(r: Neil Marshall) Ovakve početne scene jako pomažu u uvlačenju gledatelja u priču filma Doomsday je novi film redatelja odličnog The Descent (2005), jednog od najboljih horrora ikada. Neil Marshall je očito gledao i volio iste filmove kao i moja generacija, jer Doomsday je u biti ponajviše mashup Escape from New York (1981) i Mad Max (1979-1985) trilogije, odlična je to posveta tim nezaboravnim filmovima našeg djetinjstva. You wanna fuck wit` me! Ponovno su, kao i u Descentu ženski likovi jači od muških. Rhona Mitra je odlična kao modernizirani i femninizirani Snake Plissken. Priča o smrtonosnom virusu i karanteni nije nešto originalno, ali ipak ima hrpa detalja koji donose nešto novo u post apokaliptični žanr. Inače ovo je jedan od rijetkih filmova koji je trebao biti barem pola sata duži! Neki dijelovi priče su trebali biti bolje razrađeni, a neke scene duže. To mi je u biti i jedini minus filma. Sve ostalo je odlično. Imamo tu sve, lude političare koji misle samo na svoj položaj, poštenu ali hladnokrvnu plačenicu, dva odlično zamišljena i dočarana post apokaliptična društva, te odličan završetak. Sve je na svom mjestu. kako rekoh samo da je još malo trajalo. Mislim da Doomsday neće nikoga razočarati, jednostavno ovo je film za svakoga, ima tu svega, ali u njemu će naravno najviše uživati fanovi Carpenterovih Bijegova iz N.Y i L.A.-a. Dakle, nešto više od sat i pol odlične nasilne zabave. Obavezno pogledati! Ocjena: 8,5/10

“Dead Rising” zombie igrica je bila jedina stvar radi koje bi ikada pomislio kupiti Microsoftovu Xbox 360 platformu. Klanje zombija u “Dawn of the Dead” stilu nikada nije izgleda zabavnije. Najbolja stvar je bila to što si kao oružje mogao koristiti doslovno sve što si vidio - od klasičnih alatki, preko kolica za shopping, CD-a, [...]

Kao što ste i primjetili ovdje rijetko pišem o glazbi, većinom sam se fokusirao na pogledane filmove. Jebiga, glazba mi i ne znači toliko kao prije, puno je manje vremena za preslušavanje CIJELIH albuma, a da i ne govorim o PONOVNOM slušanju ISTOG albuma! Drugačija su vremena, danas je sve prelako dobavljivo, izbor je preširok. Često se sa sjetom sjetim vremena kad bi netko iz ekipe kupio jedan cd i to se slušalo dok god ne bi netko skupijo pare za drugi cd. Jebiga, znam da današnjim klincima to zvuči smiješno, te teško zamislivo, ali imalo je to i svojih prednosti. Taj album bi se barem temeljito preslušao. Danas se i sam teško odlučim na preslušavanje cijelog albuma, iskreno kako već i napisah, rijetko šta mi se i svidi, i to mora naravno uči u uho od prve, jer ako ne, odma se to briše, ide se dalje. Jebiga, drugačiji je to totalno koncept. Nekad mi se ne da tražit neki album, odem na net skinem ga preslušam, obrišem, ili još bolje odem na jednu od onih stranica gdje si sam posložiš online playlistu i pići. Ne morač čekati ni dugih 15 minuta da se album skine, samo pritisni play i idemo! Kad se sjetim "starih vremena" i ubijanja da bi nabavio neki album ili barem čuo BILO šta od nekog hvaljenog benda, sad album previrtim u nekih 30 sekundi ako mi nijedna stvar ne upadne u uho, gotovo je, taj bend nikad više... Ok, no opet nije sve tako crno, jeli. Zadni Tool sam preslušao barem deset puta. Jebote, 10 puta! No, uglavnom pustimo to. Ovaj serijal "now playing:" sam zamislio kao nešto u stilu "Dečko koji obečava vam govori šta bi trebali slušati jer i on to, barem trenutno, sluša", a počet ćemo sa fenomenalnim srpskim Horror-Porno-Folk-Metal bendom. I opet digresija: ima već neko vrijeme kako sam s Freakoutom pričao o tome kako se ništa novoga zanimljivoga ne dešava u metalu. MIslim hrpa je novih bendova, čak i domaćih ali sve je to nekako generičko, čak i ovi naši tupe na engleskom, ništa što bi ih diglo iznad mora drugih. Ja reko, znaš šta bi bilo fora, kako su cajke sveprisutne, zar ne bi bilo fora nekako spojiti folk i metal! Naravno da bi! I naravno da je netko već to napravio i to još davne 1995.! Jebote! Dakle, PERO DEFFORMERO spajaju metal tipa Iron Maiden i Dream Theater sa turbo folkom, ali ne frankenštajnski, nego pravo borgovski, tekstovi su u stilu narodnjaka i pisani kao što bi ih napisao i, recimo Mile Kitić ili bilo tko drugi, ok, osim što ima stihova poput "što si više mrtva, volim te sve manje-e-e-e...", u biti kao da je Rammstein platio nekom narodnjaku da im napiše par tekstova, glazba je kako rekoh retro-prog-metal ali "podešen" tako da se slaže sa zavijanjem vokala. Ma u biti šta god da napišem suvišno je. Ovo treba poslušati! Članovi benda: Goran Bishevac (vocal), Sasha Frish (guitar), Nenad Kovacevic (bass), Slobodan Stanojevic (drums) Službene myspace stranice sa par "novokomponovanih" stvari, mada je meni najbolji promo iz 2006. sa četiri ultimativna hita koja u biti i vrtim cijelo vrijeme, i zbog kojih i pišem sve ovo, a njega možete skinuti, zahvaljujući Metalium blogu, tu sam u biti i čuo za njih, a link je ovdje. Njihov privjenac iz 1995. je loše produciran i snimljen pa je gotovo nesluljiv, ali svejedno vrijedi ga poslušati, a evo linka. Uskoro izlazi i prvi PRAVI album! Jedva čekam!

