tih, ili je to naprosto posljedica dramatičnog povećanja resursa i kineskog coming of age te realiziranja potencijala 1,3 milijarde ljudi, je svakako tema za zanimljivi (čak i znanstveni) članak, ali je u stvari nebitno. Kina je tu, Kina se svijetu pokazala u svom najboljem izdanju, Kina je pokazala što zna i može i ono što je Olimpijada u Tokyu 1964-te bila za Japan, a Olimpijada u Seoulu 1988-e bila za Južnu Koreju, tako će se i Peking 2008 pamtiti kao trenutak kad je Kina nedvosmisleno iskoračila na svjetsku scenu kao jedan od glavnih igrača. A sad triba viditi što će biti dalje ...

U prethodnom postu sam jamrao o lošim brodskim vezama otoka Silbe sa Zadrom a načeo sam i temu turizam kao otočka perspektiva. Nisam se baš previše unio u taj post jer je u planu bio i malo ozbiljniji i opširniji post (koji upravo čitate ;-) tako da bi se prethodnika moglo staviti u izvještajnu, ili možda bolje rečeno teaser, kategoriju! Za početak moram samo dodati da je sve ono što sam napisao o prepunjenom katamaranu koji bi brodarskoj kompaniji donio stotine iljada kuna kazne da ih uhvati inspekcija 100 % TOČNO, jer sam se u to uvjerio neki dan pred Velu Gospu i na osobnom primjeru! No dobro, brodske veze su takve kakve su, Jadrolinija je kronični gubitaš tako da država reže di stigne, a sad je vrijeme da se posvetim temi koju sam tamo samo načeo kakva je (dugoročna) perspektiva Silbe U komentarima na prethodni post, poglavito na moju identifikaciju turizma kao glavnog (potencijalnog!) zamašnjaka razvoja su neki bili poprilično kritični ali nekakva suvisla alternativa nije ponuđena. Jer: Ne znam zašto bi trebalo izmišljati nešto novo. Ribarstvo, malo poljoprivrede, malo turizma, ali i uvjeti da bi ljudi mogli i htjeli živjeti na otoku cijelu godinu, to je sve što treba. po mom skromnom mišljenju i nije neka alternativa :-) Ribarstvo Heh, pa je, ribarstvo jest rješenje - za penzionere i stare ribare sa 60+ godina koji će se zadovoljiti time da sebi uhvate ručak i večeru, a ako usput prodaju koji kil' liganja puna šaka brade ;-). I jest, lipo mi je bilo čitati knjigu starog Paštrovića o starim danima silbenske zadruge i kako je izgledalo ribarenje s (danas već odavno umirovljene) dvije koće a u sjećanje mi se posebno usjekao opis jedne noći kad ih je bogovski pomazila sreća pa su uhvatili puste tone ribe, koju su zbog nedostatka frižidera morali prodati budzašto (a kasnije su čuli da se na pijaci u xyz ta riba prodavala po 5-10 puta večoj cijeni ;-). Ali, those days are loooong gone ... Za mlade ljude, ribarstvo nije opcija. Ili, da se ispravim, ribarstvo može biti opcija, ali samo kao usputna djelatnost i to za nekoga tko duhovne prednosti života na Silbi (vidi post kod kolege Brod u boci da steknete dojam o čemu pričam) stavlja daaaaleko ispred materijalnih vrijednosti! I iako to nije tako blesav izbor kako se na prvi pogled čini ;-), problem je što je takav odabir ipak previše ograničavajući! Ajde Zvone, pa nije to baš tako! Udaljenost više ne predstavlja problem. Čuo si valjda za Internet! Je, je, čuja san :-). I doći ćemo do toga, bez brige. A poljoprivreda U prethodnom postu sam već spomenuo poduzetnika Jurjevića koji se trudi obnoviti vinogradarstvo i maslinarstvo na Silbi. Doduše, krivo sam ga identificirao kao Antu Jurjevića koji je u ovim krajevima poznat po debaklu Zadarkomerca firme koja je kao generalni zastupnik Fiata nagomilala milijardu i sitno kuna duga - dok se ovdje radi o Damiru Jurjeviću (ima li kakve rodbinske veze, ne znam ;-) čija je firma Jurjević vina d.o.o. na Silbi zasadila 70.000 čokota i 5.000 maslina!!! Koliko čujem, uz OBILATU pomoć države (pitam se pitam ;-), i procjena jednog poznanika u čiji sud imam izuzetno povjerenje je: Nikad on to neće vratiti! No dobro, ukoliko će biznis nakon otpisivanja državne pomoći (čitaj, kredita) biti održiv, to i nije najgora stvar na koju je ova država mogla potrošiti šolde :-). Ali, problem je što poljoprivreda i nije baš atraktivno zanimanje :-). U Americi u