Nedavno sam kontaktirao Damira Fintića da mi kaže u kojem je stadiju njegov slučaj. Puno smo nekad pričali o tom slučaju, čak je to bio i povod osnivanja HBOa.

Na kraju sam saznao dobru vijest. Stvari se ipak kreću, našli su se ljudi koji će Fintiću pomoć. Na moju veliku žalost, to nije ispala moja organizacija HBO, već Hrvatska antikriminalna organizacija, organizacija povezana sa Pokretom mladih, Hrvatskom strankom mladih i našim pajdom Mr. Jacksom.

Horvatinović iz HAKOa je naime kontaktirao Fintića i sredio da se Fintiću ne oduzima cijela plaća, već samo dio zakonom utvrđen. Pretpostavljam da je tih par tisuća kuna, ta možda i mala gesta pravnog stručnjaka, ogromna stvar za našeg kolegu blogera.

Fintiću je naime oduziman cjelokupni prihod, tako da je Fintić kroz ove mjesece živio na goloj egzistenciji. OK, par tisuća kuna neće ga turbo usrećiti, ali će mu sigurno podići kvalitetu života za koji red veličine.

pročitaj dalje

U tijeku je mali eksperiment koji uključuje potencijalne promjene u sustavu karme i ocjenjivanja. Očekujem da će testiranje trajati nekoliko dana nakon čega će sve promjene (ako ih bude bilo) biti dokumentirane i objašnjene.

Cilj je napraviti sustav ocjenjivanja pravičnijim i transparentnijim, a jednako tako i otežati spamiranje.

Malo strpljenja molim.

Ovaj tekst je išao kao komentar na DEMOS-ov dnevnik, pa me je Oštrić nagovorio da ga podignem kao samostalan post.
Uz neznatne preinake teksta, evo poslušat ću Oštrića.

Jučer je naš plivač Nikša Roki(rijetka svijetla točka naše plivačke reprezenacije na ovim igrama) plivao u kvalifikacijama. Nije prošao u polufinale, ali je postavio novi državni rekord. Nastup sam gledao na Eurosportu. Istovremeno je na HTV2 išao prijenos teniskog meča Đoković(SRB)-Ginepri(SAD).
Zašto su jedan srpski i jedan američki tenisač imali prednost pred hrvatskim rekorderom na našoj javnoj televiziji?

pročitaj dalje

Objava anonimnog pisma na stranicama Zagrebačkog holdinga protiv Igora Rađenovića bila je kulminacija prljavog mafijaškog obračuna čiji cilj je bila diskreditacija imena čovjeka koji je pokušao prekinuti s kriminalom u Zagrebačkim cestama. Sada je sasvim jasno da Slobodan Ljubičić stoji iza svih napada na Rađenovića (pa možda čak i iza samog naručivanja batinaša), dok je Nenad Ivanković bio jedan od glavnih operativaca u akciji blaćenja i izokretanja stvari naopako koja je išla do takvih apsurda da se u javnosti htio stvoriti dojam da ljudi koji bivaju pretučeni u biti to i zaslužuju.

