Prošloga vas tjedna obavijestih da je Damir Miloš objavio novu knjigu. Tim povodom, moja kritika njegova romana 'Smetlar' : KRITIKA: Damir Miloš - 'Smetlar' (Meandar, 2005.) Damir Miloš zakleti je jezični eksperimentator te protivnik fabule i tečne naracije koji, kao jedan od posljednjih quorumaških Mohikanaca, drsko ustrajava na istraživanju mogućnosti jezika i otporu robovanju gramatici i njenim pravilima. Istina, u svom četrnaestom po redu romanu "Smetlar" Miloš je ipak malo pritegnuo uzde, ali, premda u manjem obimu, jezično-stilski eksperimenti i anarhičnost na planu forme prisutni su i dalje. Fascinacija erotikom iz prije pet godina objavljene "Klitostore" također je ponovo tu, ali ona je ovoga puta tek nadogradnja trilerskoj proznoj matrici te filozofskim razmatranjima na temu mirisa i brojnim dionicama posvećenim Miloševoj najvećoj ljubavi - moru i jedrenju. "Smetlar" je ustvari 190-tak stranica dugi tekst neprekinut poglavljima koji je autor podijelio u dva, tematski, stilski i formalno različita dijela. Početnih dvadesetak stranica donosi nam tipično miloševsko nekomunikativno, onirično, na asocijacijama i struji svijesti bazirano gusto prozno tkanje, puno naglih rezova i elipsi, na granici čitljivosti. Te uvodne teže prohodne dionice autor osvježava čestim seksualno-erotskim motivima na zanimljiv način povezanima s mor(eplov)skom tematikom, a poradi impliciranja znaka jednakosti između jedrenja i seksualne ekstaze. Nekomunikativni obrazac Miloš ubrzo napušta dinamizirajući rukopis uvođenjem labavo konstruirane krimi priče o tobožnjem špijunu maskiranom u smetlara koji navodno prati glavnog, neimenovanog junaka. No, krimi zaplet tek je narativni okvir u koji autor (kroz usta smetlara, odnosno putem njegova dnevnika) umeće brojne monološke, esejističko-filozofske dionice o mirisu, njegovoj strukturi i osnovi, te vrstama, moćima i tajnama mirisa. Tako nam se otkrivaju zanimljive ali i upitne teze o anatomiji i naravi mirisa, od kojih su među interesantnijima svakako one o povezanosti mirisa i straha, o spermi kao nosiocu jedinstvene mirisne esencije svake muške ljudske jedinke te o oceanima kao mjestima svojevrsnih "bezmirisnih oaza i čepova". Potonja je teza, dakako, rezultat autorove fascinacije morem i njegovom, kako voli reći, "dubljinom". Roman obiluje brojnim, na autorovom iskustvu baziranim opisima "morešestvija", te ljepota ali i opasnosti koje jedrenje nosi, uz nezaboravan poetični zaključak o oceanima kao neizmjernim spremnicima mašte kojom je od površine do dna ispunjena njihova plavet. Miloš u potpunosti zanemaruje psihološko portretiranje likova; noseća dva lika potpuno su u funkciji iznošenja teorija o mirisima ili iskazivanja divljenja moru, a žene su tu tek poradi krevetne gimnastike i erotizacije teksta. Ironiju i komiku autor ne zanemaruje te ih donosi putem vrckavih dijaloga, a po efektnosti posebno se ističu česte sarkazmom ispunjene mišljene a neizgovorene, duhovite replike koje ocrtavaju neiskren, ciničan odnos među sugovornicima. Odnosno ljudima uopće. Pišući novi roman Miloš se trudio ukrotiti svoj poriv za proširenjem mogućnosti literarnog iskaza pa svoj osviješten odnos spram književnoga stvaralačkog čina u "Smetlaru" potvrđuje tek diskurzivnom kombinatorikom, izmjenama pripovjedne pozicije i poigravanjem žanrovima. Slijedom toga pojedine se dionice, nažalost, doimaju nasilno umetnutima što tekst čini disperzivnim i nekonzistentnim, i manje dojmljivim kao cjelina negoli u pojedinim svojim dijelovima. Elem, pokušavajući približiti se publici uz istovremeno nastojanje da ipak i kritiku intrigira i zadovolji, Miloš je pao žrtvom takvog, narodski rečeno, "ni vrit ni mimo" postupka. Sličnu je taktiku, ali s puno boljim rezultatom, prije dvije godine primijenio Stojević u svom romanu "Krv i poljupci". Napisao Božidar Alajbegović objavljeno na Kupus.net, kolovoza 2006.