polju rade isključivo imigranti, a iako Hrvati još nisu dostigli taj nivo, nesumnjivo je da hoće, i to prilično brzo. Prema tome, za privlačenje mladih ljudi na Silbu, a što je jedina garancija napretka i prosperiteta otoka, poljoprivreda neće biti dovoljna! Ma dobro, ne pričam ja o poljoprivredi. Koga briga za poljoprivredu! A di su tu modene tehnologije, work at distance, internet i to Pa je, ima u tome nešto. Evo, ja trenutno sjedim u hladu palme u dvorištu obiteljske kuće u Sukošanu (op.Z.R. tako je bilo prije 5 dana, kad je post započet, šmrc, šmrc), i što se posla tiče, isto k'o da sam doma u Zagrebu, ili na poslu na FER-u! Jest doduše da bi se Service Pack za VS2008 od 800 i kusur megabajta na FERovoj vezi downloadao malo brže, ali bože moj, nije nikakav problem :-). Jest da, ili što bi rek'o Đuro hau jes nou jer, Silba nije Sukošan!!! U Silbi naime, NE MOŽETE DOBITI DSL INTERNET VEZU!!! Kad mi je tu informaciju prije koji mjesec prenio tetak ja sam ostao paf! Ne može se dobiti DSL Je, kaže, ne može! Uz samo desetak zahtjeva, T-Comu se ne isplati instalirati opremu I NE MOŽE!!! A i ISDN su, kaže mi on, odlučili isključiti zato jer su prilikom svake oluje pregarali i ISDN modem i telefon!!! Hmmm ... S jedne strane, T-Com je danas privatna firma čiji je cilj maksimiziranje profita za svoje dioničare, i ukoliko im se ne isplati omogućiti DSL konekciju u Silbi, njihovo je pravo da to tako i naprave (odnosno, ne naprave). S druge strane it's BULLSHIT!!! Major bullshit! Ali ne u pogledu T-Coma!!! Švabe su to, paze na svaku kunu i njima se nema što zamiriti! Bullshit spada naše dične (vladajuće!) političare, dr Ivu, majstora Kalmetu i ostatak ekipe kojima prije izbora sintagma razvoj otoka nije silazila s usta!!! Je, lipi vam je to razvoj gospodo!!! 2008. godina a ne može se dobiti širokopojasna internet veza :-). Heh. Da ne bi sve bilo baš u crnim tonovima, treba reći da je država uložila popriličnu količinu novaca (red veličine šest nula!) u instaliranje pametne internet učionice s uspostavljenim videolinkom prema jednoj zadarskoj školi kako bi par učenika silbenske škole moglo online slušati neka predavanja, i to je za svaku pohvalu! Prema pouzdanim informacijama, za tu potrebu je škola povezana posvećenim (dedicated) internet linkom na internet infrastrukturu, a ja ne mogu a da se ne zapitam nije li se tih milijun i kusur (a možda i par milijuna!) moglo iskoristiti tako da se u dealu s T-Comom i zainteresiranim stanovnicima Silbe omogući širokopojasna konekcija! A opet, možda je to baš tako moralo biti, kako bi se preko provizije namirili svi oni koji se prilikom obavljanja takvih poslova moraju namiriti ;-)! Političari zadovoljni, jer mogu reći da nešto rade, zadovoljni i isporučitelji opreme jer su lipo zaradili, zadovoljno i onih par Silbenjana kojima djeca (još uvijek, a dokle će ne zna se!) idu u silbensku školu i kad bolje razmislim, nezadovoljnih uopće nema :-). A i moj tetak se snašao pa je lijepo uzeo VIPov mobilni internet jest da je značajno skuplji po megabajtu prometa, ali za ono malo što mu triba će biti podnošljivo. Ali ću isto tako reći da je posve izlišno govoriti o bilo kakvom razvoju otoka dok se na tim otocima ne može dobiti širokopojasna internet veza! I zato je kolega bloger magarac posve u pravu kad kaže da su potrebni i uvjeti da bi ljudi mogli i htjeli živjeti na otoku cijelu godinu! Ali tih uvjeta trenutno NEMA!!! Bez vodovoda i kanalizacije se na Silbi da živjeti tako da je tražiti njihovo uvođenje malo pretjerano (baš malo ;-), ali za nepostojanje brzih internet veza nema nikakvog opravdanja!!! S druge strane, to se lijepo uklapa u otočku viziju naših političara u vrijeme izbora ih triba malo obići i spomenuti u govorima, a zatim četiri godine silenzio stampa. Valjda ne može drugačije ... Jel' to znači da je dugoročna perspektiva Silbe čisti crnjak! Nou, nou, nou!!! Ja sam, recimo, optimista :-). Ali morati će i sami Silbenjani (i svi oni kojima je Silba draga!) malo više potegnuti.

