Dok je nacija zanesena pratila dramatična nogometna zbivanja, Bankamagazin mi je uredno isporučivao u moj „Inbox“ ne manje dramatične financijske vijesti.

Bankamagazine - Vijesti dana 20.06.2008 između ostalih su donijeli sljedeće:

Stopa nezaposlenosti pala na 13,2 posto
Stopa nezaposlenosti u svibnju je pala na 13,2 posto, objavio je u petak Državni zavod za statistiku. Stopa je sa 13,9 posto u travnju, pala zbog povećane potražnje za sezonskim radnicima u turizmu, trgovini i prerađivačkoj industriji. ... opširnije

Prosječna neto plaća za travanj 5.036 kuna

pročitaj dalje

Opomena autoru ovoga bloga povodom pritužbe Dijane Pajagić Hrvatsko novinarsko društvo Croatian Journalists' Association Gospodin Željko Peratović Zvonigradska 33 10000 Zagreb Broj: 33/08 Zagreb, 16. lipnja 2008. Novinarsko vijeće časti na sjednici održanoj 6. lipnja 2008. godine razmatralo je pritužbu Dijane Pajagić protiv Željka Peratovića zbog tekstova na njegovu blogu, te je donijelo Zaključak Vijeće časti izriče Željku Peratoviću opomenu. Obrazloženje: Dijana Pajagić zahtijeva od Vijeća časti da zaštiti njezin dignitet od pisanja Željka Peratovića. Kaže kako je Peratović najvulgarnije i zlurado ogovara i trača, kleveće i vrijeđa iznošenjem njezinih obiteljskih prilika, pišući istinito ili izmlišljajući o njezinom privatnom i intimnonl životu. Tuži se da je kao privatnu osobu i bez ikakvih dokaza i provjere «razvlači u javnosti već mjesecima na najvulgarniji način». To joj je, kaže, nanijelo nemjerljivu štetu i traži pravo na privatnost, tinl više što smatra da nije javna osoba. Peratović se nije očitovao, a prema izvodima s njegova bloga, očito je da piše neprovjereno, neprofesionalno, na temelju rekla-kazala. Time je povrijedio Opća načela Kodeksa, kao i članke 16. i 7. koji govore o tome da novinar treba štititi čovjekovu intimu od neopravdanog ili senzacionalističkog otkrivanja u javnosti, da je obavezan poštivati svačije pravo na privatni i obiteljski život, da je dužan poštovati etiku javne riječi i kulturu dijaloga, te uvažavati dostojanstvo i integritet osobe s kojom polemizira. Na odluku Vijeća časti može se uložiti žalba Središnjem odboru u roku od 30 dana od primitka odluke (članak 47. točka 3 Statuta HND). predsjednik Novinarskog vijeća časti Dragutin Hedl Neću javno komentirati odluku Vijeća časti, obzirom da ću se što skorije na nju žaliti Središnjem odboru HND-a. Prije svega, tražiti ću, kao što sam to nejavno već najavljivao, izuzeće iz ovoga slučaja predsjednika Novinarskog vijeća časti, kolege Dragutina Hedla, zbog ozbiljnih indicija da se nalazi u sukobu interesa sudjelujući u odlučivanju u ovome predmetu. Obzirom da sam kolegu Hedla, a i mnoge druge kolege iz HND-a, neformalno obavijestio što mislim o pritužbi Dijane Pajagić, iste navode, potpkrijepljene potpisanim izjavama drugih osoba, ponoviti ću u žalbi Središnjem odboru. Kako se ne mirim s predmetnim zaključkom, a osobito me zasmetao dio: a prema izvodima s njegova bloga, očito je da piše neprovjereno, neprofesionalno, na temelju rekla-kazala, za koji ne znam odnosi li se općenito na moje bloganje ili je ocjena moga pisanja u slučaju Pajagić, ne mislim se sljedeći tjedan niti sastajati s kolegom Hedlom, na što sam načelno, prošloga tjedna pristao ne znajući za sadržaj ove odluke. Naime, ne bi bilo u redu da razgovaramo o slučaju dok traje žalbeni postupak. A da bi ste, ipak imali potpuniju informaciju, pod linkom Pritužba Dijane Pajagić Novinarskom vijeću časti HND-a protiv Željka Peratovića, donosim dokument o kojem se nisam očitovao, ali hoću. P.S. U pritužbi se nigdje ne navode konkretni primjeri onoga što mi se zamjera da sam napisao niti je priložen bilo koji moj post, pa mi nije jasno na temelju čega je Vijeće donijelo zakjučak. Moguće je da se odgovor krije u spominjanom sukobu interesa, o čemu neću javno dok ne bude gotov postupak.

