Kako sam obećao u postu o Pulse 2 DVD-u, bilo je vrijeme da pogledam jedinicu i da vidim dali se slažem sa generalnim stavom većine sajtova koje pratim da je film totalna bezvezarija. Iskreno zanimalo me dali su ljudi popljuvali američki Pulse, samo zato jer je netko usudio napraviti remake odličnog i posebnog japanskog filma [...]

Kad danas ujutro bacim par dana unazad, mogu ustvrditi da novinarsko/kritičarska ekipa s kojom sam bio okružen za vrijeme festivala je imala izuzetno zahvalan posao ove godine. Bilo je tolko za pisat i intervjuirat da se to jedva stizalo. Pogotovo se osvrćem na one koji dolaze iz dnevnih novina. Pisalo se sve u "šesnajst" a press centar je bio zauzet od jutra. Moram priznati da nakon svih ovih mojih godina dolaženja u Motovun na peti dan mi bude najviše žao. Bilo je osim izuzetno dobrog filmskog programa, velikih gužvi na svim mogućim i nemogućim projekcijama i onog najbitnijeg dobrog, dobrog druženja, puno smijeha i izuzetno kvalitetne zajebancije. Meni definitivno onog najbitnijeg čarobnog sastojka jednog ovakvog druženja. Iako je sjeta prisutna, tu je i štono rekoh oduševljenje i zadovoljstvo viđenim. Tako sam u srijedu osim na filmovima bio prisutan na jednom intervjuu i zabavio se jako dobro unatoč gladi i umoru. Bilo je to predstavljanje Kena Russella. Tip je genijalac. Iako u svojim poznim godinama unio je dodatnu svježinu svojim nastupom i tipičnim britanskim humorom u već jako dobru atmosferu u Motovuna. Zabavan čičica je sam tijekom tog skupnog intervjua se šalio na seks pa nisam imao potrebe u ime Apartczyka postavljati mu pitanja ... sve je sam otkrio. Osim tog vrhunca dana, kojeg su svi sa nestrpljenjem očekivali, bilo je tu i filmova ... naravno. Možda nakon svih ovih prijeđenih kilometara filmskih vrpci tog dana sam ipak našao onog "odabranog". Iako je teško da će pobijediti smatram ga najpozitivnijim, nimalo brutalnim i općenito lijepim filmom. To je dokumentarac "Man on the wire" u režiji Jamesa Marsha. Bio je to toga dana definitivno je to moj odabir za Propeler, no pokazalo se da je još jedan film također zadovoljio moje kriterije. Bilo je sem tog filma i "brutalnih izdanaka filmskog izričaja" kao na primjer Balabanovljev "Teret 200" te izuzetno zabavan i moram priznati najinteraktivniji od svih interaktivnih filmova koji su bili u tom specijalnom programu "Polyester" Johna Watersa. Svi su toliko bili sjedinjeni u djeljenju mirisnih grebalica da bih tu atmosferu mogao prozvati najsličnijom onoj u razredu u školi. Jedna sveopća suradnja, brbljanje ma genijalno. Taj film iz interaktivnog dijela bio je najveći uspjeh tog programa. No da nije sve u olfaktivnim doživljajima treba spomenuti da je i film odličan. Ljudi su se valjali od smijeha. Urlali. Opći urnebes. Ma di je bio John da to vidi. Tim više je bilo zabavnije jer je film bio nashroniziran na njemački. Ma pišurija od smijeha. "Man on the wire" James Marsha mi je pak razvedrio jutro. Učinio ga romantičnim. Natjerao me da promišljam o svojim nekim životnim htijenjima. Priča govori o Philippe Petit koji davne 74 godine je napravio podvig koji će se zbog činjenica koje su takve kakve su danas ostati neponovljiv. Naime po žici razapetoj dan prije između blizanaca u New Yorku je 8 puta prehodao dok se nije predao policiji. Taj nevjerojatno hrabar pothvat te događaji koji su prethodili njemu i kasnije uslijedili su izvrsno koncipirani u obliku reminescencija kroz intervjue glavnih aktera radnje, arhivske materijale te igrane rekonstrukcije. Nekako sam gledajući sada unazad, taj dan sasvim slučajno, ne znajući i ne očekujući ništa unaprijed napravio odličan odabir i napravio pravi mali filmski ekvilibrij između dobra i zla na filmu. Između onih dobrih lijepih osjećaja, smijeha i gnušanja. Naravno to je sasvim slučajno. Sutradan zadnjeg dana festivala vidio sam još par dobrijeh filmova no od druženja i tulumarenja nije bilo baš vremena. :) Među filmovima koje sam zadnji dan vidio bio je i "My Winnipeg" te irski "Once". Jedini dan da sam ove dane fulao u odabiru filma je bio upravo petak i završio je sa recimo to polovičnim učinkom. Taj dan iako lud sam po sebi imao je odlične filmove na projekcijama. Napravio sam u dobroj namjeri grešku pri odabiru i gledao film koji je više "pilana" nego li je drama. Čuo sam začudni komentar na "Winnipeg", kao eto autor je postigao željeno jer je uspio prikazati koliko je njemu dosadno u tom mjestu kad je film jedna obična dosada, ubijačina vremena. Ne bih se složio sa time iako donekle izjava drži vodu. No da se ne zadržavam previše na ovakvim osvrtima tu večer sam bio izuzetno dirnut filmom koji sam vidio i definitivno ga proglašavam Motovunski moralni pobjednik publike. Zašto pa nisam stvarno dugo dugo bio na nekoj projekciji na nekom od festivala gdje je publika pljeskala više od nekoliko puta tijekom projekcije.

