Kako se k nama uvuklo u sve pore ljeto, tako i nekako vijesti s tog polja iz domovine nam polako presušuju. No, zato filmska mašinerija svijeta ne prestaje radit. Guillermo del Toro kao što znate uskoro će se u kinima pojaviti sa svojim novim filmom Hellboy II: The Golden Army koji mu više slovi kao (da se izrazim riječnikom formule 1) warmup prije naravno izuzetno iščekivanog Hobbita. Osobno mislim da je možda to i najveći Toroov filmski test ili vrh njegove karijere koji će ga zasigurno obilježiti u jednom ili drugom pravcu, mislim palac prema gore ili dole.:) No otompotom. Zanimljivost vezana uz Del Toroa jest da je u nedavnom inetrvuju koji je dao za MTV odgovorio na jedno zanimljivo pitanje. Bilo je to pitanje izvjesnog fana da koga treba ubiti ili s kime treba spavati da bi dobio šansu da statira Na jednako šaljivo pitanje ovaj revni fan je dobio i odgovarajući odgovor, kako jest da je ovo dobro pitanje no da je počesto postavljeno u zadnje vrijeme. Guillermo veli nadalje da kako se bliži ostvarenje projekta snova u jednom ili dva moguća nastavka te da će biti dovoljno šansi da poneki LOTR fan si ostvari želju života i da se ovjekovječi na filmu kao statist. Savjetuje da se po mogućnosti mnogo ševite i da ne pokušavate nikoga podmititi jer će to biti uludo bačeni novac. Naime Del Toro sprema postaviti neke osnovne okvire unutar kojih će se organizirati i natječaj za statiste. Kad i na kojoj web adresi će biti otvoren natječaj za statiranje u kukuruzištu Hobbitona ili već kojeg dijela Međuzemlja ja ću vas obavijestiti, ne. Samo me zanima koga bi vi statirali Vjerujem da bi to bile Orce, ili pak imate velike klempave uši pa mislite da bi mogli biti Vilenjaci ako je tako vrijeme da već sada počnete kupirati uši... :)

(r: Brett Leonard) "Kad se masa preljeva preko gaća kupaćih..." Jedan od teže probavljivih filmova... Film si je za temu uzeo ljudske perverzije i fetiše. Počinje u Njemačkoj sa scenom gdje jedan tip hrani drugog tipa njime samim. Ovaj plačnim pederastim glasom zapomaže: "It`s my body! I wanna be eaten!" na čistom engleskom mada smo u Njemačkoj... Tu upoznajemo našeg glavnog lika koji radi za neku neimenovanu australijsku organizaciju koja ide okolo po svijetu i hapsi... perverznjake To nije baš previše bistro. Ali nema veze polako ulazimo u glavnu temu filma - feederima (ne "federima" kao onima u madracima nego "feeders") jednoj od čudnijih boleština koje neke ljude uzbuđuje - to su likovi koji hrane debele žene da bi postale još deblje te nepokretne i tako potpuno ovisne o njima. Jebalo! Osnovna priča je ok, ali problem je scenarij - ubačeno je previše jeftinog moraliziranja. A i ima definitivno previše nelogičnosti da bi se moglo ikako "uživiti" u tijek radnje, neke scene se čine kao da su iz sasvim drugog filma. Šteta, na trenutke se čini da film ima ono nešto ali ipak su ga kako rekoh ubile nelogičnosti. Scenarij je definitivno trebalo ponovno pročitati i napisati. Malo finije meso Ipak film vrijedi pogledati jer nije standardno američko generičko sranje. Glumci su ok, a glazbena podloga odlična. Neke scene su bile stvarno gadne za vidjeti, kao recimo sve scene s (jebeno!) debelim ženama, hranjenje na lijevak, korištenje masnog tkiva umrle žene za hranjenje druge, u biti ne bih vam preporučio grickanje bilo čega dok gledate ovaj film... Ocjena: 6,5/10 (skoro sam se izrigao gledajući ovaj film, to mu mora bar malo povisiti ocjenu, zar ne) Nego pitanje: što je najbolesnije ili najčudnije što ste ikada vidjeli na netu Moj uži izbor: slideshow žene koje si gura kišnu glistu u picu, i u biti cijeli animal porn - mada mi je jedan clip jebavanja sa merastom bio poprilično smiješan, sjećam se da sam još davno nabasao na stranicu gdje su žene "nadjevene" i nauljene kao purice, te uslikane na tacnama uz povrće sa strane, sranja sa sranjima (žena se posere u bazen, tip ženskoj na facu...), dwarf ultimate fighting....

