Tom McCarthy 'OSTATAK' roman izd. OceanMore s engleskoga preveo Dean Trdak 264 str., meki uvez s klapnama, cijena:130.00 kn Riječ izdavača Neimenovani junak 'Ostatka', traumatiziran nesrećom kad ga je nešto pogodilo ravno s neba, gubi pamćenje i neke motoričke funkcije, ali dobiva osam i pol milijuna funti odštete. Otkako se na fizikalnoj terapiji ponovno nauči služiti vlastitim tijelom, započinje opsesivno rekonstruirati svoju prošlost, a samim time i stvarnost. No njegova želja za autentičnošću vodi ga u sve nasilnija i opasnija “uprizorenja”. Poput pravog ovisnika nastoji izbrisati granicu između realnosti i konstrukcije, ali spirala događaja izmiče kontroli. „'Ostatak' je inteligentna i apsurdna satira potrošačke kulture.“ The Times „Zbog svoje istančane strukture roman zaslužuje status klasika.“ The Independent „Ostat ćete opčinjeni originalnošću fabule… Roman istražuje zamršena filozofska pitanja o egzistenciji na jednostavan i izravan način. Zahvaljujući pozornosti koju McCarthy poklanja detalju, fantastična fabula nikad posve ne izlazi iz okvira vjerojatnoga. U romanu se postavlja pitanje je li ljudska egzistencija ikada doista izvorna ili je uvijek neka vrsta oponašanja ili predstave. Mračni zaplet ostavlja nas s osjećajem da u ljudskom identitetu ima nešto što se ne može racionalizirati, prizvati ili proizvesti.“ The Sunday Telegraph „Očaravajuće, prožeto crnim humorom i nedvojbeno originalno… ovaj roman, u kojem se scene stalno ponavljaju, urezat će vam se u sjećanje, neće vam dati mira. Najveći kompliment koji mu se može izreći jest da zaista zaslužuje da ga se pročita i drugi put.“ The Irish Times „…ujednačeno književno djelo, prožeto crnim humorom i odjecima Heideggera, Camusa i Burroughsa.“ Dazed & Confused „Svojom tečnom prozom 'Ostatak' neprestano izranja na površinu 'događaja', istražuje njegove beskonačne elemente, kutove, gledišta, načine kako nastaje, kako se može ponovo proizvesti i zatim proživjeti na ballardovski ili beckettovski način… Nećete ga se moći zasititi dugo nakon što ste se osjetili ponukanima da ga ponovno pročitate.“ Time Out „'Ostatak 'je jedna od najotkvačenijih knjiga koje sam pročitao. McCarthyjeva apsurdna i crnohumorna vizija pogađa nas kao grom iz vedra neba gotovo beckettovskom preciznošću i jednostavnošću.“ The Melbourne Age “...to je romaneskno-filozofsko djelo koliko uznemirujuće toliko i duhovito. McCarthy pokazuje kako se filozofija, kao i povijest, može ponavljati poput farse.” The New York Times Book Review Tom McCarthy rodio se 1969. u Londonu. Studirao je engleski u Oxfordu. Nakon nekoliko godina provedenih u Pragu odlazi u Amsterdam gdje radi kao urednik kulture u časopisu Time Out. Po povratku u Britaniju radi na televiziji i uređuje magazin Mute. Svoj prvi roman 'Ostatak ' objavljuje kod pariškoga nezavisnog nakladnika Metronome Press, nakon čega roman postaje hit na webzinima, a uskoro i kultni roman po mišljenju svih relevantnih kritičara. Uz mnoge priče, eseje, kritički intonirane književne i filozofske članke, koje objavljuje u britanskim tiskovinama, 2006. publiciran mu je esej Tintin and the Secret of Literature (Granta), a za godinu dana i drugi roman 'Men in Space'. Utemeljitelj je Međunarodnoga nekronautičkog društva, avangardne mreže čije je publikacije, proklamacije i performanse Untitled Magazine opisao kao najsveobuhvatniju totalnu umjetnost koju smo vidjeli zadnjih godina. McCarthy trenutačno drži kolegij Katastrofa na postdiplomskom studiju na London Consortiumu.