pročitaj dalje

Objava anonimnog pisma na stranicama Zagrebačkog holdinga protiv Igora Rađenovića bila je kulminacija prljavog mafijaškog obračuna čiji cilj je bila diskreditacija imena čovjeka koji je pokušao prekinuti s kriminalom u Zagrebačkim cestama. Sada je sasvim jasno da Slobodan Ljubičić stoji iza svih napada na Rađenovića (pa možda čak i iza samog naručivanja batinaša), dok je Nenad Ivanković bio jedan od glavnih operativaca u akciji blaćenja i izokretanja stvari naopako koja je išla do takvih apsurda da se u javnosti htio stvoriti dojam da ljudi koji bivaju pretučeni u biti to i zaslužuju. Tako smo mjesecima u medijima pratili blaćenje Igora Rađenovića umjesto da smo pratili kako napreduje istraga oko kriminala u Zagrebačkim cestama i kako se kreće istraga oko premlaćivanja Rađenovića (posebno je indikativa izjava Ljubičića da je Rađenović premlaćen zbog revnosti). Tipična mafijaška taktika skretanja pozornosti s glavnog problema, na neke potpuno irelevantne stvari, kao što je bila ta nekakva famozna anonimna predstavka, koja je u principu bila već odavno odbačena od, kako to Bandić voli reći, institucija pravne države. Sada kada se pretjeralo, Bandić pere ruke, kao on nema ništa s time i u medije se pušta priča kako će Ljubičić i Ivanković morati dati ostavke. I opet se priča ne kotrlja u pravome smjeru, bar ne u potpunosti. Naime nema sumnje da su Ivanković i Ljubičić debelo upetljani u sav taj mutež (ipak je Ljubičić glavni u holdingu i bez njega ništa ne može proći, a Ivanković je onaj koji odrađuje sve prljave poslove), ali onaj koji je iznad njih je upravo Milan Bandić. Njih dvojca postavljeni su po direktnom nalogu Bandića kao njegovi ljudi od povjerenja. Štoviše, ništa se u Zagrebačkom holdingu ne odvija bez Banidćeva znanja, tako da je njegovo pranje ruku od svega najobičnija predstava. Sjetimo se samo svih onih namještenih javnih natječaja koje su dobivali razni Bandićevi prijatelji kao što su Šelendić ili Vinko Žuljević Klica, navodni pripadnik nepostojeće mafije. Tako niti cijela akcija oko blaćenja Rađenovića nije prošla bez Bandićeva blagoslova. Jedini problem u svemu je što Ljubičić i Ivanković nisu ljudi od takta i smisla gdje treba stati na loptu, pa su pretjerali. Ne očekuje Bandić njihove ostavke jer su radili loše svoj posao, već zato što nisu dovoljno pazili da u akciji blaćenja ne odu previše daleko na način da im se prljava rabota vrati kao bumerang.

Današnji business.hr donosi članak pod naslovom Lučić ugostio Sanadera za 70.000 kn u kojem donosi potvrđenu informaciju o trošku i plaćanju premijerova ljetovanja - u razini vrijednosti satova iz darovane premijerove kolekcije za koju nikada nije pokazao račune, jer ih nije ni bilo. Budući da je business.hr nedostupan on line onima koji nisu pretplatnici prenosim najzanimljivije dijelove teksta:
Nakon što su premijer Ivo Sanader i državni tajnik za e-Hrvatsku Igor Lučić početak svojih godišnjih odmora sa suprugama Mirjanom i Sanjom obilježili poziranjem u splitskoj ACI marini, na palubi luksuzne jahte za koju su mediji objavili da je unajmljena zatražili smo objašnjenje od Sunčane Glavak, zamjenice glasnogovornika Vlade Zlatka Mehuna, koja nam je kazala kako nema govora o tome da troškove podmiruje Vlada RH, nego da je jahtu unajmio Lučić.