(r: Scott Wiper) Batle Royale - now with true Americans! A o čemu se tu radi Neki bogataš skupi osuđenike na smrt iz cijeloga svijeta, baci ih na jedan otok i natjera ih da se pobiju međusobno dok ne ostane samo jedan - koji će s otoka otići kao slobodan čovjek. Ok. Priča je sasvim zadovoljavajuća, a čak i ima nekih zgodnih detalja, ali... Ali tu je hrpa najjeftinijeg patriotizma kojeg sam vidio u američkim filmovima ovog stoljeća! Naravno da je tu i amer koji u biti nije ni serijski ubojica ni sociopat, nego pravi nice guy, kauboj/ubačeni agent igrom slučaja zaglavljen u jednom zatvoru kojeg igrom slučaja izabere taj bogati tip za svoju zgodno zamišljeni sadistički show. I naravno da imamo zgražanje dijela ekipe koji je učestvovao u osmišljavanju showa nad nekim "mučnim scenama". Grimase kao ispale iz hrvatskih "humorističnih" serija. Šteta. U malo više krvi i nasilja a PUNO manje patetike film bi bio puno bolji. Svakako je imao potencijala. Zaključak: Ako ste volili Van Damma, Norisa te Segala neki od navedenih "nedostataka" filma bit će vam simpatični i zabavni. Ali sigurno ne svi. Tako je barem meni bilo. Ocjena: 5/10 (kad se sve zbroji i oduzme čisto prosječan film...)

Na jednom kanadskom blogu naletih na neke nove slike iz trećeg dijela Underworld serijala. Dvije ili tri sam već vidio, ali ove druge su friške. “Underworld: Rise of the Lycans” izlazi krajem siječnja 2009 godine.

U novom serijalu postova na HorrorHR.com, prezentirati ću horor DVD-e koje se može iznajmiti u našim videotekama. Krećemo sa nastavkom filma “Bats” (Šišmiši), “klasika” sa Lou Diamond Phillipsom koji je već koje vrijeme kod nas u u DVD formatu (kupih ga na rasprodaji u jednoj videoteci za 10 kn). Sinopsis za friško izdani film “Šišmiši [...]

Ostao sam dužan prije svog rezimea ovogodišnjeg 10. Motovun film festivala podsjetiti vas tko su sve dobitnici: PROPELER MOTOVUNA TIHO SVJETLO / SILENT LIGHT / STELLET LICHT, Carlos Reygadas, Meksiko, Francuska, Nizozemska Žiri: Milena Zupančič, Pawel Pawlikowski, Pavle Levi OD A DO A REVANŠ / REVANCHE, Gtz Spielmann, Austrija Žiri braće i sestara: Teona Mitevska, Labina Mitevska, Nenad Puhovski, Žarko Puhovski MOTOVUN ONLINE IZMEĐU DVA ZIDA / BETWEEN WALLS, INTRE ZIDURI, Ana Felicia Scutelnicu, Njemačka Žiri 3 Stefana: Stefan Kitanov, Stefan Uhrik, Stefan Laudyn Specijalno priznanje: RASTANAK, Irena Škorić, Hrvatska FIPRESCI SLIJEPE LJUBAVI / BLIND LOVES / SLPE LSKY, Juraj Lehotsk, Slovačka Žiri: Stefan Ivančić, Gabriele Barrera, Gbor Bszrmnyi AMNESTY INTERNATIONAL HUMAN RIGTHS AWARD ESTRELLITA, Metod Pevec, Slovenija Žiri: Nataša Senjanović, Ferdi Haliti, Dušan Miljuš NAGRADA PUBLIKE IZA STAKLA, Zrinko Ogresta, Hrvatska MOTOVUN MAVERICK AWARD KEN RUSSELL Za izuzetne zasluge u pomicanju granica dozovljenog i pristojnog u filmu, za tvrdoglavost i samosvojnost, za ljubav prema igri i nepredvidljivost, za upornost i iznad svega briljantno režijsko umijeće. NAGRADA 50 GODINA MIA OREMOVIĆ ... još je jedan dobitnik i to onaj iz publike koji je glasovanjem za najbolji film po glasovima publike osvojio lap.