Još je jedan blog doživio svoju papirnatu verziju : na blogu obirtijomilamoja.blog.hr Andrija Škare donosio je duhovite recenzije kafića, što od sad možete u proširenom obliku čitati u njegovoj knjizi 'S više mlijeka, molim' (izd. Celeber): Andrija Škare 'S više mlijeka, molim' Zbirka priča Meki uvez; 12x19 cm; 124 str. Biblioteka «Procvat»; knjiga 12. izd. Celeber Redovna cijena: 59,00 kn Popust 20% - 11,80 kn Cijena s popustom: 47,20 kn Kavanu možemo zvati i birtijom ili bircem, lokalom ili kafićem i iako između ovih termina postoje suptilne razlike one za ovu priču nisu previše bitne. Mjesto je isto. Birtija je mjesto gdje se sjedi i pije, gdje se puši i razgovara, gdje se čitaju novine i gdje se dolazi u dodir s različitim ljudima. U kavanama sam izgubio sate i sate, možda čak i godine. Vidio sam sve. Vidio sam kako pijanac pijancu razbija pivsku flašu na glavi. Vidio sam đankije koji se idu pucati u wc. Vidio sam tipa koji je izvadio pištolj i počeo pucati u zrak, kao i onoga koji je kamenjem gađao ljude na terasi. Vidio sam trudnicu po koju je došao taksi da ju vozi u rodilište, vidio sam tipove kojima su prekjučer amputirali noge, vidio sam samog sebe kako bezuspješno pokušavam pušiti cigaretu nakon vađenja mandula. Vidio sam grupne pijanke, vidio sam istospolne parove, nimalo diskretne; vidio sam petting i više od toga, vidio sam pjesnike, pisce, glumce, slikare, prijatelje i neprijatelje, a vidio sam i nekoliko uzoraka pločica na podu. Nekima sam bio blizu. Nepristojno blizu. Nisam ih zapamtio. Ova je knjiga nastala kao pokušaj dokumentiranja moje putanje po kafićima, kavanama i birtijama raznih vrsta. Ona ne teži objektivnosti, ali vas može pripremiti da znate što očekivati kada se odmaknete od kvarta i krenete u upoznavanje nekih mjesta u gradu o kojima ste samo slušali, ali niste imali priliku ili se niste odvažili onamo i otići. Ocjene su posebna priča. Uglavnom su plod trenutačnog dojma iako nikada nisu ishitrene. Pokušao sam uzeti u obzir sve aspekte koji jednu kavanu čine onime što jest. Dio tekstova ranije je objavljen na blogu, a uglavnom pozitivni i poticajni komentari čitatelja utjecali su na odluku da se tekstovi prošire, dopune i konačno ukoriče. Nemoguće bi bilo u jednoj knjizi opisati sve kafiće u jednome gradu, nemoguće bi bilo opisati čak i sve kultne kafiće, ali to nije niti bila namjera. Ovo je jednostavno moj put, a ako se na njemu susretnemo i prepoznamo, platit ću vam piće. Andrija Škare rođen je 3. srpnja 1981. Diplomirani novinar. Prozu objavljuje od 2001. g. svuda gdje može i ponegdje gdje ne treba. U Vijencu, Zarezu, Knjigomatu, Fantomu slobode, Ka/Os-u, Ekran pričama… Dobio i neke nagrade za svoje priče (Večernji list i Književni krug Karlovac), a osnivao je i eventualizam pa se tako njegove priče mogu naći i u zborniku 'Nagni se kroz prozor' (Celeber, 2006.). Kruh zarađuje kao novinar i scenarist na HTV-u i u fantastično dobroj instituciji (FadeIn-u). U Zagrebu živi, radi i sve ostalo.