Donavon Frankenreiter je danas objavio novi album 'Pass It Around', taman da uz surfajuću melankoliju pozdravi svršetak ljeta spremajući se za žutu jesen. U prilogu je intervju za portugalsku televiziju u kojoj je uputio najbolju poruku koju će (portugalski) surferi vjerovatno ikad i dobiti! <embed width="398" height="320" flashvars="height=320&width=398&file=http://www.you...

Da sam ovaj post pisao ove zime, kad smo sinčina i ja proveli par dana na Silbi, s didom i nonom u radnoj akciji u bošku (čitaj, išli smo u šumu učiniti drva), post bi bio one melankolično-retrospektivne vrste kako to valjda mora biti u situaciji kada se čovjek prisjeća s određenim mjestom povezanih lijepih dana djetinjstva i mladenaštva. U sjećanje mi se pogotovo urezala jedna večer kad sam se poslije (naravno, obilnog ;-) objeda pošao malo pošetati do Žalića. Uz fijuk bure i mareta koje se razbijaju u rivu, jedinstveni miris otoka u zraku i iljade zvijezda na kristalno čistom nebu iznad sjedio sam na klupici u sjeni tamariša i mislio se onako u sebi: E moj Zvone, OVO je život!. A u tih po ure čiste uživancije i opuštanja, živa duša se nije pojavila nigdje u vidokrugu :-). Takva je Silba zimi stopostotni opozit metropole i svih njenih benefita :-). Ali, sad je ljeto, i priča je sasma drugačija Silba, naime, sada doslovno pršti turistima, gužvom i karakterističnom ljetnom vrevom! Turizam na Silbi ima duge korijene, a broj stanovnika sa zimskih dvjestotinjak, ljeti poraste i na 3-4.000 (neki kažu da se nađe i 5.000 duša na otoku)! Dakle, radi se o succes story razvoja hrvatskih otoka pomisliti će netko sa strane. Da, ali ipak ne :-). Jer - Silbu se koči !!! A što je ovdje posebno zanimljivo, kad bih gledao stvar iz čisto osobnog interesa - kočenje bi i meni sasvim fino odgovaralo :-))). Zašto Ajmo probati ovako: Gomila turista na Silbi Ma goni ih, bolje je da ih je što manje, pa će nama koji na Silbu dolazimo vikendaški uživati u njenom miru i ljepotama biti bolje i ljepše Što će nam ti turisti, samo okupiraju plaže i ne može čovik više ni u Pernasticu ili Dobre Vode poći a da ne naiđe na gomilu turista A ti vražji turisti tolika gužva na brodu, ne more čovik ni misto za sisti naći. Završna ironija je u tome da (vjerojatno) slično razmišljaju i oni stari silbenski gosti, koji su na Silbu dolazili prije 20, 30 ili 40 godina, drndajući se u Postiri ili Vuku Karadžiću pet sati, ili u boljem slučaju s (alas, prije koju godinu umirovljenom) Marinom dva i po sata. Skoro da bi se reklo da je Silba dobro čuvana tajna raj na zemlji za upućene :-). Naravno, ovakav način razmišljanja je, treba li to uopće kazati, posve promašen! Tražiti da se nekome očuva vikendaški (ili penzionerski, svejedno) raj na zemlji, zanemarujući posve želje ljudi koji na Silbi žive svih 365 dana u godini, je ne samo do krajnosti cinično i egoistično, već u dobroj mjeri i uvredljivo! Jer, iako je Silba bila pomorska sila u doba jedrenjaka, s razvijenim ribarstvom i poljoprivredom (posebice vinarstvom, a Ante Jurjević of Jadrankomerc-Fiat fame, se trudi obnoviti te tradicije, uz obilatu pomoć države koliko čujem, a hoće li što biti od toga, vidjeti ćemo ;-), činjenica jest da je danas jedini put daljnjeg razvoja onaj turistički! A svaki turizam na otoku počiva na osnovi koja spada u conditio sine qua non kategoriju brodskim vezama! I recite vi meni (da konačno dođem do biti ovog posta), kako sad objasniti odluku da trajekt Biševo na svakodnevnoj liniji Pula Lošinj Unije (!!!) Zadar NE PRISTAJE na Silbi, iako prolazi silbenskim kanalom a s dobrim dalekozorom bi s rive prepoznao i putnike na palubi! A istovremeno je katamaran koji vozi na redovnoj liniji toliko prepunjen da bi, da kojim slučajem bane inspekcija, prijevoznička kompanija dobila puste stotine iljada kuna kazne! Je znan, nije to Titanic i nije zadarski akvatorij Sjeverno more, ali