Ohoho... E ovaj tekst sam htio oduvijek napisati, ali nisam imao... imao... pa ne znam sad čega točno. Valjda dovoljno pivske "kilometraže", tj. "hektolitraže", a sad je "kao" imam. Nevertheless, odlučio sam se baciti u ovu drskost. I evo mog mišljenja kojeg kao i sva moja mišljena blogerska/Indexovska treba vječito promatrati u duhu moje maksime koju...

SAP lansirao poslovno rešenje najnovije generacije za manja i srednja preduzeća Na drugu godišnjicu od osnivanja kompanija SAP West Balkans lansirala SAP® Business All-in-One poslovno rešenje, posebno prilagođeno zahtevima srpskog tržišta Beograd, 25. jun 2008. godine – Povodom svog drugog rođendana, kompanija SAP West Balkans, ćerka firma kompanije SAP, lansirala je SAP Business All-in-One poslovno rešenje najnovije [...]

Verzija 5.0 SP1 poslovnog rešenja Microsoft Dynamics NAV donosi unapređene funkcionalnosti i bolju integraciju sa aplikacijama iz sistema Microsoft Office Beograd, 23. jun 2008. – Kompanija Microsoft danas je najavila dostupnost verzije 5.0 poslovnog rešenja Microsoft Dynamics NAV na srpskom tržištu, paralelno sa izbacivanjem prve verzije servisnog paketa (SP1) za ovaj proizvod na svetskom nivou. Najnovije [...]

Distrowatch je za današnji weekly sjajno iskopao threadove na Debianovoj Eee PC mailing listi koji nagovestava tesniju saradnju između Asusa i Debiana. Sudeći po onome što se da videti, Debian i Asus će uspostaviti saradnju za koju će tajvanska firma angažovati pet svojih zaposlenih kao podršku ukoliko se za to ukaže potreba (”working relationship in place [...]

Jedne godine sam planirao zbrisati u Aziju. Savjet poznanika me natjerao da se propisno imuniziram - sve u jednom danu, 3 u 1. Palo mi je na pamet u jednom trenutku da kao novinar imam slabiji imunitet i da je to možda too much, ali igla je već bila unutra. Par dana kasnije mi je pozlilo. Bolovi, mučnina, drhtavica. Trpio sam neko vrijeme, a onda sam zbrisao s posla. Doktorica me poslala na pretrage i nazad tamo gdje su me vakcinirali. Kad sam se dokoturao do tamo, svi su se uzjebali, počeli telefonirati, i za neko vrijeme evo ti dolje glavnog. - A, vi ste taj. Pa jeste li živi? - Zasad. - Čujte, ovo je jedan slučaj od milijun. To bi trebalo ispitati, ali kako kad nemam ovdje nikakav laboratorij. Nego, znate što: vjerojatno će proći, ali pazite da vam se vrat ne ukoči, jer ako se ukoči onda je meningitis. Onda trkom u bolnicu. Tamo pokažite ovaj papir na kojem piše da ste se imunizirali svojom odlukom. Nije se ukočio.

Iz objektivnih razloga i potpuno nenamerno, izvesno vreme nisam posećivao openstreetmap.org. Koliko se sećam, poslednji put kada sam bacio pogled na Beograd tamo je bio već legendarni Pančevački most (kog je čini mi se uneo Marko Đorđević aka Homoludens @LUGBG, CC Srbija, Slobodna kultura - Marko, ako ovo čitas potvrdi ili demantuj ;)) uz nekoliko [...]