KRITIKA: Jani Virk - 'Pogled na Tycho Brahe' (Disput, Zagreb, 2007.) Tycho Brahe danski je astronom iz 17. stoljeća. Prema njemu je nazvan opservatorij u Kopenhagenu koji junak naslovne pripovijetke iz zbirke slovenskoga književnika Janija Virka 'Pogled na Tycho Brahe' promatra iz hotelske sobe. U samu je naslovu zbirke dakle već dvojako naznačen jedan od temeljnih motiva svih pet u knjizi objavljenih pripovijetki – motiv vida, gledanja, promatranja, zapažanja. Mudro za naslovnicu knjige odabrana, efektna slika 'Oči' Borisa Bućana to dodatno naglašava, baš kao što i opservatorij Tycho Brahe također asocira na gledanje, na pogled uperen u nebo, ka zvijezdama. Pripovjedači svih pet Virkovih pripovijetki svoje poglede često dižu ka nebu i zvijezdama, ali nikako poradi divljenja ili pak zvjezdoljupstva, svjesni ionako da su zvijezde tek »ohlađeni kozmički kosturi«, kako junak naslovne pripovijetke veli. Sve su to odreda deziluzionirani, bezvoljni, tjeskobama razdirani četrdesetogodišnjaci (osim junaka priče Na vrhu brežuljka kojemu su 53), ozbiljno načeti krizom srednjih godina. Pogled u zvjezdano nebo dodatno ih podsjeća na vlastitu neznatnost i ništavnost, jer svemirski beskraj njihove bijedne egzistencije svodi na »manje od ništa, odbitak ničega, lebdeću parabolu praznine«. Virkovi su antijunaci ljudi koji sebe osjećaju kao »već davno preživjelu stvar, glinu, koja se raspršila pod kapkom usnulog anđela«; junak pripovijetke Pod vodom primjerice svoje postojanje smatra optičkom varkom, dok Rudi Rowenski, pripovjedač u priči Proljetno odbrojavanje, svijetom korača »s punom sviješću osamljenog, nebitnog prolaznog stanovnika nekog privremenog svijeta«, neprestano osjećajući kako je iz njega isteklo vrijeme i u njemu ostavilo prozirnu prazninu. Riječ je dakle o posve otuđenim osamljenicima, ljudima koji bježe od drugih, ali i od sebe, najčešće u alkoholni zaborav koji im barem na kratko dokida svijest, koja će ionako, jednom, morati zauvijek zgasnuti, jer kako na jednome mjestu jedan od junaka kaže, »moj je život otpočetka izgubljen, to je jedini osjećaj koji mi je uistinu urođen«. »Jesam li živ ili mrtav, ne znam«, riječi su koje efektno zaključuju posljednju priču, ali i čitavu knjigu, i koje ponajbolje oslikavaju odnos likova spram svojih života, svijeta i samih sebe u njemu. Te riječi, nimalo slučajno, junak izriče ponovno s pogledom uprtim u nebo, ležeći na pijesku nakon primljena udarca u glavu, a zbog neprilična druženja s, dakako, tuđom ženom, čime je barem na kratko pokušao zaboraviti da nije ništa drugo doli svemirska prašina. To je vrlo rijedak, čak i prilično neobičan slučaj izraženije poduzetnosti jednog od Virkovih likova koji, umrtvljeni i odustali od života, letargično životare svoje tjeskobama obilježene samoće. Inače, redovito se radi o intelektualcima – novinarima, urednicima, knjižničarima i znanstvenicima – koje