Miro Simčić 'ŽENE U TITOVOJ SJENI' publicistika izd. V.B.Z. Dostupno od 11. kolovoza na svim kioscima Cijena: 69,00 kn Riječ izdavača Do sada nepoznata otkrića o pet velikih ljubavi Josipa Broza Tita i političkim intrigama njegova vremena. Fama o Josipu Brozu kao "socijalističkom caru" i velikom ženskaru, pojavom knjige novinara Mire Simčića 'Žene u Titovoj sjeni' ozbiljno je dovedena u pitanje. "Žensko pitanje" bilo je važna sastavnica prijeratnih ideala jugoslavenskih revolucionara, pa je ono i u socijalizmu dobilo zaslužen tretman. S površine gledano, Josip Broz imao je pet "velikih ljubavi" i bio je sve samo ne osamljen čovjek. Zaronimo li dublje, otkrivamo šokantnu istinu: Tito je, unatoč svom nedvojbenom šarmu, uglavnom bio nesretan i osamljen muškarac, bilo zbog nekoliko naprasnih smrti svojih partnerica, bilo zbog najdugovjekijega braka, naravno s Jovankom (Budisavljević) Broz, koji se, kad je već bio star i onemoćao muškarac, pretvorio u pravi pakao zbog njezine neskrivene vlastohlepljivosti i psihičkog rastrojstva. Osim tematiziranja Titovih partnerica, Simčić nas upoznaje i s dosad nepoznatim detaljima političkih i inih intriga koje su se iz dana u dan vrtoglavo smjenjivale na "dvoru Brozovih", na Dedinju, te nam portretira galeriju likova koji su obilježili jugoslavensku socijalističku epohu, prije svih Ivana Stevu Krajačića koji je bio Jovankin "mentor" i "osoba iz sjene" koja je gotovo sudbinski utjecala na ondašnju jugoslavensku politiku, ali, čini se, i na stvaranje hrvatske države.

Hong Ying: 'K UMIJEĆE LJUBAVI' roman izd. V.B.Z. Dostupno od 30. srpnja na svim kioscima Cijena: 49,00 kn Riječ izdavača Roman koji će ovo ljeto u vama probuditi strast! Istinita priča o zabranjenoj ljubavi nećaka Virginije Woolf i misteriozne kineske spisateljice K. Zabranjena knjiga o zabranjenoj ljubavi. Roman koji će u Kini smjeti biti objavljen možda tek za 100 godina! S radnjom koja se odvija u Kini, tridesetih godina dvadesetoga stoljeća, K: Umijeće ljubavi otkriva istinitu priču o strasnoj i zabranjenoj vezi između Juliana Bella, mezimca bloomsburyjevskoga kruga sina Vanesse Bell i nećaka Virginije Woolf i prelijepe kineske spisateljice i intelektualke Lin Čeng. U živopisnoj scenografiji dekadentnog Pekinga Lin poučava Juliana taoističkom umijeću ljubavi dok zemlju oko njih razaraju civilizacijski sukobi i sjena nadolazećeg rata. To je tragična priča o uništenju koje pokreću sukobljeni zahtjevi ideologije i stvarnosti, ali i senzualna proza u kojoj tao ljubavi nadilazi pornografiju i govori o pravu žene na spolni užitak. Hong Ying rodila se u siromašnoj četvrti grada Chongquinga na rijeci Jangce, a u Veliku Britaniju prebjegla je nakon stravičnih događaja na Trgu vječnog mira u Pekingu 1989. Spisateljica i pjesnikinja, u anglofonome svijetu najpoznatija je po svome romanu Summer of Betrayal (Ljeto prevare), kao i autobiografiji Daughter of the River (Kći rijeke).