pročitaj dalje

Inflacija kuhara/ica celebrityja već mi je prije nekoliko godina izazivala neugodne mučnine u čeonom režnju, a sve koji su se uhvatili za dasku na valu kuharske slave subjektivno sam duboko omalovažavao i podcijenjivao asketskim zelenim i nedozrelim mišljenjima i rezonima. Promjenu iliti prosvijetljenje doživio sam ovoga ljeta na Hvaru, čitajući (a što preporučuje i najnoviji broj Playboja sa Aleksandrom Grdić na naslovnici) drugu knjigu proslavljenog Newyorškog kuhara Anthonyja Bourdaina "Cook's tour" ili u našem (VBZ-ovom) prijevodu - Kuharovo putovanje. Bourdain me privukao u knjižari kada sam letimičnim pročitavanjem nekolicine knjiga pokušao pazariti jeftino štivo za plažu, a kada sam nakon samo dva dana završio dvjestotinjak i nešto stranica, bio sam oduševljen ovim potpuno skuliranim, otvorenim i širokopogledno nastrojenim kuharom koji je svoju "potragu za savršenim jelom" iskoristio na najbolji mogući način pisajući vrhunski putopis niti malo sličan njegovim televizijskim uprizorenjima. Naime, čim sam pokušao kroz razgovore saznati jeli tko čuo za ovoga lika, shvatio sam da sam ja zapravo jedan od rijetikih koji nije (jer naravno ne brijem na kuharske emisije), a uglavnom su mi ljudi odgovarali da upravo prate njegov serijal na ovom ili onom programu kablovske televizije. Ne budi mi teško konzultirao sam youtube i odgledao nekolicinu emisija, a konkluzija je da je Bourdain ipak daleko bolji pisac nego celebrity i da su emisije negledljivo unakažene marketinško-dizajnersko-trendovskim elementima da mi se ponovno javila bol u već spomenutom čeonom režnju. Čak i sam Bourdain u nekoliko poglavlja kritički sagledava svoju filmsku ekipu koja ga prati i nevoljko opisuje kako ga prisiljavaju na ponavljanje već doživljenih emotivnih dionica njegovog puta, pa možemo zaključiti da je to onaj dio njegove ture koji zapravo odrađuje iz pragmatičnih razloga. Zaključno, Kuharovo putovanje vrhunski je putopis kojega kuhinja zapravo prožima i dodaje začin na Bourdainovo gledanje i divljenje, a njegova iskrenost i kritičnost daje nesagledivu ljepotu poglavljima koja opisuju Vijetnam i Kambodžu, zemljama koje su daleko od onoga što nam nabrijana emisija bilo kakovoga tipa može prikazati svojim maštovitim montažama i digitalnim intervencijama.

Nema mi većeg gušta nego kad gledam Olimpijadu i naletim na jednog tipičnog ruskog trenera u pravilu neke ruske ženske ekipe. A takve odmah prepoznate jer ih kamera strašno voli. Ruska je to škola dragi moji, tradicija čelične ruke i nema u njih mazit ću te pazit ću te (što Putin upravo prakticira u jadnoj Gruziji, no o tome drugi put). Taj je više krotitelj lavova, trigrova i međeda nego trener. Taj će te i spizdit među oči kada triba! U vrime kad se i u nas igrala a ne samo spominjala ženska odbojka to je bio nezaboravni urlikavac Karpolj, a sada gledam ruske rukometašice i eno i one imaju svoga Staljina Sad se vi pitate pa kakav je to ruski tip trenera, šta je to, kakva je to zvir! E zvir je prava rič! Hi-hi! Prava ruska zvir! Taj van se, u pravilu mrki sibirski grizli, uz rub terena luđački dere i urliče kao da ga kolju na vratu mu nabreknu vene a oči iz glave iskaču taj vam pljuje, beštima, priti, sumanuto uz teren juri i svojim pulenicama strah u kosti tjera! Hi-hi, e to je prizor za oči! Cile su se Olimpijade znale pamtit po verbalnim ispadima dotičnih krotitelja, a redovito su kamerama zanimljivije njihove egzibicije nego tekme. Nema vam kod takvog opravdanja za poraz, jadnice koje u njegove šake dopadnu za vrime time-outa ne smiju mu od straha više kolina pogledat, e ali sad ćete mi reć da san luda no kad ja na Olimpijadi vidin takvu trenersku zvir tek onda imam osjećaj da je sve ok i da ovi ludi svit na neki svoj izokrenuti način ipak funkcionira. Jer vidite tradicija je to, isto ka i olimpijski plamen. A onda sam malo bacila oko na onaj sport di puškon gađaju one strojem izbačene glinene golubove (vraga golubove, to su leteći okrugli pijatići, ma se valjda dečki osićaju više ka lovci ako pijat zovu golubon), pa san čak i naučila da se taj sport (čuj sport) zove TRAP i moram priznati da me oduševilo! Svaka im čast, skidam kapu ljudi moji, tu stvarno triba oko sokolovo i junačka desnica. Pa tek kad vikne Pull!- ono čudo poleti a on ga hladan ko špricer nacilja i saspe u roza para-papar-paramparčad A tebe sve prođu kao srsi zadovoljstva, ka neki šut sredstva za smirenje. Samo primijetila sam jednu čudnu nuspojavu ovisnost! Je majkemi. Baciš oko rano ujutro, gledaš kako prvi puca, pa drugi puca, pa treći puca, pa onda opet prvi puca, pa drugi puca, pa treći puca i sve fino tako laganini ti želiš da prvi puca i pogodi, da drugi puca i pogodi, da treći puca i pogodi smirenih pokreta u meditaciji i tišini prvi puca, drugi puca, treći puca pa još počne kišica rominjat prvi opet puca, drugi puca, treći puca pogledaš na sat kad ono podne!!! Di si bija šta si radija pojma neman bija san u hipnozi gledao san - TRAP Nego, nešto sam primijetila što me duboko zbunilo i natjeralo na razmišljanje o biti i bitku, patnji i užitku Ti pucači jeli, sve te streljačke discipline u kojima se od cilog tila i od svih mogućih i nemogućih organa koristi samo da prostite kažiprst, svi na sebi imaju i nose maltene oklope Ne znam uistinu od kakvih ozljeda ti pucači strahuju, ja osim eventualnog iščašenja pucačkog prsta ne mogu domislit ni jednu. A oni omotani od glave do pete u neke nezgrapne odijevne konstrukcije koje će im kao pomoći u ciljanju, ne bi da će ić u svemir a ne streljanu. A s druge strane gledam brazilske odbojkašice/odbojkaše na pijesku koje se bacaju, strmopižđuju i raspićkavaju na sve strane samo u onim minijaturnim bikinićima (na svekoliku radost puka) bez ijednog štitnika ili poveza. Ta svi znamo kako zrno pijeska može biti neugodno kad se uvuče jelte u cipelu Stoga ako je ikome štitnik potreban Sad vi meni recite, kakve tu logike ima, ha Kakve, ha, kakve!!