u svim pripovijetkama zatječemo izvan njihova domicila, na službenim putovanjima od Ljubljane, Barcelone i Kopenhagena pa sve do Moskve (iznimka je junak zaključne priče na odmoru u Dalmaciji). Izmještenost izvan svakodnevnoga domaćeg okruženja potencira već apostrofiran motiv promatranja i zapažanja. No sukladno svojim tjeskobama, lišeni radoznalosti turista, a osobito bez njihove zadivljenosti, Virkovi junaci u dotad im nepoznatim sredinama redovito zapažaju isključivo propadanje i oronulost – oronule fasade sivkasto-smećkastih prljavih zgrada koje turobno strše u zrak poput nadgrobnih spomenika, memljive haustore osvijetljene turobnim žućkastim svjetlom, fizičko propadanje ledenosivih ulica, prljavu prašinu asfalta punog opušaka, krhotina stakla i psećih izmetina. Pritom oni susreću i ljude, ali u njima redovito vide opasno nadiruće horde, zlovoljne užurbane kreature prijetećih i prezirnih, ukočenih pogleda i kreštavih glasova, hodajuću masu tuđeg mesa, blijedih koža, prljavih zamašćenih brada i izlizanih prnja na otromboljenim, zapuštenim tjelesinama. Čak i rijetki proboji sunčevih zraka kroz visoke pokrove sivih oblaka, umjesto da ih asociraju na vedrinu i ljepotu, buđenje prirode i radost življenja, Virkove likove zatječu strahom i tjeskobom podsjećajući ih na noževe koji rasijecaju meku, raspadajuću masnoću uginulog kita. Pripovjedač u prvome licu u svim tekstovima, nizom gustih, vijugavih, meandrirajućih rečenica punih mučnih i mračnih poetskih slika posreduje svoja tjeskobna duševna stanja svedena na apatiju, gorčinu i pesimizam te krajnju lišenost volje za životom. To seže tako daleko da čak i sjećanja na djetinjstvo pripovjedača – a kojima autor u obliku asocijativnih bljeskova fragmentira radnju – redovito donose reminiscencije na mučna i strahom ispunjena iskustva, poput umirućeg djeda, iskustva gubljenja na ulici ili za dlaku izbjegnutog utapljanja u moru. Likove su obično ostavili žene i djeca, a na iskustvo braka gledaju kao na »stvar koju treba prekinuti jednim zamahom, iz samilosti, tako da je rana samo jedna i da brže zacijeli«. No ipak ne bez žaljenja jer je, kako jedan od pripovjedača kaže, »dječji smijeh najljepša simfonija koju je ikad čuo«. Ukratko, egzistencijalna praznina i ponor te pesimizam i turobnost dovedeni do krajnosti, u prozi umnogome srodnoj Saramagovoj, Bernhardovoj ili pak Cvitanovoj, te uz primjetne posvete i referencije na Kafku i Dostojevskog i ozračje blisko tzv. crnom valu jugoslavenskog filma (Živojin Pavlović, Želimir Žilnik, Dušan Makavejev…). Sasvim zasluženo 1999. nagrađena Nagradom Prešernove zaklade, prozna zbirka 'Pogled na Tycho Brahe' svakako budi zanimanje za ostalih dvanaest dosad objavljenih (ali na hrvatski neprevedenih) proznih i poetskih knjiga 45-godišnjega slovenskog pisca Janija Virka. Napisao Božidar Alajbegović objavljeno u 'Vijencu' broj 352-353, rujan 2007.