RADIO - IGRA: Tena Štivičić: "Krijesnice" Hrvatski radio 3.program, 18,00 - 19,00 h Nova drama hrvatske dramatičarke Tene Štivičić događa se na nekoj od velikih europskih zračnih luka, zatvorenoj zbog neočekivane snježne oluje. Sati teškog čekanja prigoda su za mnoge neplanirane susrete i ispreplitanje različitih životnih sudbina. U svojevrsnom procijepu između stvarnosti i trenutka u kojem su zatočeni, Štivičićkini junaci napokon dobivaju vremena za suočavanje s nagomilanim problemima i frustracijama, pa "Krijesnice" postaju rendgenskom slikom naše brze i neurotične svakodnevice. Režija: Ranka Mesarić.

Daniel Jones 'MUŠKARČINA NA KAUČU' publicistika izd. V.B.Z. Dostupno od 25. srpnja na svim kioscima Cijena: 49,00 kn Riječ izdavača Neka žene čuju što muškarci zaista misle o braku, ljubavi, seksu i vjernosti! Daniel Jones, suprug Cathi Hanauer, urednice knjige Dežurna kučka, okupio je više od dvadeset muškaraca da ispričaju drugu stranu priče o muško-ženskim odnosima što muškarci žele, trebaju, vole i mrze u vezama i brakovima. Muškarčina na kauču je hrabar, dosad nepoznat pogled u mračne kuteve i istine suvremenih odnosa. Knjiga koja pruža nov uvid, progovara jasno i otvoreno, bez cenzure, štivo koje bi svaka žena koja se ikad zapitala: O čemu li to on razmišlja i svaki muškarac kojem se po glavi vrti pitanje: Jesam li ja jedini čija žena/djevojka/partnerica ne želi seks/ne želi prestati šefovati/ne želi biti dobra prema meni trebali pročitati. Provokativno... Svakoj ženi koja je ikad promatrala partnera važnog u njezinu životu i pitala se kakve mu se misli i osjećaji vrzmaju po glavi, Muškarčina nudi prave odgovore. USA Today Knjiga 'Muškarčina na kauču' postigla je gotovo nemoguće pronašla je dvadeset sedam pravih muškaraca koji su brutalnom iskrenošću i s mnogo duha ogoljeli svoje brakove i veze. Chicago Sun-Times Nezadovoljstvo i opća dezorijentiranost nove generacije muškaraca izneseni na vidjelo. New York Times

Genevieve Field: 'SEKS I OSJEĆAJI' izd. V.B.Z. Dostupno od 4. kolovoza na svim kioscima Cijena: 49,00 kn Riječ izdavača 28 uzbudljivih ljubavnih priča iz života modernih urbanih žena. "Razum i osjećaji" Jane Austin i "Seks i grad" u jednom! Prije gotovo dvjesto godina Jane Austen napisala je roman 'Razum i osjećaji', priču o mladim ženama u potrazi za prilikama za udaju. Taj, danas već klasični roman, opisuje vrijeme u kojemu su sudbine žena ovisile o pronalasku životnog partnera jer su tada žene bez partnera ili bez nasljedstva imale malo kontrole nad svojim životima. Moderne žene u sasvim su drukčijem položaju zaposlene su, neovisne, samosvjesne i za njih je brak stvar izbora, a ne svojevrsni sveti gral. No, jesmo li negdje duboko u sebi doista toliko drukčija bića od junakinja iz romana J. Austen U knjizi 'Seks i osjećaji' dvadeset i osam spisateljica i novinarki u