Eh, what a difference a day makes ... Neki dan se još samo kuvalo, krčkalo, brbočkalo, ka' u ekspres loncu, ali sve nekako ispotiha, inkognito, daleko od očiju (ali ne i srca ;-). A danas .. e danas je druga priča :-)

Sad su moji dragi čitatelji sigurno zbunjeni: „Ma čekaj Zvone majstore o čemu ti pričaš? Ko kuva, što se kuva, di se kuva“ ?

Ma MENI JE PRIKUVALO VIŠE !!!

Prikuvalo mi je toliko da iz mene pišti k'o iz gore spomenutog ekspres lonca!

Ne mogu više! Ne mogu više mirno i sa strane gledati kako mlate novinare, ne mogu gledati kako poštenom građaninu (i pravom patrioti!) lokalni moćnici ugrožavaju egzistenciju koristeći se instrumentima hrvatske „pravne države“, ne mogu gledati kako je Maestro maestralno zaboravljen, i ne mogu više gledati autocenzuru hrvatskih novinara nametnutu što marketinškim a što nevješto prikrivenim političkim interesima. A i Feral prestaje izlaziti :-(.

pročitaj dalje

Kao sto kaze Index.hr, nema vise Ferala. Nije ni cudo, jer je nedopustivo glupanu reci da je glup, lopovu da je lopov, a korumpiranom da je korumpiran.Takvom samoubojstvenom i neugodnom istinom si je Feral odsjekao put do nuznog marketinga.Sto ne iznenadjuje, jer tesko da je itko od "bitnih" gospodarstvenika izostavljen u nekom neugodnom kontekstu na stranicama Ferala.A ako takvih ima, oni se ne zele eksponirati i oglasavati kod onih koji su ocrnili/realno pokazali, njihove nuznim zlom neizbjezne poslovne partnere. Tesko je reci koliko je Feralovih afera istinito.Ali po meni mozda im vjerujem sa 40%. Barem dok sam ih imao zeludac cesce citati- Odustao sam prije 5-6 godina od ionako povremenog citanja. Ne radi se o animozitetu spram njihovog pisanja i nekad nepotrebnog ljevicarenja, vec zbog nepromjenjivosti u kronicnim bolestima drustva koje su opisivali.SVe je isto kao i prije 10 godina. Ako je za utjehu, Jutarnjem ili Vecernjem vjerujem cca 25% sa tendencijom pada ovog postotka. Kazu da je feral naprava koja donosi svjetlo.E pa ovaj vise nece! Nekog briga?Sumnjam...