'Književnik u raljama politike' tema je o kojoj Srđan V.Tešin piše evo upravo ovdje

Da Asja Bakić pišpe izvrsnu poeziju znamo odavno, a na ovim linkovima : ovdje i ovdje možete se uvjeriti kako i njezina kratka proza svakako zaslužuje čitanje.

Pierre Péju 'Mala kartuzijanka' izd. Fraktura Roman prevela s francuskoga Sanja Beslać Broj stranica: 192 Uvez: tvrdi s ovitkom Visina: 205 mm Naslov izvornika: La petite Chartreuse Cijena: 139,00 kn Riječ izdavača U jedno hladno, kišno kasnojesensko predvečerje na širokoj aveniji u malome francuskom gradu okruženom alpskim masivom knjižar Étienne Vollard svojim kombijem pregazi djevojčicu. U bolnici upoznaje Théresu, njezinu otuđenu majku, koja sanja o bijegu i životu bez obveza. Vollard počinje svakodnevno posjećivati djevojčicu Evu i uz uzglavlje joj priča priče iz knjiga, jedine koje kao knjiški čovjek zna. 'Mala kartuzijanka' francuskoga filozofa, esejista i pisca Pierrea Péjua čudesna je priča o očinskoj ljubavi, nadi, očaju i mitskoj snazi pripovijedanja. To je tužan roman o vezi triju bića koja nemaju nikoga osim sebe: ženi koja nije željela biti majka, djevojčici koja nije doživjela roditeljsku ljubav i knjižaru zatočenom u svijetu knjiga. 'Mala kartuzijanka' jedno je od onih djela koja kroz običnu, gotovo svakodnevnu priču uspijevaju ostvariti veličanstvenu pripovjednu sagu dostojnu najvećih romanopisaca dvadesetoga stoljeća. Roman za sve koji žive za književnost. Le Monde Predivan tekst o samoći, ljubavi prema knjigama i neostvarivoj ljubavi među ljudima. Der Standard Ne prelazeći finu crtu između dubo­koumnosti i pretencioznosti, Péju je u svoj roman utkao mnoge tekstove, od molitvi do Becketta i Borgesa, a njegov tekst nimalo ne zaostaje za njihovima. The Independent Potresan i veličanstven roman - o tome kako se ocean književnosti razbija o tišinu djetinjstva. Le Nouvel Observateur ***** Pierre Péju, rođen 1946., docent je filozofije, esejist i autor niza biografija, među kojima se ističu one o Tiecku, Chamissou i Bonaventuri. 'Mala kartuzijanka' njegov je romaneskni prvijenac, kojim je postigao senzacionalan uspjeh. Preveden je na četrnaest jezika, samo u Francuskoj prodan u više od 300 tisuća primjeraka, a prema njemu je snimljen i istoimeni film. Njegov roman 'Le Rire de l’ogre' osvojio je 2005. uglednu knjižarsku nagradu Le Prix du Roman Fnac Besplatno poglavlje iz romana ovdje

Marko Vidojković, mladi srpski pisac, urednik u Playboyu i pjevač u punk hardcore metal bendu On the Run, gostovao je na prošlotjednom Festivalu europske kratke priče a u razgovoru za tportal.hr govori zašto se fotografirao za gay kalendar, čime se zamjerio feministicama, kako žive mladi danas u Beogradu i koliko je ostvariva revolucija o kojoj piše u romanu 'Kandže', prodanom u 20 tisuća primjeraka. Intervju čitajte ovdje

U srijedu, 11.l ipnja 2008. u 19 sati, u HDP-u, Basaričekova 24, Zagreb, održat će se razgovor o knjizi 'Perle na jeziku', pjesnički zbornik festivala Brutal, Zagreb 2008. Nedavno je održan treći medjunarodni festival suvremene poezije kojeg organizira Brutal - udruga za promicanje kulture i umjetnosti.O multijezičnom zborniku 'Perle na jeziku', u kojem nalazimo pjesme suvremenih europskih mladjih pjesnika i pjesnikinja, govorit će urednik Silvestar Vrljić, suradnica na festivalu pjesnikinja Ana Brnardić i sudionica ovogodišnjeg festivala Dorta Jagić. Voditeljica: Darija Žilić

Krije li se u vama nova Carrie Bradshaw? Pišete cijeli život a nikako da nađete izdavača? Eto prilike : Algoritam i časopis Grazia pozivaju vas na natječaj za najbolju pripovijetku na temu 'žene u moderrnom svijetu'. U tekstovima otkrijte što po vašem mišljenju za ženu danas znači biti samo svoja. Pripovijetka treba biti dužine od 10-20 kartica a pobjednička priča bit će uvrštena u Algoritmovu zbirku s pripovijetkama eminentnih svjetskih autorica 'Samo svoja 2'. Žiri u sastavu Tamara Perišić (urednica biblioteke Anima), Andrea Zlatar i Vesna Blašković (izvršna urednica Grazije). Radove šaljite do 01.07.2008 na adresu Algoritam d.o.o., Harambašićeva 19, Zagreb (odjel naklade)

Zašto mislim da na novu knjigu Krešimira Pintarića 'U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo' ne treba trošiti vrijeme, saznati možete u mojoj kritici objavljenoj evo upravo na ovome linku