svojim pričama i esejima na zabavan, seksi, ponekad i vrlo dirljiv način govori o umjetnosti življenja samačkog života. Većina spisateljica pripovijeda svoje priče ne zagovarajući takav način života, već progovaraju sasvim iskreno o sebi i onome što doživljavaju u trenucima zavođenja, samoće, očekivanja, očajanja, požude, ljubavnog ispunjenja ili boli. No više od svega, one samo žele ispričati svoje najbolje priče i to one sočne koje dijele samo s prijateljima u danima poslije, kada je sve još zamagljeno i prepuno slatkog iščekivanja. Njihove priče tematiziraju više aspekata samačkog života: spisateljice tračaju zločeste dečke na koje su pale, govore o tome kako se suočavaju s već legendarnim manjkom muškaraca u New Yorku i nekim većim gradovima (a gdje nije tako), govore o pogrešnim odabirima i onom osjećaju da sreća i ljubav uvijek mimoilaze nas, otkrivaju detalje o vezama za jednu noć ili na daljinu, razvodima i zaljubljivanju preko Interneta. Iako slobodne u svakom pogledu, junakinje 'Seksa i osjećaja' u stalnom su lutanju između uživanja u životu neovisne žene i ranjivosti, neustrašivosti i sumnje u sebe, seksualne slobode i čekanja onog pravog, potrebe za samostalnošću i one za savijanjem gnijezda. Baš poput junakinja 'Razuma i osjećaja', 'Seksa i grada' ili baš poput nas!

Damir Miloš 'MEKE ULICE' Izdavač: Naklada LJEVAK Broj stranica: 142 Format: 13x20 cm Uvez: meki Cijena: 129,00 Kn Riječ izdavača Ima tomu davno kako je Damir Miloš dosegao literarnu zrelost, a posljednjim svojim proznim knjigama, kratkim romanom Kornatske priče i njegovim nastavkom Meke ulice, dosegao je razinu literarne mudrosti, poznatu doista rijetkim piscima. Pojedinim dijelovima Meke ulice se ljepotom i lucidnošću približavaju koanima starih zen majstora i pričama zaboravljenih kineskih mistika. U Mekim ulicama Miloš pripovijeda o vjetrovima, olujama i plovećim otocima, o tome zašto se ne može pričati s galebovima i ravnim otočkim stazama, o tome kako kornatski otoci jašu vjetar i koji je otok najbrži, o tome koje je boje med divljih pčela i u kakvoj je on vezi s arktičkim ledom, o brodu od afričkog drveta čiji su red plovidbe i odredište nepoznati putnicima, o kamenju koje se sjeća, o sjenama vatre i o tome kako se dočekuju oluje, o stvarima koje ne razlikuju vodu od vjere i nadi preživjeloj u drvenoj dršci ostiju, o tome kako to izgleda kad se more ogleda u nebu, o jedrenju natraške, o mjestima gdje se udaljenost mjeri maslinovim stablima, o ledu koji tone, i opet o vjetrovima. Vjetrovi pušu, prestaju, oluje prolaze, čini mi se da živim samo od promjena u okolini. Kad bi sve stalo, kad bi odjednom sve utihnulo, ovaj bi se brod, premda na moru, jednostavno ukopao. Sve bi, poput jedara bez vjetra, odjednom splasnulo. Bez vjetra, ponekad pomislim, i more bi nestalo. No, ne pamtim da smo ikada ostali bez vjetra.

