...jer već dugo nisam. Ne znam nedostaje li mi sve ovo, pretpostavljam da su ovdje nastupili potpuno drugi ljudi nakon mjeseci izbivanja. Nekad se znam uhvatiti kako razmišljam da moram ovo ili ono prokomentirati na blogu i odmah nakon toga - ne da mi se. Promijenila sam se, barem mislim. Općenito onako. Toliko za probni post.

Prije nego pomislite da sam totalno prolupao i počeo slušati soundtrack menopauze, bacite pogled na "Let's Talk About Love: A Journey To The End of Taste" Carla Wilsona... Riječ je o još jednoj knjizi u seriji "33 1/3". No, o tome sam već pisao na www.idesh.net pa čekirajte to... Nego, ono o čemu sam htio pričati daleko je dublje i relevantnije. Nakon &sc...

Nasljednik gena, duhovnih bogatstava, moguće proćelavosti i sklonosti debljanju te pokojeg duga majstorima – već je tjedan dana na moru. Tamo ima Mateu za urlanje i šoru, dedu i baku koji ga obožavaju, sladoleda ko u priči u oba Šiptara i mora, mora, mora… Kaže mi ex-punica da ga se mora čakljom vadit iz plićaka i da [...]

Normal 0 <w:Browse

Nema živosti, samo depresivne snimke nuklearnih eksplozija uz kotrljajućeg kamenja i pjesma kojom nastojim ofarbati svijet u crno. Pojačajte zvučnike, pričekajte kotrljajuće kamenje… i idemo… :-) Na samom početku znamenit nuklearni pokus prerađene haubice iz 2. svjetskog rata koja je ispalila nuklearno zrno na udaljenost od 10 kilometara procijenjene eksplozivne moći 15 kilotona… i nesagledivih posljedica [...]

Sedam dana preko roka, nemam još samo parkete, boju u dnevnoj sobi i kuhinji, pločice u zahodu i hodniku, prekidače, štekere, internet ni kuhinju. Ni bojler, a ni ono za stavit rolu, ali kako nemam ni zahodska vrata… Ali napreduje. Trenutni su problem ulazna vrata. Platih, oni došli dan prije (!?), mene nije bilo doma jer sam u [...]

Normal 0 <!-- /* Style Definitions */ p.MsoNormal, li.MsoNormal, div.MsoNormal {mso-style-par

Čitam baš Smiletov post o tom nesretnom momku iz kvarta..... Nisam ga poznavao. Ali čini mi se kao da jesam... Pred očima mi se vrti i moje adolescentsko doba, litrenke i klupice po parkovima, punk bandovi u Ksetu ili Jabuci... Glavni kolodvor i noćne linije, zadnji za Dugave ili onaj za Veliku Goricu... Ali i ona noć u Močvari o kojoj sam davno pisao... Kao da je netko gazio i po našim mladostima i svemu onome u što smo vjerovali. Sve me to čini neizmjerno tužnim... Više ne prepoznajem ovaj grad.... Zapravo ne mogu ništa više pametno reči. U glavi mi se osim svih tih asocijacija vrzma i ova pjesma kao muzička kulisa. Zamislite se dobro nad riječima! DOWN IN THE TUBE STATION AT MIDNIGHT Paul Weller The Jam, album "All mod cons" 1978. The distant echo - of faraway voices boarding faraway trains To take them home to the ones that they love and who love them forever The glazed, dirty steps - repeat my own and reflect my thoughts Cold and uninviting, partially naked Except for toffee wrapers and this morning's paper Mr. Jones got run down Headlines of death and sorrow - they tell of tomorrow Madmen on the rampage And I'm down in the tube station at midnight I fumble for change - and pull out the Queen Smiling, beguiling I put in the money and pull out a plum Behind me Whispers in the shadows - gruff blazing voices Hating, waiting "Hey boy" they shout - "have you got any money?" And I said - "I've a little money and a take away curry, I'm on my way home to my wife. She'll be lining up the cutlery, You know she's expecting me Polishing the glasses and pulling out the cork" And I'm down in the tube station at midnight I first felt a fist, and then a kick I could now smell their breath They smelt of pubs and Wormwood Scrubs And too many right wing meetings My life swam around me It took a look and drowned me in its own existence The smell of brown leather It blended in with the weather It filled my eyes, ears, nose and mouth It blocked all my senses Couldn't see, hear, speak any longer And I'm down in the tube station at midnight I said I was down in the tube station at midnight The last thing that I saw As I lay there on the floor Was "Jesus Saves" painted by an atheist nutter And a British Rail poster read "Have an Awayday - a cheap holiday - Do it today!" I glanced back on my life And thought about my wife 'Cause they took the keys - and she'll think it's me And I'm down in the tube station at midnight The wine will be flat and the curry's gone cold I'm down in the tube station at midnight Don't want to go down in a tube station at midnight

Naši igraju ko luđaci, Bilić je kralj, navijači su baš simpa, HNS su pederi i tak to… Malo me mnogo iritiraju. Čak ni sport na dnevniku ne pogledam. Pretjerali ga brate, stvarno je jadna ova država koja plaća medijima da skrenu pažnju s bitnih stvari, ko crkva s Tumpsonom… Užas. ———————————————————- Neki dan u novinama, na naslovnoj stranici slika Bilića dok [...]