Bliži se «sudbonosna i odlučna bitka», «sraz dviju nogometnih filozofija», «majka svih utakmica», «utakmica hrvatske istine» i kako je sve ne tituliraju naši maštoviti novinari. I kako se približavala, to mi je zadnja dva dana puno ljudi postavljalo pitanje da di ću je gledat. - Di bi je gleda: na Azurnoj obali u luksuznom apartmanu s pogledon na kansku rivu, u društvu dviju preskupih prostitutki. Eto di ću je gledat! Đavlu vi i gledanje utakmica po birtijama... Neznan koji je to gušt gledat utakmice po javnim mistima. Mularija skriči, moraš gledat kako će te oni pijanac na katrigi do isprolivat Karlovačkin, od kretena s klaunskin šeširon i šalovima na svakome udu isprid sebe ne vidiš petstocentimetarsku plazmu šta je vlasnik kafića nabavija ne bi li ostvarija štogod sezonskog ekstraprofita na krilima prvenstvene euforije. Još ako piješ pivu, moraš svako deset minuta u zahod i velika je vjerojatnost da nećeš vidit veći dio utakmice, a u tome izostajanju moreš ostati i bez teško izborenoga mista u petnaestome redu isprid ekrana. O tome da ćeš novu pivu od zanesenoga konobara u kockastome dresu naručit nikad ne triban ni govorit. Stvarno ne razumin te gušte gledanja prijenosa u čoporu. Mislin, ajde utakmica uživo, okej. Atmosfera, adrenalin i sve to je neponovljivo i u svakoj novoj utakmici me iznova oduševi. Ali isključivo uživo i na stadionu, di nema (još uvik) usporenog ripleja, i di se još uvik (ali nažalost sve rijeđe) može udisat oni slatki miris dima i baklji. Ali, me uopće ne oduševljava kad ekipa u zadnjemu redu, dok Drago Ćosić na tv-u glumi brazilske spikere, cilu utakmicu navija i skandira ko da su na Ernest Happelu, a ti nakon svakog dobroga poteza i prije svakog kornera s likon do sebe tribaš tuć bese i grlit se nakon golova. Neću niti spominjat bezbrojne teorije «moglo je vako, moglo je nako» prije, za vrime i posli utakmice od lokalnih nogometnih stručnjaka koji su svoju taktiku i strategiju usavršavali na Championship manageru sezona 99/00. A tek ovi fanatici šta su išli u Beč bez karata, da bi gledali utakmicu na projektorima Štefansplaca i Kartnerštrasea. To su u mojim očima kreteni na razini onih šta su išli u Beograd gledat prijenos Evrovizije na velikom ekranu na Knez Mihajlovoj (ili di je već bija ti ekran). Potrošit pare ka da idu na utakmicu, a gledat je u uvjetima kakve bi imali bilo di po Domovini, mi je najgluplje šta odrasli čovik može napravit. Opet ponavljam: one s Happela ne ubrajan u ove maloumnike i njima svaka čast. Osin onih par ijada šminkera koji će se tamo uglavnom nać. I tako, dok vas sad svi po nacionalnim televizijama pozivaju da izađete na trgove, ulice i rive, ja ću utakmicu gledat lipo doma, s kauča, na trinitronu iz 98. godine, u ležećen stavu. Pa čak i tijekon himni. Sa prilično smanjenin tonon i upaljenin radion, da ne slušan ona dva polublekova Sušeca i Štimca s njihovin debilskin opservacijama. A u poluvrimenu ću, umisto slušanja razrade taktike za drugi dio utakmice, kako one od lika sa susjednog štekata, tako i ove Mirka Jozića, Gračana i Thompsona s HTV-a, rađe pogledat koju bazu iz Gologa pištolja. A vi urlajte, labajte i pišajte po portunima.

Informacijsko-komunikacijske tehnologije, pogotovo širokopojasni Internet, ključan su element u postizanju društva znanja. Istražili smo stoga kakvo je stanje u školstvu i na fakultetima što se tiče korištenja, ali posebno i popusta za korištenje broadbanda.

I tako, nakon proznog lutanja, kroz pozerske zapadno-europske zemlje, došavši do poznih 20-ih godina, Marek Mokowski se vraća među Hrvate. I među ono malo postotaka manjina što ih nismo etnički počistili. Kako bi diktatorski glavni stan sličio na Glavni Stan trebalo je osim pisanja velikih slova upregnut i muskulaturu nekoliko njegovih prijatelja i odbauštelat &scaro...

U svakom od nas, bili svjesni ili ne, leži pravi mali globtrotter, spreman na istraživanje novih gradova i zemalja te upoznavanje novih kultura i ljudi. Protivno općem mišljenju, za to vam ne treba dobitak na Lotu.