Jučer vas obavijestih da je Jurica Pavičić objavio novu knjigu, a tim povodom slijedi moja kritika njegova prethodnog romana : KRITIKA: Jurica Pavičić - 'Crvenkapica' (V.B.Z., 2006.) Nakon kratkog izleta u melodramu s prošlogodišnjim romanom 'Kuća njene majke' Jurica se Pavičić novim rukopisom vratio na teren na kojemu se puno bolje snalazi. Njegov peti roman ponovo je po žanrovskom određenju triler sa, za njega karakterističnim, jakim socijalnim štihom. Pavičićeva 'Crvenkapica' ustvari je svojevrsna intertekstualna parafraza slavne istoimene bajke, iz idilične razlistale šume transferirana u njezinu modernu urbanu inačicu grad Zagreb. U Pavičićevom romanu pobožna se i krotka djevojka Mare ('Crvenkapica') iz dalmatinske provincije s košarom punom darova upućuje teti ('baka') u Zagreb, te pritom susreće opasnoga 'vuka' (u liku taksista Vinka Vuksana). Vuksan - pritisnut dugovima i prijetnjama kamatara, a sa ženom u osmom mjesecu trudnoće - čuvši od Mare da joj je teta bogata i stara, a živi sama, stupa u grabežnu zločinačku akciju. Sve na koncu naravno svršava u krvi, ali uz mali odmak od odabranog predloška Pavičić je svoju krvavu 'bajku' svjesno lišio lika 'lovca' jer mu je intencija bila prikazati dvije generacije žena, jednu stasalu u vrijeme socijalizma i drugu odgojenu u devedesetima. Kroz njihov odnos Pavičić zrcali i odnos hrvatske periferije i zagrebačke metropole pa religiozna, pasivna i poslušna Mare simbolizira zapostavljenu i gospodarski ruiniranu provinciju dok je odlučna i energična teta Olga svjetonazorno naprednija od svoje mlade malomišćanske nećakinje upravo onoliko koliko je i Zagreb ekonomski razvijeniji u odnosu na zapuštenu periferiju. Tu naravno ponovo do izražaja dolazi konstanta Pavičićevog spisateljskog rada (kao produžetka njegovog novinarskog angažmana) njegova izrazita društvena analitičnost i socijalna kritičnost. No, za razliku od romana 'Kuća njene majke' gdje smo imali i mnogokoji izravni, kritički intoniran žurnalističko-esejistički ekskurs, komentari zbilje u novome romanu nisu toliko eksplicitni. Međutim, proveden kroz motiv emancipacije i samoostvarenja mlade žene putem ubojstva, društvenokritički je aspekt dobio na oštrini te je ustvari u ovom slučaju čak i prilično subverzivan. Pavičić je i u ovome romanu, kao i u njegova četiri prethodnika, ponovo vrlo uvjerljiv u socijalnoj kontekstualizaciji i prikazu zbilje, ali je - također ponovo - prilično neuvjerljiv po pitanju psihološke motivacije likova i njihovih postupaka. To se posebno odnosi na preobrazbe koje proživljavaju Vinko i Mare a koje su provedene automatizmom, te pomalo čak i iznenađuju jer nemaju uporišta u prethodno opisanim događajima i ponašanjima to dvoje likova. Autor je propustio razjasniti prilično hladan odnos Olge i njezine sestre kao što se nije potrudio liku policijskog inspektora udahnuti život, pa je taj lik ostao potpuno plošan, na razini skice. Prigovor nažalost slijedi i zbog melodramatičnosti kojom je, uslijed nemotiviranog i suvišnog vraćanja lika Vinkove supruge u završnoj sekvenci, kraj romana osjetno a nepotrebno obilježen. Najizrazitija kvaliteta svih prethodnih kao i ovog Pavičićevog romana je njihova vrlo pažljivo i detaljno izvedena konstrukcija; poštujući onu Tribusonovu: ''bez detaljnih planova i skica urušila