Pogledajte tri velika plusa za remake meni iznimno dragog filma “Night of the Demons“. Autori filma koji se počinje snimati u devetom mjesecu za sada su barem osigurali oku ugodan casting. Usput, kao veliki fan originala mogu reći da me rimejk čak jako zanima - bilo je tu nešto sporog hoda koji bi se mogao [...]

Dobio sam mail od čitatelja HorrorHR-a sa linkom na Kotaku blog gdje se priča o novoj igrici sa prilično originalnim konceptom. Nema previše detalja ali radi se o Playstation 3 igri koja će koristiti Google Earth da omogući igračima spašavanje velikih grupa ljudi pod napadom od uvijek gladnih zombija. Za sada osim opskurnog videa na Sonyevom [...]

Festival Leprechauna na HorrorHR nastavljam u revijalnom tonu sa trojkom koja se dešava u Las Vegasu. Izranjavani starac upada u zalogajnicu i vlasniku prodaje kamenu statuu vilenjaka sa velikim crvenim brošom oko vrata. Za nju sav sretan dobiva 20 dolara i upozorava vlasnika da ne skida broš. Znamo kako upozorenja u horror filmovima završavaju i [...]

U medijskom izvješću o novom sedmogodišnjem partnerstvu između Showtimea (Masters of Horror prva sezona, Dexter) i braće Weinstein skoro pa u fusnotici spominje se velika vijest - kreće se u oživljavanje Scream serijala. Tako važna vijest (bar za nas ljubitelje žanra), a doslovno obrađena u par riječi - jednostavno je upakirana u spomen na rimejk [...]

Na mega eventu E3 se upravo pokazalo na šta će ličiti Resident Evil 5 koji izlazi na petak 13-ti slijedeće godine u ožujku. Playstation 3 imam tako da sa guštom čekam RE5 koji po prikazanom izgleda odlično. Radnja se šalta negdje u Afriku što daje dodatne pogodnosti i odlične zombije, a u videu je prikazan [...]

Nastavak filma Leprechaun se desio promptno i izbačen je već godinu dana nakon originala. Priča u ovom djelu nema praktički nikakve veze sa jedinicom, već upoznajemo osjećajnu stranu maloga ružnog zelenog vilenjaka. Dok mu je opsesija očuvanja svoga zlata i čišćenje tuđih cipela (!?) još vrlo visoko na listi prioriteta, u dvojki se desio onaj [...]