Već dugo vremena službeno je priznat kriminal (korupcija) u Republici Hrvatskoj. To priznanje dolazi od najviših zakonodavnih i izvršnih vlasti, Sabora i Vlade. Oni priznaju problem i raznim zakonima i akcijskim planovima, glume borbu protiv korupcije. Predstava s zakonima i akcijskim planovima, prvenstveno treba zavarati komisije Europske unije koje rade na integraciji Hrvatske.
Prema istraživanjima korupcija je najviše zahvatila: politiku, pravosuđe, policiju, zdravstvo. Dakle korupcija se udomaćila u najvišim državnim institucijama. Oni su “izmislile” korupciju da bi od nje imali koristi.

pročitaj dalje

Ok narode moj vridni, sinoć se održao 11.neretvanski Maraton lađa 2008. spektakl neizvjesniji i luđi nego ikad prije, spektakl lađa i veslača! To se sudaralo, to se potapalo, to je jedno drugom majku pozdravljalo ali nadasve i iznad svega se veslalo, veslalo i veslalo!!! Borba za postolja bila je ove godine neizvjesna do samog kraja, a ekipe nikad izjednačenije i nikad bliže jedna drugoj, cijelim putem sve od Metkovića pa do Ploča (22,5km) praktički su jedni drugima puhali za vratom! I kako to već u športu zna biti pobijedio je onaj na koga se nitko nije kladio i za koga nitko nije ni pomislio da bi mogao biti pobjednik, dok su favoriti ostali u šoku! Na iznenađenje svih - pobjednik 11og neretvanskog MARATONA LAĐA jest ekipa STAŠEVICE! Očito se treniralo dugo, tajno i pod okriljem noći, a bez pompe i velikih riječi mašala i čestitke od srca! 1.mjesto STAŠEVICA 2.mjesto - BAĆINA 3.mjesto ROGOTIN i posebna nagrada/pokal za fair-play - ekipa NORIN-MATIJEVIĆI. Staševica Baćina Rogotin Norin-Matijevići Bilo je ludo, bilo je veličanstveno, sve živo u Neretvu se slilo, ljudi je bilo more, Coce nam je u Pločama piva, narod je ija i pija narod se veselija, netko je slavija, drugi je je pokisa, treći se i potuka, ko je doša vidija je a ko nije žalija je, sve u svemu - lipo nam je bilo! Čestitke svima i vidili se i dogodine! više na stranicama Udruge.. i još slija...