bi se i najobičnija pseća kućica a kako se ne bi urušio roman!'' Pavičić vrlo pomno pazi na arhitektoniku i dramaturgiju priče - koja je i u ovom slučaju ispripovjedana s iskustvom filma, dinamičnom montažnom tehnikom brze izmjene kratkih poglavlja-sekvenci - ali je previše nemaran po pitanju stilistike. Pavičić je vrlo vješt žanrovski zanatlija pa kada uzmemo njegov roman sa sigurnošću možemo očekivati tečno i vrlo dinamično fabuliranje kao i neizvjesnost i napetost radnje, uz neizbježan dodatak socijalne autentičnosti i društvene kritike. Međutim, nažalost, isto tako moramo računati i na manjkavosti koje Pavičić iz romana u roman uporno ponavlja : motivacijska nerazrađenost likova, neizglačanost teksta, mnoštvo stilističkih nezgrapnosti, jezičnih hrapavosti i nesretno odabranih formulacija. Ti bi problemi, s obzirom na njihovu učestalost i ponavljanje, u budućnosti mogli mnogokojeg čitatelja odvratiti od posezanja za Pavičićevim štivom. Pavičić međutim utjehu uvijek može pronaći u scenarističkom radu koji mu, s obzirom na dokazanu umješnost fabuliranja, puno bolje pristaje od spisateljskog. A usto je i financijski isplativiji... Napisao: Božidar Alajbegović objavljeno na Knjigomatu, siječnja 2007.

Par riječi Tatjane Gromače nakon Festivala poezije Voix de la Mditerane, Lodčve, Francuska: Od 19. do 26. srpnja 2008. godine učestvovala sam na Festivalu poezije Voix de la Mditerane koji se je, ove godine po jedanaesti put, održao u srednjovjekovnom gradiću Lodčve, na jugoistoku Francuske, sedamdesetak kilometara od obale Mediterana. Festival je ove godine, kao što je već uobičajeno, ugostio oko sedamdeset pjesnika, najvećim dijelom iz zemalja koje su na Mediteranu i čija kultura emanira mediteranski duh. Sveukupan broj gostujućih umjetnika na ovom festivalu, uključujući brojne glazbenike, glumce, performere, likovne umjetnike i druge kreatore je oko stotinu i pedeset. Ovaj je vrlo dobro organiziran Festival koji je u pjesničkim krugovima na iznimno dobrom glasu ove je godine podržan i od fondacije UNESCO. Manifestacije čitanja i ostalo - održavaju se na raznim, maštovitim i atmosferičnim lokacijama po cijelom mijestu, i traju cijeloga dana, od deset sati ujutro do jedan sat iza ponoći. Odaziv publike na sva zbivanja iznimno je velik, to nisu samo stanovnici Lodčve-a, nego i ljudi iz drugih gradova i pokrajina, ljubitelji knjige i poezije, često i sami umjetničkih interesa i zanimanja koji dolaze čuti nove i zanimljive glasove u poeziji. Također, tijekom Festivala, održava se i sajam knjiga, sa naglaskom na knjige poezije, knjige o pjesnicima ili o poeziji. Pjesnici gosti Festivala angažirani su svakoga dana, nekada i po dva puta, sa čitanjima i razgovorima na raznim lokacijama. Tijekom osam dana imala sam desetak čitanja, u najrazličitijim terminima, koja su uvijek bila vrlo dobro posjećena. Nakon čitanja uslijedila su poznanstva sa drugim autorima, kontakti i razmjena iskustava, pozivi na suradnju u časopisima u Francuskoj i van nje. Osobno, ostala sam u kontaktu sa nekoliko autora iz Francuske koji su pokazali dobru volju da pomognu pri teškom poslu - potrazi za eventualnim izdavačem poezije koju sam čitala na Festivalu. Kontaktirajući i sa pjesnicima iz drugih zemalja primjetila sam da postoji vrlo dobro mišljenje o modernoj hrvatskoj