Bad Behaviour. Bad Attitude. Real Hero. Hancock je neugodna pijanica koja baš ne voli ljude te izgleda kao da je tjednima spavao u odjeći koju ima na sebi. Zaboravih, on je i superheroj. Kao što...

Krajem devetog mjeseca na PS3, Xbox 360 i PC izlazi “Silent Hill: Homecoming”. Radnja se vrti oko vojnika koji u Silent Hillu pokušava pronaći svoga mlađeg brata. Kao službeno zadnji post sa E3 gaming konferencije, evo trailer za igru i primjer gameplaya. Trailer: Primjer gameplaya:

Grupica surfera uživa u blagodatima noćnog jahanja valova. Zajebancija, cuga, sve pet - dok ih sa prozora svoje vile ne primjeti brkati bogati honcho, kojega glumi ni manje ni više nego legendarni Tom Savini. Krene do njih da ih otjera sa svoga privatnog vlasništva, ali se momci ne daju. U trenu kada brko surferima doslovno [...]

Swamp Thing animirana serija prikazivala se 1991 na američkom FOX-u. Inicijalno se snimila za CBS, a kako su je tamo nakon kratkog razmišljanja odbili, FOX je odlučio preuzeti i prikazati samo tih 5 inicijalno snimljenih dvadesetminutnih epizoda. Crtić se vrti oko Swamp Thing-a, mutiranog superheroja koji se bori za dobrobit močvare, šume i životinja koje [...]

Mislav Pasini je za HorrorHR razgovarao sa vrlo poznatom facom u horror online svijetu, čovjekom koji stoji iza odličnog i utjecajnog Arrowinthehead.com. Raditi intervju s jednim od najznačajnijih web mastera horror sajtova svakako je čast. Tim više kad se radi o glavnom čovjeku Arrowinthehead.com sajta, Johnu Fallonu aka The Arrowu. S Fallonom sam ostvario izvrsne, [...]

Izašlo je par slika iz prvog nastavka osvježavajućeg filma “Feast” iz 2005. godine. Posebno obratite pozornost na treću, potpuno opskurnu sliku :-) Klik na ikone za veće verzije.

1. Hancock, 12.479 gledatelja 2. Kung Fu Panda, 9.136 gledatelja 3. Sex and the City: The Movie, 4.859 gledatelja 4. Wanted, 4.004 gledatelja 5. Forgetting Sarah Marshall, 2.538 gledatelja 6. Indiana Jones and the Kingdom of the Crystal Skull, 1.814 gledatelja 7. Deception, 1.478 gledatelja 8. Diary of the Dead, 600 gledatelja 9. Die Flscher, 515 gledatelja 10. The Happening, 482 gledatelja ... nisam dugo objavljivao ljestvicu najgledanijih filmova u hrvatskim kinima jer ovo koliko je smjernica za gledanje u drugu ruku ništa bitno ne znači. Ono što znači jest da je ovo trenutni pregled najgledanijih filmova koji dokazuje da i mi Hrvati pratimo u korak i u ovim ljetnim za kino sušnim danima svjetska filmska kretanja. Dakle i dalje me iznenađuje visoka gledanost jednog filma koji po mom vrijeđa poimanje ženstvenosti i žene kao inteligentnog bića u cijelosti. Naime ne znam niti jednu ženu u svojem krugu da nije sa svojim dečkom, mužem ili u većem ženskom društvu išla u svojevrsno hodočašće na treće plasirani film ove ljestvice. Koma. Najgore kaj su sve više manje požalile a očekivale su sve. Naime to je tako uvijek činjenica sa pokušajima da se još dodatno izvuče novac od ljudi a umijećem Hollywooda ne prikaže ništa. Dakle ona koja iz klana spiljskog medvjeda nije bila na ovoj projekciji biti će izopćena ... slovi prijetnja koja se prenosi usmenom predajom u klanu žena. Naravno da me od ovog još više fasciniraju pajaci koji prate svoje žene na projekcije tih filmova umjesto da ih puste da odu same ili u društvu svojih prijateljica to pogledati ... i neumitno se razočarati. No, ti papučarski odlasci muškaraca u kino nisu ni do koljena onom činu "vjernosti i ljubavi" koje je učinio jedan moj prijatelj nedavno otišavši u New York sa svojom malom nuklearnom obitelji i po povratku hvaleći se predamnom i ostatkom društva kako je bio na cijeloj turističkoj ruti Sex and the city po New Yorku ... katastrofa. Molim cijenjeno blogersko pučanstvo da ako tko ima veće dostignuće papanstva da ga podijeli samnom, s time da je ovo za mene "top of the pops".