Osoba br. 1

Zbog otmice je osuđen na 7 godina zatvora, i da to sve nije bilo toliko medijski praćeno, sada bi imao 60 dana 'godišnjeg odmora'. Srećom, nakon prvog zahtjeva, mediji su imali dovoljno hrabrosti da osude taj zahtjev, te je on odbijen, kao i drugi.

Osoba br. 2

Nakon ubojstva zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, odobren je 15-dnevni prekid izdržavanja kazne zbog operacije ramena. Koliko god se trudio, tu ne vidim nikakvu logiku, iz bar 3 razloga:

- kao prvo, ako je stanje s tim ramenom toliko ozbiljno, ne mogu vjerovati da u našem sustavu ne postoji dovoljno dobra briga za zatvorenike kojima je potrebna zdravstvena pomoć

- dodatnu sumnju u moju prošlu rečenicu da ta osoba traži bilo kakav način da prekine bilo kako svoje izdržavanje kazne je slijedeća činjenica od prije par mjeseci:

Kako je navedeno u zahtjevu što ga je u ime Hrvoja Žužića podnio odvjetnik Veljko Miljević, nedugo nakon prometne Žužić je počeo pokazivati znakove napetosti, nemira, tjeskobe, jakog osjećaja krivnje, nesanica, noćnih mora, depresije...

pročitaj dalje

Isječci iz kontroverznog filma Nikole Babića o ubojstvu Brune Bušića za koji je materijal pripremila saborska Komisija za utvrđivanje žrtava 2. svjetskog rata i poraća Vice Vukojevića i Bože Vukušića, a scenarij napisao bojnik Andrija Popović. U ovome dijelu za suradnju s UDBA-om prozvani su Tomo Sedlo, Ivan Cerovac, Jakša Kušan, Ivan Cesar, Neven Baričević, Mate Meštrović, Petar Gudelj... Kao ubojica Brune Bušića označen je Vinko Sindičić, kojega se proziva za još nekoliko ubojstava u emigraciji kao i za atentat na Nikolu Štedula. Svjedoči i Ivan Butković, brat Tvrtka i Ante Butkovića ljudi koji su s Brunom Bušićem slavili Novu Godinu u Parizu. Prikazan je iskaz bivšeg šefa UDBA-e u Splitu Blagoja Zelića kojega je dao pod fizičkom prisilom u rodnoj kući Ksenije Urličić između Imotskog i Posušja. O rekaciji Tome Sedle na film pročitati u postu: Sedlo optužuje Šuškovu kliku za šverc oružja. Jednu od blog reakcija Ivana Cerovca možete pročitati ovdje: Pravosuđe i Vice Vukojević Zapeli ovih dana, Anto Nobilo u Jutarnjem listu i Nacionalova redakcija, braniti Josipa Perkovića od optužbi Vinka Sindičića i Bože Vukušića, svjedoka tužiteljstva na suđenju Krunoslavu Pratesu, tvrdnjama da je riječ o nepouzdanim svjedocima jer da spomenuta dvojica suradnici njemačke tajne policije. I dok se očekuje najavljeno podizanje optužnica protiv Josipa Perkovića, načelnika II odjela republičke UDBA-e i Zdravka Mustača, podsekretara RSUP-a za sigurnost, sve sam skloniji vjerovati da će se Perković "kad mu voda dođe do grla" braniti da je i sam bio suradnik njemačke tajne policije. Nadam se samo da njemačko pravosuđe neće hrvatskom prepustiti suđenje Perkoviću jer ovdje već desetljećima prolaze njegove ucjene kad god je u pitanju odgovornost za, il' zločine UDBA-e il' sigurnosnih službi MORH-a. A svakako da je zanimljivo da ljudi poput Bože Vukušića koji su desetljećima tupili da je Vinko Sindičić najpoznatiji Udbin ubojica sada zajedno s njim surađuju u optuživanju Josipa Perkovića i preko tzv rekonstrukcija u Istrazi NOVA-e TV amnestiraju Sindičića za sva ona ubojstva koja su mu ranije pripisivali. Mislim, ja sam i koncem devedesetih upozoravao da je kazneni postupak protiv Vinka Sindičića za ubojstvo Brune Bušića izrežiran podjednako s jedne strane od Josipa Perkovića kao i sa druge od Vice Vukojevića i Bože Vukušića, a da bi se Sindičiću darovala sloboda i da ga se nizašta drugo u Hrvatskoj ne bi sudilo. Indikativno je da se o doživotnoj zatvorskoj kazni za Krunoslava Pratesa zbog pomaganja u ubojstvu Stjepana Đurekovića ne izjašnjava Nikola Štedul, žrtva atentata za koji je na 15 godina u Škotskoj osuđen Vinko Sindičić. No, kako sam ranije pisao, o Štedulu ćemo kasnije. P.S. Marijan Kraljević King, bivši visokopozicionirani zagrebački milicajac i jugoslavenski konzul u Njemačkoj voli se očešati o ovu temu. Tako je Ladislavu Tomičiću za Novi list od 12.4.2008 Kraljević izjavio da je kao milicajac nastradao kada je radio istragu o "upletenosti sinova visokih političara, Vanje Špiljka i Miše Broza, u kriminal u INA-i". Tu je istragu nadzirao tadašnji ministar policije Pavle Gaži, koji mi je izjavio da je ona bila povezana sa slučajem Đureković, ali je napomenuo da Mišo Broz nije bio uključen. Izgleda da Marijan Kraljević King svjesno brka Mišu Broza s Ivanom Brozom, Zagorcem kojeg je Gaži sumnjičio za upletenost u kriminalne radnje u INA-i, a danas djelatnikom INA-e u Sisku, da bi si dao na važnosti. Kada su Kinga nedavno pozvali u Hrvatsku u živo na HTV da prokomentira smjenu Marijana Tomurada on je taj slučaj usporedio sa svojim kad je "dirnuo u kriminal u INA-i i morao otići". Pavle Gaži je nagovoren od partije da podnese ostavku i ode u mirovinu i od 1983. do 2000-e kada mi je dao intervjuu za Fokus, uopće nije istupao u javnosti. Marijan Kraljević King je nakon "smjene" u miliciji dobio posao u jugoslavenskom konzulatu u Njemačkoj - za kaznu.