Tko je god pogledao devetu epizodu Združene braće, taj budite uvjereni, neće nimalo preispitivati potrebu izručivanja jednog Ašnera hrvatskim sudovima, bez obzira koliko godina dotični imao ili kakvog zdravstvenog stanja bio. Jer prijatelji dragi – onakav zločin nikada ne zastarijeva - nikada! Naime, u ovoj pretposljednoj epizodi koja nosi naslov ´Zašto se borimo?´, američka satnija E, 101.zračno-desantne divizije - dobija odgovor na gore postavljeno pitanje. Satnija pukim slučajem pronalazi svoj prvi - koncentracioni logor. Epizoda je uistinu potresna i autentična i kao što je vrgorčanin u jednom svom komentaru rekao i svaku mu potpisujem: ´Ona epizoda kad američka 101. zračno-desatna divizija, tj. satnija E dolazi u koncentracijski logor u zapadnoj Njemačkoj mi je nešto najstrašnije što sam vidija. A u stvarnosti je bilo sto puta gore. Mogu samo zamisliti kako su se osjećali ruski vojnici kad su osvojili Auschwitz ili Britanci koji su oslobodili Bergen-Belsen. Prestrašno mi je sve to, i kad vidim neku mulariju kako nosi kape režima i njihovih satelita koji su za ovo jedini odgovorni, zgadi mi se. Šta oni o svemu tome znaju!? Prestrašno.´ -Milivoj Ašner, danas 95godišnjak, navodno je kao bivši načelnik ustaške policije u Požegi od 1941. do 1942. i kao agent Gestapa za vrijeme II.svjetskog rata u Požegi prokazivao Židove, Srbe i Rome i deportiranjem u Auschwitz pečatio im sudbine. -Hrvatska je za Ašnerom izdala tjeralicu koji se odmah potom bježeći preko granice nastanio u Austriji. -Austrija Ašnera odbija isporučiti Hrvatskoj, navodno zbog njegova lošeg zdravstvenog stanja (ishlapljelosti?) i visoke dobi koja mu onemogućuje izdržati eventualno suđenje. -Ašnera to isto loše zdravstveno stanje i visoka dob ne sprečavaju da istupa u medijima i pri tom izvoljeva diktirati (sic!) uvjete eventualnog suđenja. Tko je ovdje lud? Tvrdim da je ovo što Austrija čini, odnosno NE čini – sramota, ali i lukavo smišljeni igrokaz. Isto kao što je bila sramota ali i igrokaz pustiti Ašnera sve one silne godine (do 2004.te) da se nekažnjeno šeće po Hrvatskoj hineći da se za njegovu prošlost ne zna. Metenje prošlosti pod tepih uvijek je pogrešan ali nažalost i najčešći način rješavanja problema, kojeg očito ove dvije zemlje dijele. Interes i onaj pravi razlog zbog kojeg Austrija odbija isporučiti Ašnera možemo samo naslutiti, isto kao što možemo samo naslutiti razloge zbog kojeg Hrvatska daje otkaz policijskom djelatniku koji se usudi provoditi slovo zakona i privoditi nositelje nacističkih simbola. Možda Austrija želi izbjeći kompromitaciju u vlastitim redovima ako čovjek ima austrijsko državljanstvo, no u svakom slučaju ne izručujući ga - kompromitiraju sebe samo još i više. Etiketu nacizma i nakon pola stoljeća jako je teško ako ne i nemoguće izbrisati, što Hrvatska itekako dobro i sama zna. Pokojni se Ben Gurion ili Golda Meir u ovakvim situacijama ne bi krzmali ni sekunde. Stari lisci bi automatski izdali tajnu zapovijed – Eichmanna dovući u Izrael! Bez puno priče i filozofije, po kratkom postupku - cap! Pa makar i s drugog kraja svijeta – onda s drugog kraja svijeta. I to bi bilo/jest učinjeno, uza sve eventualne prijepore koje bi u svijetu svojim postupkom izazvali - tajne službe bi dovukle Eichmanna. Izraelci su naprosto bili svjesni da preživjelim nacistima moraju poslati poruku – Niste sigurni ma gdje da ste! Lovit ćemo vas kao zvijeri što i jeste, lovit ćemo vas i uloviti! Nećemo imati milosti prema vama kao što je ni vi niste imali prema nama. Izraelci su naprosto bili svjesni da im u onom poslijeratnom svijetu nitko neće dati pravde - ako je ne iščupaju sami. I zato su je čupali. Stariji će se sjetiti da je Hrvatska već krajem 80ih sličnu situaciju doživjela sa slučajem Artuković. Ratni zločinac Artuković bio je u još gorem stanju nego Ašner kad je iz SADa isporučen tadašnjoj SRJ/SRHR (iz aviona je iznesen na nosilima). Uslijedilo je teatralno suđenje kojeg je taj na smrt bolesni starac vjerojatno bio polu-svjestan, te je na njemu zasluženo osuđen na doživotnu robiju. Iako je cijelo suđenje, ruku na srce, bila jedna velika predstava ondašnjih vlasti za oči svijeta – takve predstave su u ovakvim slučajevima uistinu neizbježne i potrebne baš kao što su to bila i suđenja preživjelim vodećim nacistima u Nurnbergu. Jer suđenja kao što je Nurnberg iznose istinu na lice pravde i pred lice svijeta te donose neophodnu katarzu koja nakon zločina takova opsega (Aushwitz, Treblinka, Mauthausen, Jasenovac…) mora uslijediti. Poruka za generacije koje dolaze mora biti jasna – takvi zločini neće proći nekažnjeno. Pravde mora biti! Dakle – Ašnera pred sud! Nek´pred sudom dokaže svoju nevinost ako je nevin kao što tvrdi, a ako nevin nije onda - osuditi! A ako se još uvijek pitate zašto, čemu sve to, Hemingway je to najbolje objasnio odgovorom na naslovno pitanje svog antifašističkog romana ´Kome zvona zvone?´ Ne pitaj kome zvone - TEBI zvone! Uostalom pročitajte, pa će vam sve biti jasno.