(ili fušati, raditi u fušu, lijepa naša hrvatska jezika) Definitivno ne (samo) zbog novaca. Iako sam unuka trgovca nisam baš najbolja u pregovaranjima. Osim kad mi ionako nije stalo, pa baš tada dogovorim dobru cijenu. Ta psihologija mi je uvijek bila fantastična. Tako sam i par poslova dobila, jer valjda kod nas čim se malo trudiš za nešto, ljudi misle da si očajan i pitaju se što zapravo ne valja. A ako se ne trudiš, misle da si faca i da znaš svoj posao. To je ujedno i odgovor na pitanje odakle lova svim tim momcima u odijelima koji su pozavršavali nabrzinske tečajeve kod rođe i hoće samo doć do službenog BMW-a što prije kako bi pokrenuli lavinu. Jer pare idu na pare, rekla mi je davno moja draga susjeda. Odoh ja u krivu stranu... Uglavnom, zašto uopće fušariti? Zašto ne? Ti poslići sa strane dođu kao baš fini začin u životu. A i znaju ga prilično dobro usmjeriti. Ako možeš sam sebe pratiti. Elem, zašto to volim raditi? Zato što par dana prije dedlajna i predaje materijala intenzivno izlazim van i družim se s ljudima koje inače zanemarujem, jer znam da ako odem doma neću napraviti ništa (pa ima još vremena...) a onda ću se deprimirati zbog toga. A druženje s ljudima koje volim obično me mimoiđe jer selim/mijenjam posao/putujem/deprimiram se/ljubim/whatever. Nemam neki razlog, zato je ovo izvrsno vrijeme za mene. To je prije nego stvarno počnem raditi. Zato što mi je dan prije početka stvarnog fušarenja stan čist ko suza. Trebam li reći da sam nakon dva i pol mjeseca konačno uspjela vidjeti kako mi izgleda radijator u spavaćoj sobi, a ispred kojeg su bile nagomilane kutije od useljenja? Odjednom imam prostora ko u priči. I popeglala sam si robu, čak i zimsku. Ispraznila kufere, iako ih sutra opet punim. I pospajala produžne kablove tako da konačno ne moram gaziti preko sve sile adaptera, punjača, antena i ostalog. Zato jer kuham. Ono, stvarno. Kao nekad! I to fino. I još uvijek ne znam napraviti jednu porciju pa onu drugu obično kasno večeram. Što mi je suvišno po moje tijelo, ali nije po duh. Zato jer pijuckam. Svašta. Momentalno mi je na radnom krevetu (jer odavno ne radim za radnim stolom a i nemam ga, al zato imam dva kreveta) gomila papira, rječnika, dva laptopa a uz njega točno četiri priručna "stolića" od kojih su dva zapravo rasklopne stoličice i sve je puno papirića, čaša, šalica, omota od malih Giandor čokoladica koje čuvam za ovakve prigode, pa i prazna kutija cigareta i puna pepeljara. Kreativni nered, do sutra sve nestaje i opet se vraćam u zen. Ali me sve to čini sretnom. Zato što je ona zadnja točka koju udarim na tekst tako prokleto moćna da bi se mogla usporedit s izvjesnim seksualnim osjećajem o kojem radi vlastitog mentalnog zdravlja bolje da ne pišem. Pa kad je lupim, ushićena odahnem, zapalim cigaretu koja mi je sad već stvarno mučna ali paše... Uh, kako paše. Zato što u vrijeme fušarenja imam uvijek razloga izdvojiti pola sata za napisati novi postić na blog pa se poslije vraćati na njega i čitati komentare koji me baš vesele. Zato što za isto to vrijeme imam priliku poslušati nešto od muzike koja već predugo čeka da bude poslušana u miru božjemu. Zato što obično to što radim bude nešto o čemu slabo znam, pa se na kraju sama sebi čudim kako sam odjednom jako pametna jer znam da je freon zapravo komercijalni naziv za diklorodifluorometan. Svojevremeno, u vrijeme kad sam mislila da je mudro biti pametna cura, jedan me prijatelj savjetovao da ako želim ubrati pametnog momka moram spomenuti par jakih izraza. Meni se svidio jedan Alfist, pa sam ga šarmirala understeerom, overboostom i hair-pin style curvom. Iako sam ga ubrala, pokazalo se da je to loš način. Cure, ne radite to! Mislim, nije pametno biti smartass. Zato što za sve to dobijem novce. Još samo da dođem do te velebne zadnje točke, pa vrisnem i zgrčim se od sreće i počastim se cjelonoćnim spavanjem u krevetu mekom. Na jastuku, ne na ramenu...