Nešto ranije nego potrebno sam u pratnji Žakline sprijehao na otvaranje dviju izložbi i projekciju jednog filma. Taj vremenski suvišak sam iskoristio za jedno piće i kupnju nekih motovunjaskih suvenira (prije samog otvorenja MFF-a). No, ubrzo je "kucnuo čas" i otpočelo se sa predstavljanjem dviju izložbi od strane ruskomotovunskog tima. Nakon kratka uvoda na bratskom nam jeziku većina okupljene ekipe se raspršila duž foajea razgledavajući izložbu. Prezenteri su nam dali nekih petnaest minuta za razgled da bi se potom krenulo u dvorani ZKM-a sa ostatkom otvaranja. Tamo nas je pak čekala jedna simpatična teta iz (naravno) Rusije (koja me podsjetila na moju uchiteljicu iz osnovnjaka) i u svom pozdravnom govoru, niti predugačkom a niti prekratkom, ukratko informirala o predstojećim projekcijama u ZKM-u. Film koji se prikazivao tu večer bio je "Progulka" (ili u prijevodu Šetnja). Riječ je o jednom vrlo interesantnom filmu koji nam govori o jednom danu u Petrovgradu gdje na cesti slučajno ili ne, se susreću mlada, vrlo zgodna, čak rekao bih fatalna plavuša i dvojca momaka. Oba ju saljeću i vrlo originalno joj se upucavaju, ona im odgovara na njihove dozive, no kako li to sve završava trebalo bi pogledati film. Zanimljivo je kako Uchitel zapravo portretira nešto sasvim nazovimo to uvjetno normalno, što bi se nama svima moglo desiti. To su muško ženski odnosi u vrevi kakve velike svjetske metropole. Film posjeduje zanimljiv obrat, no i pomalo neugodnu drhtavu sliku koja služi ne bi li se podebljao osjećaj autentičnosti samog događaja, što se dobiva kamerom iz ruke. Osobno meni to i nije predstavljao neki problem za pratiti ovu vrlo dinamičnu radnju koja se dešava po cestama, trgovima St. Petersburga, no čuo sam od nekih da im to je činilo film napornim za pratiti pa tu ulažem jedan minus na tehničku intervenciju u filmu. Veliki plus u filmu i ono što se meni učinilo izuzetno zanimljivim jest upucavanje Alyoshe Olyi koje se dešava u hodu. Vrlo dovitljiv mladić za kojeg bi smo mogli reći da ima "priču" drži fatalnu plavušu konstantno zainteresiranom i zaintrigiranom. Barem nam ona odaje takav dojam. :) Opet svemu tom "verbalnom" pristupu Aleksei Uchitel nam suprotstavlja nazovimo to "fizički" pristup jednog drugog šetača i prijatelja Alyoshe ... Petye. To bi nazvao Petyin pristup kojeg nam Uchitel predstavlja kao nekakvog buntovnika koji malo govori, više "djeluje". Osim zabavnih dijaloga i brzog izmjenjivanja scena možemo reći da nam Uchitel daje i svojevrsnu razglednicu Petersburga i predstavlja nam ga kao jedan sasvim moderni i hektični zapadnjački velegrad. Dakle osim zanimljive komunikacije između troje glavnih protagonista Uchitel se povremeno zaustavlja na prolaznicima pored kojih prolaze Petya, Alyosha i Olya. Oni nam služe kao svojevrsna odmorišta na tom vrtoglavom usponu uza stube nekog imaginarnog životnog uspona, kojime nas neumitno vuče režiser. Je li Aleksej Uchitel filmski genijalac kojeg svijet još nije otkrio ... ostaje za vidjeti. Ono što ja znam i da mi je izuzetno bitno da je ovo film za kojeg mogu reći da ima glavu i rep, no za kraj ovog ove recenzije bih dodao da sam film zbog tehničkih problema bio prisiljen dovršiti u razgovoru sa jednim kolegom koji je film već prije odgledao do kraja. Naš čovjek Božo se zagledao u što ili koga Umalo da mu nešto ne ispade, a nije .... na ovoj dvostrukoj izložbi osim skica za pojedine scene koje je radio Ejzenstein možete vidjeti i filmske plakate (ovo je plakat za prvi ruski film) Dakle nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da se završi projekcija filma "Progulka" Igor Mirković nas je sve pozvao da u foajeu ZKM-a svratimo na koktel. Naime koktel je jednio bio i ostao jer kad su "termiti" koji ne mogu si doma pošteno iz nazovi siromaštva neke pojesti onda su jadni došli na domjenak gdje su sve požrli u 3-4 minute. Moram priznati da su to bila druga najbrža usta na koja sam do sad naletio na domjencima. Možda su jedino bili brži svi ti silni ugledni, vrlo izgladnjeli i izuzetno siromašni uzvanici na Animafestu, tamo nije ostalo ni pića nakon dvje tri minute. To izjelištvo je ne samo hrvatski kako sam kasnije saznao, nego i globalni fenomen pa se mi Hrvati nemamo čega sramit. Eto ima izgladnjelih uglednih građana i po drugim zemljama svijeta i ponosno tvrdim kako smo dio jednog globanog fenomena. Živjeli mi. i na kraju koktele za osvježenje vam nudi vrlo popularna i tajnovita blogerica Žaklina u raljama (govori ruski bolje od Sićmea:).