činjenica da na brodu nema za svakog pojas za spašavanje (koji se standardno nalaze ispod sjedala) vjerojatno kapetanu zadaje bar malo glavobolje. A možda i ne ... :-). Ono što me u ovoj priči do kraja čudi je što ministrica pravosuđa, Ana Lovrin, također svaki slobodni vikend provodi na Silbi!!! Uz muža fetivog Silbenjanina, i činjenicu da i sama sa Silbe vuče određene korijene, ništa čudno u tome nema! Ali je doista čudno zašto Silba od Jadrolinije (koja je, btw. pod ingerencijom ministra mora dakle Božidara Kalmete ;-) dobija tako loš deal! Ili možda i nije :-). P.S. Nakon ovog mog jamraškog posta, svakako preporučam da svratite kod kolege blogera Brod u boci i pročitate njegov THE POST o Silbi. Da dobijete perspektivu ;-)

Nacionalni park Krka neka vam bude must see odredište ako se nađete blizu ili pak u samom Šibeniku, Skradinu ili okolici. Jer proć tamo i ne posjetit taj park je onako luzerski. Probijajući se kroz masu što domaćih što stranih turista ukrcali smo se na brodić koji od Skradina uzvodno Krkom vozi do glasovitog ulaza u sam park. Tko to mi Ja i ekipa koja je upotpunila doživljaj ljetovanja za koje mogu reć da je bilo među boljima ikad. A ja nisam tako mlad, dakle među boljima od mnogo njih. Dvadesetnominutna vožnja kanjonom rijeke Krke smirujuće je iskustvo u kojem zvuci cvrčaka bacaju jeku sa jednog na drugi kraj kanjona i u kojem zvuk šljopanja slatkovodne Krke kojeg brodić para svojim pramcem čini izvrsnu kulisu za meditiranje o smislu života i svemu ostalom. Nakon kupnje ulaznice u park od 80 kuna u koju je uključena povratna karta brodićem, prizor koji je slijedio opisuje sljedeća fotka. Dakle, tisuću riječi: Uglavnom 80 kuna od kojih sam dobio mnogo više zadovoljstva nego od onih drugih 80 kuna koje potroših u parku u restoranu na anoreksični pomfrit, pivu i neko sramežljivo pileće pečenje. Nakon obilaska parka sljedio je kupanac u rijeci i to baš ovdje: Ultra fora osvježenje. Malo stojiš do pasa u vodi, malo propadneš, a ispod tebe dnu ni traga i tako.Činjenica po kojoj NP Krka vodi 1:0 u tekmi s NP Plitvicama je upravo činjenica da se možeš bacit u vodu. Priliku treba iskoristi dok postoji, a ne poslije žaliti-što rade luzeri, pa sam stoga bez obzira što su se tamo migoljile neke riječne zmijice bacio u Krku na kupanac i odlučio ne biti luzer ovaj put. Tu, tu, među ovom zelenjavom dolje vlada pravilo: gdje ima flore ima i faune, pa se nemojte iznenadit ak vam nešto upliva među gaćice.... Kako je to bio top sezone na ulazu u park će vam naplaćivat parking ravan onom ZG parkingu, dakle neopravdano skup, u parku će vam prodavat specijalitete tipa medovača, orahovača, i ostale -ače... pržene bademe i tako.... Reći će sve je (skupo) s razlogom: sada je sezona, sad se radi... ostalih 8 mjeseci se živi od toga...Mora se razumjet te ljude... Kupite nešto, ne budite Česi... (no offence) Još par kadrova prekrasne Krke kako smo se penjali po slapovitim kaskadama... Ovaj pogled uživo izgleda Woooow, na fotki kao i sve umjetno- tek prosječno. Dofurajte ovdje nekog komada, ak niš drugo za romatnični zagrljaj....Hm... ...a kada okreneš glavu za par stupnjeva udesno vidiš ovo: Pa tko nebi volio Krku zbog ove predivne kose koju raspušta na tim kaskadama. Onu staru da je tehnika važnija od veličine kompleksaši će recitirati svom međunožju... al ja ću vam reć da vrijedi za ove slapove. Definitivno imaju tehniku.... Na povratku u Skradin na brodiću su ljudi poskidali majice kako bi uhvatili još malo boje na popodnevnom suncu. Bio je to samo jedan dan-mali isječak sa mojih 10 dana godišnjeg odmora. Po povratku se sjetih Einstenove teorije relativnosti i njegovog citata : "Put your hand on a hot stove for a minute, and it seems like an hour. Sit with a pretty girl for an hour, and it seems like a minute. THAT'S relativity. Dakle pogađate- 10 dana činilo se kao tek jedan dan.