Rijetko se naiđe i među stvarno dobrim filmovima na jedan biser. Ovaj put mi se posrećilo. Naime ruska filmska kritičarka Irina Pavlova, koja nam je ovaj tjedan predstavila svaki film ponaosob, je pred ugodno ispunjenim tribinama ZKM-a izjavila kako joj je žao da možda nije došlo više ljudi jer joj je ovaj jedan od najdražih, i najboljih filmova na retrospektivi. Prije početka recenzije bih još dodao kako sam svjedočio i ponekom malom nezadovoljstvu kod gledatelja koji su izletili pred kraj filma "4" jer im je to bilo "prenerazumljivo i prefilozofski". Pa... ponekad koliko sam opet imao prilike prečuti u hodniku čekajući na početak projekcije filma kojeg sam dobro odabrao je da ljudi ne znaju osnovne stvari u ovo doba sveopće dostupnosti informacija preko interneta. To stvarno nije teško, a i reduciraju se u znatnoj mjeri greške i greškice u pogledu izbora. Naime na stranicama MFF je uistinu dobro ukratko opisano što vas je moglo očekivati na filmovima u ZKM-u. Ponajviše sam iznenađen svojevrsnom indolentnošću vrlo mlade populacije koja ili ne zna čitati iz programa ili su toliko površni. Naravno svaka čast iznimkama. Razočaranja naravno da nisam mogao očitati na licima ljudi po minuću projekcije "Igre leptira"... više se moglo očitati zadovoljstvo. Volim čuti što drugi ljudi, koje nisu česti na ovakvim i sličnim projekcijama, misle. Film se prije svega radi da bi ga se gledalo pa stoga je lijepo vidjeti i čuti u dvorani tijekom projekcije kad publika reagira s odobravanjem, ili se naprosto uživljava u sudbine glavnih likova. Sve je to bilo tijekom ove projekcije jednog od favorita Irine Pavlove. Ovaj film je kako je lijepo to sročila naša ruska prezenterica, jedan rokerski film o mladima i njihovim mukama u jednom preduralskom gradiću. Svijet u filmu koji nam je najavila Irina nije nimalo usporen, no ima neki svoj ritam koji nisam raspoznao. Možda je to i moj neki unutarnji otkucaj. Ne znam, nekako mislim da mi je bio preprepoznatljiv i uobičajen da bih bio učio neku razliku. Ljudi imaju iste dvojbe kao i svi ljudi koji žive i pokušavaju nešto postići u malim ruralnim i urbanim sredinama udaljenim od velikih gradskih središta svojih zemalja koje nastavaju. Nešto bih rekao i o pjesničkoj alegoriji u naslovu, zašto ne igre bubamara nego leptira. Pomalo mi je to fatalistično za svijet i kratak život leptira za koje kažu žive jedan dan. Mladi u filmu nisu nimalo pred smrt, no svakako igraju neke igre koje smrću rezultiraju. No, kako sve u životu tako i u imitaciji života na filmu sve s vremenom dođe na svoje mjesto. Kad il tad. U filmu naravno to se sve požuruje puta 2, 3 ili 5 ili čak i više puta. Kostya ima problema sa zakonom, no ne i sa djevojkama. Nije on neki enfant terrilble, rebel without the cause. Svira gitaru, pjeva ima svoju grupu i uskoro će nastupiti na natjecanju za mlade talente, Miki Maus ili Prvi pljesak u glavnom gradu. No život ga po tom planu baš neće. Prvi pljesak je pred čudnom publikom u nekom trgovačkom centru, vjerojatno pred glazbenim producentima. Jasna režija i kamera se nadopunjuju kroz nenametljiv i pitak sadržaj sinopsisa ovog filma. Nema tu dilema i sve je razvidno kuda nas vodi režiser. Svjedočimo jednom momentu u sazrijevanju glavnih protagonista radnje. Od sklonosti ka divljim i neobuzdanim vožnjama i susretu sa korumpiranim sustavom do momenta kad se "otvaraju oči". Kad sam spomenuo glavne protagoniste moram se osvrnuti i na odličnu glumu prije svega jedne moje "filmske miljenice iz Ruske federacije" Oksane Akinshine kao Zoyke te ukazati na jednog mladog i malo nama poznatog glumca Alekseia Chadova kao Kostye. Mladac je to koji je ostvario zapažene uloge u filmovima kao što su: Dnevnoy dozor (u ovom filmu teško ćete prepoznati mladog rokera iz Igre leptira u roli krvožednog vampira), Nochnoy dozor, 9 rota naravno sve je to uslijedilo nakon odlične i zapažene uloge u ovom filmu. O Oksani se sve više manje zna. No, svejedno mi je posebno drago bilo u ovom filmu vidjeti još jednom rusku ljepoticu u koju je danas stasala ova glumica (kad je sniman film imala je 17 godina) koju pratim od njenog prvog pojavljivanja na filmu u na ovom tjednu prikazanim "Sestrama" (tada je imala 14 godina) do odlične glume u kojoj ju je svijet prepoznao, ali još uvijek dijeteta ... u "Lilya 4-ever" (15 godina). Inače je nakon "Igre leptira" dobila i ulogu u jednom nakon Bondova serijala jednom odličnom špijnuskom trileru i internacionalnom filmskom projektu, a to je "The Bourne supremacy". Uglavnom sve je to slijed odličnih, od djetinjstva, uloga Oksane. Uglavnom to su klasični problemi manje sredine u kojem ljudi ponekad ostaju zarobljeni.Pada mi na pamet naslov pjesme Let 3, "Jedan, dva, tri izgubljeni ima nas još!" koji upravo ocrtava mikroklimu tog preduralskog gradića. Na filmu primjer za to daje Kostyna majka koja na sve moguće načine pokušava spasiti svog sina zatvora koji mu neumitno prijeti. Drugi primjer izgubljenih je i policajac koji pokušava najbolje od najboljeg izvući za sebe. Njegov možda nerazumni oportunizam je pomalo i najljudskiji od svih na filmu (nije simpatičan jer sve uvaljuje u velike neprilike ali je svakako iskreno najljudskiji). Uz glavne likove filma (Kostye i Zoyke) on je najbolje portretiran, a predstavlja i možebitni životni pravac kojim će mnogi mladi poći. Zvuči pomalo depresivno, no to je upravo polazišna točka buntovničkog, rokeskog života koji žive mladi žitelji tog mjesta i u kojem nastaju njihovi problemi sa zakonom. Zapravofilm je to o začaranom krugu iz kojeg nema izlaza i kojeg je pošto poto bolje što prije spoznati ne bi li život bio lakši. U finalu filma u momentu kad definitivno sazrijeva Kostya, njemu sam kako što sam gore u tekstu i rekao konačno pročiste vijuge i on spoznaje uzaludnost ovakva života i pokušava okrenuti novu stranicu u "sodelovanju" sa njegovim anđelom Zoykom. Možda je na neki način i Zoyka lik iz bajke kojeg vole počesto zamišljati muškarci kao spasitelja u zao čas, no kako to dobro režiser portretira ... muškarci su ponekad zaslijepljeni raznim lažnim signalima tako da tog anđela zapravo i ne vide. Kako ovaj film nije zamišljen kao depresivna injekcija svakodnevnice tako i režiser daje optimistični kraj. Ovaj film je svakako pored Progulke i Kokoske proglašavam kao jednim od mojih najljepših otkrića ovog Tjedna i preporučam svima onima koji će imati ikakve prilike ga pogledati. Osim ove fešte izvrsnih fimova moram pripomenuti kako je ovaj prequel motovunjanskih događaja bio prenapučen, na moju radost, prekokrasnim ženama. Jedna lijepša od druge i to u velikoj većini tako da mogu ovaj Tjedan proglasiti i tjednom ljepotica. Ko zna možda su žene došle meračiti ove zgodne ruske glumice od Oksane do Irine Pegove iz filma "Progulka" pa sve do jedne finkinje Anni-Kristiina Juuso iz "Kokushke". Ipak bih prije rekao da su tu posebnu slavensku ljepotu pronijele prvo ruske glumice, a tek onda tenisačice.