(r: Michael Katleman) Fale sise, ali nije loš grudnjak... Primeval je jedan od novijih animal attack filmova, podžanra horrora vrlo rijetkog ovih zadnjih nekoliko godina - na pamet mi pada jedino odlični Frankenfish. Šteta što i Primeval nije krenuo tim putem... Ovaj puta je riječ o divovskom krokodilu a radnja je smještena u Afriku. Gluma je ok, Gustav (to je nadimak divovskog krokodila!) je solidan CGI, a ima čak i malo politike u podzapletu da sve bude napetije. Unatoč svemu tome ja sam zaspao negdje predkraj druge trećine filma! Ponovno je tu drhtava kamera i šizofrenična izmjena kadrova kao najveći minus. To ubija i ono malo atmosfere. Ipak može se pogledati barem zbog onih par dobrih krvavih scena i to je to. Zijev! Ocjena: 4/10

Saw marketinška mašina se počela zagrijavati i izgleda da ćemo nakon teasera sada početi dobivati fotke, novih 143. verzija postera i raznorazne polu-viralne filmiće. Za početak evo dvije friške slike iz Saw V, koji u kina stiže ovaj Halloween. Kao i uobičajeno za “prve mačiće koji se u vodu bacaju”, slike nisu ništa posebno. Btw, [...]

Zašto pišem o ovom filmu, koji doslovno sa tematikom ovog sajta ima eventualno 0.3% poveznice? Dva su razloga - sentimentalna vrijednost X-Files serije i to što sam sada nakon što sam izašao iz kina pun dojmova koje moram sa nekim podijeliti. X-Files mi je u početnim sezonama bilo nešto što sam manično pratio i uživao [...]

(r: Rob Zombie) Rob Zombie je napravio najbolji mogući posao s zadanim materijalom. Halloween mi je uvijek bio jedan od najiritantnijih horrora/horror serijala ikada. Najviše me je živciralo što je ubojica jebeno neuništiv mada je riječ o običnom čovjeku a ne nekom jebenom terminatoru! To i one jebeno glupave scene kad ženska trči školskim hodnikom, ono baš šprinta, kamera prikaže da iza nje nema nikoga, a jebeno je dug hodnik, ipak u idućoj sceni kad ona zađe za ugao ubojica je već jebeno tu! Maše nožem ili je samo želi pogladiti po sisama. Ja imam jako slabu toleranciju na debilizam u slasherima i po defaultu ih baš i ne volim. Zato mi je Scream (Vrisak) najbolji ikada! Uzeo je sve jebene klišeje i ismijao ih a da ipak nije skrenuo u parodiju, psihopati su nekako "ljudskiji", a žrtve se bore za život i ne umiru tako lako... Antikrist. No vratimo se Halloweenu. Glumci su dobri, a mali koji glumi malenog Myersa je odličan. Imamo nekoliko dobrih krvavih scena. Ali nažalost i nekoliko upravo onakvih zbog kojih bi čupao kosu s glave! Recimo scena kad medicinska sestra okrene leđa malom za kojeg se zna da je masakrirao svoju obitelj + dečka svoje sestre kao bonus! Ona ležerno i uporno drži leđa okrenuta sve dok joj mali ne zabode vilicu u vrat! Nekome su takve scene "simpatične" i sastavni dio slashera, te se možda ne obazire na njih, ali meni je to veliki jebeni minus. A da i ne spominjem scenu kada nočni čuvar otvori vrata Myersove čelije te ga stane podjebavati mada je ovaj duplo veći od njega, a nije čak ni vezan! Jedna od žrtava. Uglavnom da skratim. Film ima dosta mana ali ipak ima dovoljno toga da je vrijedan gledanja. Ocjena: 5/10