Danas su na redosljedu sjednice Sabora promjene Zakona o doprinosima kojima:

Hrvatski bi sabor u sutrašnjem nastavku pete sjednice trebao razmotriti prijedlog novog zakona o doprinosima, kojim bi se propisalo da poslodavci prvih godinu dana ne moraju plaćati doprinose za zdravstveno osiguranje za one koji se prvi puta zapošljavaju.

Vlada ističe da će novi zakon, koji bi na snagu trebao stupiti od 1. siječnja iduće godine, stvoriti uvjete za bolju naplatu doprinosa i suzbijanje sive ekonomije na tržištu rada i zapošljavanja.

Čini se kako su promjene zakona loše pripremljene i iako je izgovor da se radi o usklađenju s pravnim stečevinama EU, činjenica je da zakon raste s 98 na čak 261 član (detaljniji tekst o tome je napisan u novom Lideru, sorry ali nema link na webu). Više o tome možete naći na saborskom internetu.

pročitaj dalje

SPOSOBNOST suvremenih medija da se od ničega stvori prvoklasni skandal možda bi najbolje mogao ilustrirati način na koji je jedan portal komentirao televizijsku reklamu za dvotomnu knjigu koje se na kioscima prodaje uz Večernji list. Riječ je o knjizi "Pisma Hitleru",  djelu koje je napisao njemački povjesničar Henrik Eberle, a koje se temelji na tisućama pisama koja su obič...