Hvaljeni euro horror Frontière(s) iliti “Granice” po naški dolazi ovaj četvrtak u domaća kina. U to ime HorrorHR u suradnji sa tvrtkom Blitz–CineStar posjetiocima daje pet paketa po dvije ulaznice za pogledati film u jednom od CineStar kina. Evo malo detalja o filmu, trailer vam se nalazi u desnoj kolumni, a ispod sinopsisa imate informacije [...]

I tako… Na red gledanja došao je ovaj VHS hit sa polica domaćih videoteka sredinom devedesetih. Tada, dok nije bilo ovakvog masovnog pristupa filmovima, jedan te isti film smo rentali i gledali minimum 2-3 puta godišnje. Ova borba između maloga šugavog vilenjaka i Jennifer Aniston je bila vrlo česta na repertoaru moje stalne i vjerne [...]

Tara Reid u borbi protiv ubojitih genetski modificiranih zmija? Ah, moji mokri snovi se ostvaruju za malo više od 2 mjeseca (23.09) kada Dimension Extreme sa filmom “Vipers” nastavlja svoju Maneater DVD seriju “lakih” filmova. Uz Taru, u filmu glumi i Corbin Bernsen, onim normalnijima poznatiji kao pravnik iz serije “LA Law”, a nama drugima [...]