... naime ovo je zgodna obavijest za sve zaljubljenike u film. Nisam niti stigao napisati post kako je bilo na otvaranju Tjedna ruskog filma u subotu, a iz direkcije festivala dolazi jedna stvarno jako lijepa vijest. Dakle zbog nekih tehničkih problema prisutni na otvaranju nisu bili u prilici vidjeti projekciju filma "Progulka" do kraja. Stoga MFF poklanja još jednu projekciju za sve koji nisu, a žele pogledati film (uvjeravam vas iz viđenih 3/4 filma da je posrijedi jedno neobično filmsko ostvarenje) poziva da navrate danas u 18h u ZKM na "Progulku" (možda nebitno ali je dvorana klimatizirana :). I da kada je projekcija za sve koji dođu besplatna.

... čitah, ne tako davno o tome kako se svake godine snimi možda i više od jednog para sličnih filmova, eto u prilog ovoj teoriji prilažem trailer filma Blindness koji na sličan način priča priču kao i "The Happening". Imate li sličnih (ovogodišnjih, prošlogodišnjih) primjera slobodno se priključite u ovoj mojoj potrazi.:)

(r: Jake West) A bloody close encounter Definitivno jedan od zabavnijih i najboljih novijih horrora, odnosno točnije gore komedija u stilu Bad Tastea. Iako nije uspio nadmašiti svog uzora Evil Aliens, i još jednom pokazuje koliko je Peter Jackson genijalan redatelj, ali pruža dovoljno zabave i dobrog humora te sat i pol koliko ovaj film traje brzo prolete. Mnogo je tu usputnih detalja koje će cijeniti svi koji vole horror žanr. A o čemu se tu radi (Evil) alieni slete u blizini jedne velške farme i ubrzo počnu raditi sranja tipična za aliene - guraju sonde, inpregniraju lokalne djevojke, krmade stoku itd. Uskoro na mjesto sletanja dolazi mala ekipa emisije o UFOima tražeći dobru priču, a dobiju priču života... Osnovna priča filma je naravno površna i tu je tek tako ili kao posveta već spomenutom Bad Tasteu, ali srećom film je prepun "ekstremnog nasilja" najzabavnije vrste, što uključuje: kidanje udova i šamaranje istim, nekoliko odtkidanja glave rukom, sakaćenje motornom pilom, kombajnom, katanom, sačmaricom, raznim noževima i mačetama i tako dalje, da vam ne pokvarim užitak gledanja.. a ima i scena međurasnog seksa. Uglavnom preporuka je: obvezno pogledati. Ocjena: 7,5/10

Četvrta epizoda “Fear Itself” serijala započinje u crkvi u kojoj se mladi par upravo ženi. Tijekom finalnog oblačenja, mladenki djeveruša donaša kuvertu koju je dostavila neka nepoznata osoba. Sa čuđenjem otvara kovertu u kojoj piše: “osoba za koju se ženiš je serijski ubojica”. Nakon prvih par trenutaka nevjerice, u glavi joj kreće zbrka te se [...]