Zbor istraživačkih novinara je dobio svoj logo, a ja sam ga za ovu prigodu samo obojio ;) Na jučerašnjoj konferenciji za novinare Zbora istraživačkih novinara, naša predsjednica Renata Ivanović, važnim je istaknula da će se novinari koji podupiru Dušana Miljuša nastaviti baviti njegovim temama, kako mafija odgovorna za napad na našega kolegu, ne bi imala osjećaj da je pobijedila. Renata je pozvala medijske redakcije da otvore prostor za teme o organiziranom kriminalu, a ne odazovu li se one ovom pozivu u dovoljnoj mjeri, predsjednica ZIN-a je upozorila da će "priče o mafiji" biti objavljivane na stranicama HND-a, "da se pokreću i udruge blogera" i da će ih objavljivati blogeri... Drago mi je da je Renata prepoznala snagu bloga i naglasila ju upravo u ovom, za hrvatsko novinarstvo opasno kritičnom trenutku - ili će pognuti glavu pod pritiskom mafije, korumpirane vlasti i raznim interesnim lobijima podložnim izdavačima ili će se izboriti da novinari bez straha rade svoj posao. Istodobno s inicijativom ZIN-a, s blog portala Pollitika.com krenule su dvije, u mnogo čemu, na trilateralnoj razini, podudarne inicijative. Jedna zagovara održavanje okruglog stola na temu: Novi mediji (blog) pod udarom represivnih organa (slučajevi Fintić, Šibenski konobar, 45 lines, Makarska kronika... u svjetlu postojećih zakona i pravosudne prakse - prijedlozi za zakonske izmjene i/ili ispravnu, politički nemotiviranu primjenu postojećih rješenja). Druga inicijativa ide za osnivanjem blogerske udruge/organizacije, koja bi se organizirano, isprovocirana slučajevima nabrojanim u prethodno navedenoj inicijativi, borila da se članak 38 Ustava RH, koji govori o slobodi govora i izražavanja, primjenjuje i na "građansko novinarstvo", odnosno blogersku zajednicu. Kako sam osobno involviran u sve tri inicijative, mogu sa zadovoljstvom reći da je riječ o iskreno motiviranim, podudarnim akcijama, koje, svaka na svoj način i nadopunjavanjem, mogu bitno doprinijeti da krajnje zabrinjavajuće ugrožena sloboda govora u RH (ne zaboravimo samo koliko je trajao embargo na objavljivanje videa i priče o uhićenju i prisilnoj hospitalizaciji Mirjane P. Jusup!) dobije novu snagu, da se ohrabri... P.S. Nastavno na moje "opsesivno" pisanje o korupciji i curenju informacija u SOA-i, i podudarno s dva nastavka nevjerojatne priče u Novom listu: Kraljević: Objava adresa djelatnika SOA-e izravna povreda zakona Postoji pitanje objavljuju li se takvi podaci namjerno ili zbog nečije gluposti, govori Marijan Kraljević King Zagrebačko poglavarstvo ne zna odgovoriti hoće li objava adresa SOA-inih stanova biti obustavljenaZAGREB – Predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić (SDP) prokomentirao je jučer činjenicu da zagrebačka administracija objavljuje adrese, a u jednom slučaju i ime i prezime zaposlenika Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Ostojić ističe da bi se o sigurnosti navedenih podataka ponajprije trebao brinuti onaj tko lokalnoj samoupravi podnosi zahtjev za dodjelu stana. U ovom slučaju to je sama SOA pod ravnateljstvom Tomislava Karamarka. – Svatko tko podnosi zahtjev sam je odgovoran za sigurnost eventualno zaštićenih podataka. Podnositelj zahtjeva mora štititi sigurnost podataka, jer radi se o delikatnoj situaciji da u objavu idu imena pripadnika sigurnosne službe, ustvrdio je Ostojić. Napomenuo je pritom da ne govori o konkretnom slučaju, jer nije vidio materijale u kojima su objavljeni zaštićeni podaci zaposlenika SOA-e. Dugogodišnji, danas umirovljeni policajac i djelatnik sigurnosne službe vanjskih poslova Marijan Kraljević King, pak, ističe da se objava navedenih podataka u sređenoj državi ne smije dogoditi. – Riječ je o izravnom kršenju zakona. Naravno, uvijek postoji pitanje objavljuju li se takvi podaci namjerno ili zbog nečije gluposti. Mislim da su zaštićeni podaci u ovom slučaju objavljeni rutinski, jer gospoda koja su ih objavila previše ne misle. Međutim, glupost ne abolira, kaže Kraljević. On, međutim, ističe da je siguran da od objavljenih podataka neće nastati nikakva šteta, »jer kod nas konspiracija ne postoji«. – U općoj šumi kršenja zakona ovo je samo jedna – redovitost. Ako oni koji su u vrhu odlučivanja ne rade »po knjizi«, niti na nižim razinama ne možete očekivati nešto bolje, zaključio je Kraljević. Zagrebačkom poglavarstvu jučer smo poslali upit hoće li praksa objave adresa SOA-inih stanova biti obustavljena, odnosno kako je moguće da je u materijalima Poglavarstva objavljeno ime zasposlenice SOA-e, ali odgovor nismo dobili. Tajnik poglavarstva Vidoje Bulum, koji priprema materijale za sjednice, po drugi put se, dakle, oglušio na pitanje o objavi delikatnih podataka. Ladislav Tomičić, Novi list, SRIJEDA, 18.6.2008., ne mogu odoljeti