poeziji, i priličan broj poznanstava i kontakata sa našim autorima. Prošlogodišnjoj učesnici ovog Festivala, gospođi Sibili Petlevskoj, poezija je objavljena u jednom uglednom francuskom časopisu. Ove je godine Festival objavio i svoju antologiju, u kojoj je svaki od učesnika predstavljen sa jednom pjesmom na originalu i na francuskom jeziku. Boravak na ovom Festivalu značajan je jer Hrvatska, kao mediteranska zemlja, ovdje ima priliku predstaviti se u drugačijem svijetlu od onoga pod kojim nas se, stereotipno i površno, predstavlja (a na žalost, među širom publikom, o nama se uglavnom, manje-više zna to da smo bili u ratu i da smo nekadašnji dio Jugoslavije). Mnogi ljudi koji se smatraju obrazovanima i kulturnima još uvijek ne znaju piše li se u Hrvatskoj latiničnim ili ćirilićnim pismom, pa je to prigoda da se zainteresiranima pruže neke informacije o našoj zemlji i kulturi, što je svakako od velikog značaja. Ujedno, za pjesnika je ovo iskustvo obogaćujuće ne samo zato jer učestvuje na jednoj ovako velikoj i već prilično slavnoj i uglednoj manifestaciji, što susreće brojne druge umjetnike i ostvaruje kontakte, nego i zato jer tako ima prigodu upoznati druge krajolike, prostore i kulture, što je za jednog umjetnika od važnog značaja. U Puli, 30.07. 2008. Tatjana Gromača

Dalmacija viđena kao nikada do sada u novoj knjizi poznatog novinara i pisca. U izdanju VBZ-a na svim kioscima i u knjižarama za samo 49 kuna : Jurica Pavičić: 'Patrola na cesti' kratke priče Izdavač: V.B.Z. Uvez: meki Format: 15,5 x 23,5 Broj stranica: 184 Cijena : 49,00 kn Riječ izdavača Južnjačka gotika na mediteranski način jedan sasvim novi žanr! Patrola na cesti, zbirka deset priča, najnovija je knjiga Jurice Pavičića. Ako vam se ovaj naslov odnekud učinio poznatim, i ukoliko ste još pri tom pomislili na baladu Highway Patrolman Brucea Springsteena s njegovog legendarnog akustičnog albuma Nebraska iz 1982. godine, potpuno ste u pravu. Naslovna priča ove najnovije Pavičićeve zbirke preuzima osnovnu konstrukciju i sam srž zapleta upravo iz te Springsteenove balade o kompleksnom odnosu ljubavi i mržnje dva brata od kojih jedan narator radi za policiju i čovek je sistema dok drugi, njegov brat Frankie, pa, ukratko i Springsteenovim riječima Frankie ain't no good... Pavičić, naravno, odatle zadržava samo ono najbitnije i s izuzetnom pripovjedačkom lakoćom transponira osnovne elemente Springsteenove priče u jedan milje koji daleko bolje poznaje. Frenki, tako, postaje Frane, Maria Mare, a radnja se iz bespregledne ravnice Nebraske, sliva i seli u pritiskujuće i tvrde vrleti stjenovitog dalmatinskog zaleđa, omeđenog s jedne strane previsokim planinama a s druge prevelikim i predubokim morem jedne teške i mračne Dalmacije iz koje kao da nema izlaza. I upravo se tu, u tom uskom pojasu kamenitog tla, odvijaju drame i tragedije, ne samo naslovne već gotovo i svih ostalih Pavičićevih priča iz zbirke Patrola na cesti. Ima nečeg potresnog u tom primorskom postojanju kakvim ga Pavičić vidi, bez obzira na to da li se ono odvija u zahuktalom Splitu, uspavanom zaseoku u dalmatinskom zaleđu ili na već nekom otoku gdje se čitav život događa u tri ili četiri mjeseca ljetne sezone, dok je sve ostalo čista hibernacija i puko preživljavanje do narednog razdoblja kakve-takve živosti.