... naravno da je riječ o ruskoj filmskoj početnici koji nam je u ove vruće ljetne dane spravila kužina Maksimirske 101 ili ne zvuči pretenciozno, no riječ je o novijoj ruskoj filmskoj kinematografskoj početnici. da ne bi bilo zabune. program (ruskog filma za Zagreb i Motovun) je izabrala filmologinja i jedna velika filmska znalica... Tanja Vrvilo (uza svesrdnu rusku pomoć, naravno), žena ima stvarno ukusa (trebalo je samo zaviriti u njen odabir filmova u m.a.m.i.) i njen odabir je uvijek vrlo, vrlo zanimljiv, intrigantan i zasigurno na ovim prostorima još neviđen. naime tu leži i odgovor zašto recimo nije stavljen u program nekih od filmova tipa onog "9 rota" Fyodora Bondarchuka koji je bio jedan od najgledanijih ruskih filmova svojevremeno (inače jednog od poznatijih ruskih glumaca ali ne i nimalo neuspješnih režisera) pa sve do Timura Bekmambetova, uberpopularnog ruskog režisera koji danas nakon filmova "Nochnoy dozor", "Dnevnoy dozor" napravio i svoj prvi hollywoodski blockbuster koji trenutno igra u kinima "Wanted", i za tu priliku si namako The Angelinu. i tko će sad podcjenjivati rusku kinematografiju. da vas vidim. osim tih ipak donekle komercijalnih filmova moj susret sa suvremenom ruskom kinematografijom ide isto u korak i sa nekim filmskim festivalskim kretanjima. naime na ZFF-u sam se upoznao sa jednim ipak i za sve odlične i jednim izvanserijskim ruskim filmskim režiserom Andrei Zvyagintsevom (koji je eto tamo dva puta pobijedio). teško mi je i opisati tog jako zanimljivog ruskog cineasta koji vrlo vjerno prenaša na kino platna duh ruskih tajgi i golemih prostranstava rodnog mu Sibira. osobno mi je stvarno jako teško odabrati jednog od ta dva njegova odlična uratka ("Vozvrashcheniye" iz 2003.g. ili "Izgnanie" iz 2007.g.), naglašavam dva bisera... a tek je počeo. uglavnom su to filmovi koji su više ili manje dostupni običnom gledatelju (Povratak/Vozvrashcheniye je bio donedavno dostupan u videotekama), dok filmovi koji su na repertoaru Tjedna ruskog filmam, u za te prilike otvorenom kinu ZKM, jednako su ako i ne još više zanimljiviji. istaknuo bih prije svega filmove Aleksei Balabanova "Brat" iz 1997.g. i "Brat 2" iz 2000.g. kojeg se po meni ipak neprimjereno proziva Tarantinom istoka. to je za moj ukus pomalo pretenciozno jer dijalozi u Balabanovljevim filmovima iako čisto ok, nisu niti na tragu onim odličnim crnohumornim (trash) dijalozima "Pulp fictiona" ili pak "Reservoir dogsa", više bih te njegove filmove usporedio (ako je to uopće potrebno) sa grubljom i u prikazima kriminalnog miljea oštrijom verzijom "Nikite". priča je to o bratskim odnosima u svijetu mafije gdje se sve poremeti. Odlično je to sve odigrao Sergei Bodrov Jr. kao neponovljivog Danila Bagrova. drugi nastavak također nije za odbaciti, no kao što to biva sa nastavcima ponešto je fabularno slabiji i išlo se na svojevrsno glamuriziranje svijeta vrlo okrutne ruske mafije. puno je okrutnije i vjernije nekako ogoljenije do kosti taj svijet prikazao Balabanov u prvom dijelu. dsobno mi se puno zanimljivijim učinio film koji je lansirao jednu mladu rusku filmsku zvijezdu. svi će se sjetit "Lilya 4-ever" i glavne zvijezde tog švedskog majstora Moodyssona, Oksane Akinshine u ulozi Lilje. E sad ako ste voljeli taj film sigurno će vam se svidjeti njen premijerni nastup na filmu i film prije Lilye. to je film Sergeia Bodrova Jr. "Syostry" kojeg ćete upoznati kao Danila u gore spomenutom "Bratu". nekako mi se učinilo da glumeći Danila je Sergei dobio poneku viziju što bi još trebalo reći o tom svijetu mafije, a nije se moglo ili nije vidjelo u Bratu i Bratu 2 o ruskoj mafijaškoj svakodnevnici. ovaj put nije riječ o braći nego o dvjema sestrama. njihov odnos je dodatno narušen ali kasnije i potvrđen kroz razne dogodovštine njihova progona od strane mafije. sav tak odnos izuzetno dobro portretiraju Oksana (Sveta) i njena filmska sestra Katya Gorina (Dina). nakon što vidite Brata pa nakon toga njegove Sestre vidjeti ćete o kakvom je posrijedi glumačkom i režiserskom talentu kojeg je zauvijek izgubila Rusija. naime Sergei je smrtno stradao od lavine u Kavkazu nakon što je krenuo u potragu za idealnim mjestom za radnju svog drugog filma. on i njegova ekipa su proglašeni nestalima i do dan danas nisu pronađeni. ... od ostalih filmova svakako bi još trebalo vidjeti i intrigantan film "Progulka" Alekseja Učitel'a za kojeg kažu da izuzetno dobro čita što voli publika za koju film i spravlja, te "4" Il'ja Hržanovskija te dobitnika nagrade Oscar za najbolji strani film i Velike nagrade žirija u Cannesu "Utomlyonnye solntsem" legende ruske kinematografije Nikite Mihalkova. to je dakle program suvremenog ruskog filma koji će se prikazivati od danas pa nadalje u ZKM-u, a vas sve osim na pobrojane filmove upućujem da navratite svakako u ponedjeljak i utorak. Vidimo se !