ispričati skandalozno otkriće do kojeg sam došao stojeći u redu u jednoj stranoj banci u Zagrebu. Čekam ja dakle u redu, a ispred mene ženska osoba, poslovna izgleda, zabrinuto pita službenicu koliko još može ići u minus. Ni pet ni šest, veselo će njoj službenica da neka slobodno može još dosta jer da radi u SOA-i, a zna se da su "kod Vas visoke plaće i da su uvijek na vrijeme". Titraj olakšanja, pa onda trenutak skamenjosti i hitar uzmak uz namješten osmjeh i pozdrav: hvala i doviđenja, odvijali su se ispred mene, filmskom brzinom. Došao sam na red. Obavio posao i upitao službenicu da mi se kao učinilo da je ona gospođa od maloprije otišla zapravo ljutita. - Gospon, kaj bi se ona imala ljutiti. U njihovoj firmi su stvarno velike plaće i dolaze im uvijek na vrijeme. Oni su svi, kakti, veliki špijuni za koje se ne smije znati, a firma ih nije zaštitila, jer ne samo da u svim bankama preko kojih dobivaju plaću, nego i u vrtićima i školama gdje upisuju djecu, piše gdje rade", rekla mi je šalterska službenica jedne strane banke u Zagrebu. Dakle, mislite li da u NATO-u sjede budale koje su povjerovale Tomislavu Karamarku da je SOA-a u stanju štititi zaštićene podatke tako što je dala uhititi mene, a da činjenice kako Bandićeve gradske službe, ne samo posjeduju nego i objavljuju zaštićene podatke te da strane službe preko stranih banaka rekonstuirajući identitete djelatnika SOA-e i iznose njihovih plaća, mogu doći do precizne strukturne organizacije SOA-e, nemaju veze sa SOA-om, već da su za njih krivi Bandić i Sanader?! Stvarno, na što Tomislav Karamarko potroši 350 milijuna kuna godišnje, koliko se iz proračuna odvaja za SOA-u (100 milijuna kuna više nego za Račanova mandata na POA-u i OA-u), kad mu firma nije u stanju štitti identitet vlastitih zaposlenika vlastitu organizacijsku strukturu?! Tko bi takvu firmu primio u NATO, pa da preko nje bude ugrožena sigurnost cijelog vojnog saveza?! Bavi li se SOA otkrivanjem naručitelja napada na kolegu Duška Miljuša? Kolega kojega je mafija pokušala ubiti u utorak je na HTV-u pozvao ne samo policiju nego i druge kojima je to dužnost da se odlučnije uhvate u potragu za naručiteljima, dakako pri tom je mislio na SOA-u. Mali je problem u činjenici da je djevojka pokojnog mafijaša Davora Zečevića, Ivana Šikić poslovno povezana s ravnateljem SOA-e Tomislavom Karamarkom. Miljuš je počeo dobivati prijetnje upravo nakon nekoliko otkrića u slučaju Zečević. Ivana Šikić je bila glasnogovornica prve predsjedničke kampanje Stjepana Mesića, a nadređeni joj je bio, Tomislav Karamarko, šef Stipinog predizbornog stožera. Kasnije je Ivana Šikić, ekskluzivno za Dnevnik HTV-a dobila informaciju od Karamarka, ravnatelja UNS-a, da policijski specijalci upadaju u sjedište HIS-a kako bi zaštitile curenje informacija koje je dozvolio "siroti" Ozren Žunec, Račanov kadar na mjestu nekada ozloglašene vanjske obavještajne službe. Za vrijeme mog uhićenja, Ivana Šikić je kao suradnica na desku IP-a sugerirala pojedinim novinarima kako da izvještavaju, jer da ona zna priču od Tomislava Karamarka. Neposredno nakon ubojstva njenog dečka Davora Zečevića, Ivanu Šikić su navodno odveli na razgovor kod ravnatelja SOA-e Tomislava Karamarka. U prisustvu Duška Miljuša, a u emisiji Mislava Bage "Otvoreno", MUP-ov načelnik Gojko Marković je izjavio da je SOA uključena od početka u slučaj Zečević. Nešto tu teško smrdi. Ili SOA nema doušnike u podzemlju, a mafija ima svoje izvore u SOA-i i policiji, ili je SOA samo tu da štiti državni interes odnosno otkrivanje mogućih veza mafije i pojedinih političara, kada nije u stanju doći do kvalitetnih informacija koje bi dale čvrste tragove policiji za napredak u istragama Zečević i Miljuš?! Treći odgovor je da je SOA totalno nekompetentna firma, što uza sve vlastite dosadašnje primjedbe na nju, naprosto ne vjerujem. Sasvim mi je jasno da je SOA duboko infiltirana u medije, pa bi, za početak, ako bi se htjelo, moglo krenuti od objave oglasa u Večernjem listu u kojem sestra pokojnog mafijaša u "nečije ime" prijeti Dušku Miljušu, a onda nastaviti s reklamnim tekstovima o istoj Nataši Zečević i spominjanoj Ivani Šikić, nedavno u Večernjem listu i Nacionalu. Dakle, preko suradničkih veza u medijima SOA-a može doći do informacija o osobama koje stoje iza istupa Nataše Zečević, čime bi se, naizgled zamršeno klupko oko ubojstva Davora Zečevića i pokušaja ubojstva novinara Dušana Miljuša, započelo rasplitati! Zapravo, taj bi posao mogla odraditi i sama policija, kada bi bila sigurna da se u klupku ne nalaze i face iz vlasti... Zato je posao nas istraživačkih novinara i slobodnih blogera da ukazujemo na ove dileme i vršimo pritisak gdje god se može kako bi se "Hobotnica" počela povlačiti pred nastupajućom slobodom govora.

Tresla se brda, rodio se miš! To bi bio najkraći opis posljednje "krize Vlade", koja zadnjih dana puni novinske stranice. A, sve je počelo kad je premijer izjavio da se (zasad) protivi uvođenju dvostrukog prava glasa za pripadnike nacionalnih manjina. Loptu su (opravdano!) brže-bolje prihvatili "manjinci", zaprijetivši uskraćivanjem potpore Sanaderovu kabinetu. Po starom dobrom običaju, Ivo ih je ponovno izvrtio, pa je - barem tako govore posljednja izvješća - na sastanku s predstavnicima nacionalnih manjina dogovoreno da se na jesen "otvori rasprava o uvođenju dvostrukog prava glasa za pripadnike manjina". Ili, drugim riječima, Sanader je kupio još nekoliko mjeseci mira za svoju Vladu. Čeka li nas na jesen nova kriza Vlade, nitko ne zna!

pročitaj dalje

U obrazloženju prijedloga za izglasavanje nepovjerenja, koji je pripremljen za sjednicu Skupštine Varaždinske županije u petak, piše da su župan Čačić i Poglavarstvo stvorili obveze od 832,7 milijuna kuna na rok od 20 do 30 godina, što je gotovo 53 posto ostvarenog godišnjeg proračuna. A to je, pak, navodi se, gotovo 18 posto veće zaduženje od propisanih Smjernica za primjenu ugovora u JPP-u. Ugovorene cijene višestruko su više od tržišnih, troškovi najma promjenjivi, a uvjeti su tajni i nepoznati javnosti... (jutarnji)

pročitaj dalje