(r: Olivier Assayas) Ovo je jedan od onih filmova koje možete pogledati a i ne morate. Ok, hm, ustvari, svaki je takav, jeli! Nego mislio sam reći ako ga pogledate, ok, ubili ste sat i pol vremena relativno zanimljivo. Asia Argento ni u jednoj sceni nije potpuno gola, ali je barem većinu vremena ili polu gola ili se češka po pici ili se ponaša jebežljivo. Michael Madsen je odličan, podsjetio me da ga dugo nisam vidio, pa ću morati malo istražiti njegovu bogatu filmografiju. Priča je poprilično kaotična, u biti izgleda kao da su zajedno umiksana barem tri dosta različita filma. Tu je erotična ljubavna drama između Sandre i Milesa (Asia i Madsen), pa je tu i priča o bračnom paru uvoznika namještaja - švercerima drogom iz Kine od kojih Asia (hehe, kakva igra riječi!:-) potkrada, lik je skuži, ali kao već je znao i oni već duže imaju ljubavnu vezu, a tu je i jedna priča koja je kao, labava, poveznica između ove dvije ali neću u detalje da ne spojlam. Češ češ... Trivija, u filmu se govori čak tri jezika engleski većinom, ali tu je nešto francuskog i kineskog, koji nisu titlovani. A iznenadio sam se i vidjevši da je Asia čak i režirala par filmova, koji i nisu tako loše ocjenjeni, to ću svakako čekirati, baš me zanima... Božanske sise Uglavnom, kako rekoh Boarding Gate je zanimljivo filmsko iskustvo, ugodno za oko, samo na trenutke naporno - zbog loših (pulp pa skoro i trashy) dijaloga između Sandre i Milesa, sa krajem koji nas ostavlja zbunjene ali opet nekako ne marimo. Ocjena: 6/10

Neki dan prolazim kroz svoju poveću bazu horror filmova u potrazi za nekim slasherom kojega još nisam imao prilike gledati. Izgubio sam se među svim nazivima te sam konzultirao SlasherPool za ocjenama nekih filmova za koje nikada nisam čuo. U sekciji za slashere kasnih 80tih godina, sa visokom 4/5 se isticao “Rush Week” pa sam [...]