Kolega bloger Hanhan je prije nekoliko dana na Pollitici.com objavio dnevnika Prva anketa “Predsjednički Izbori 2010” na pollitika.com-u, te predložio anketu s devet kandidata za predsjednika RH. Iako je do Predsjedničkih izbora još prilično daleko, u javnosti dolazi do laganih lobiranja. Provode se ankete, pobjeđuju određeni kandidati koji se zatim dižu u nebesa. Smatram da su ankete važan i jak alat u političkom životu. One su mjerilo nečije popularnosti i metar nečije uspješnosti. Ankete su te koje tjeraju pojedince, stranke i udruge da se prilagođavaju javnosti i da mijenjaju svoje neuspješne strategije. Koliko anketa točno izražava mišljenje javnosti ovisi o puno elemenata, o: broja uzoraka, kvaliteti pitanja, mjestu provođenja...

pročitaj dalje

Web portal Index u utorak je objavio jednu kratku vijest kako će splitski poduzetnik Željko Kerum zbog sporosti gradske uprave rađe srušiti jedan kat na hotelu Marjan nego ugroziti zacrtani projekt. Ne bi to ni bila neka vijest, da taj isti Željko Kerum na svojem novootvorenom centru Joker nije izgradio dodatni kat potpuno bespravno! Dakle, naš najveći splitski poduzetnik i kritičar svekolikog puka i svih koji nešto u Splitu znače" , u poodmakloj je fazi izgradnje cca. 4000 m2 kvadratnih (cijeli novi kat) bez ikakvih papira na vrhu svog velebnog trgovačkog centra JOKER. Postoje stare fotke , a s novih je lako uočit i vidljivo je novo stanje, iako je taj dio zaklonjen aluminijskim smeđim ukrasima na krovu , koji su i projektirani da posluže kao zaklonište za ovu rabotu. Potpuni nedostatak dokumentacije prijavio lik iz sustava od najvećeg povjerenja. Taj je isti neimar ispred centra JOKER prije dva mjeseca potpuno bespravno podigao kip priležnika Oje Kodar i legendarnog redatelja. Da i ne spominjemo Nadu Dimić u Zagrebu. Dakle JOKER je otvoren krajem 10.mjeseca 2007. uz vrlo upitnu uporabnu dozvolu. Tada ovog, sad izgrađenog dijela, nije bilo. Dakle naknadno se trebala tražiti nova građevinska za ovo što se sad gradi. Poanta je u tome što gradska služba koja izdaje dozvole nije bila u funkciji puna tri mjeseca zbog preseljenja i ako bilo tko u gradskoj službi zatraži samo odgovor na pitanje je li izdana nova građevinska za ovaj objekt ili dopuna prve i to u posljednja tri mjeseca, stvar će biti jasna. Pitanje se može postaviti ODSJEKU ZA DOBIVANJE GRAĐEVINSKIH DOZVOLA... Žena Kerumova projektanta je onda izdavala građevinske dozvole , ali je sada maknuta pa mutna rabota nije ovaj put mogla proći i tako je nije ni dobio. Ured državne uprave za graditeljstvo pri Županiji je drugo mjesto na kojem se može postaviti pitanje , a i građevinska inspekcija bi sigurno imala sto za reci. Ova priča sa 4000-6000 m2 nije sve, pod krinkom preuređenja hotela Marjan gradi apartmane za time sharing model prodaje, isto totalno van dokumentacije koju ima. Nove informacije govore - od nove godine građevinske dozvole i dopune istih izdaje GRAD (odjel za izdavanje građevinskih dozvola Ružica Batinić ) , tu se dobivaju i dopune građevinskih dozvola . Ova gospođa bi mogla odgovoriti je li zatražena DOPUNA GRAĐEVINSKE DOZVOLE ZA NAVEDENI OBJEKT nakon 01.01.2008. Dovoljan je odgovor DA ili NE. Ako je dobio uporabnu u 2007, u listopadu , do tada je sve radove trebao i završiti jer komisija kad izađe na teren neće dati dozvolu ako sve nije završeno... ovo novo što se gradi jest predmetom nove građevinske ili dopune građevinske , a zna se da taj ured nije rado puna 3 mjeseca i sigurno nije izdavao ni dozvole ni dopune . U međuvremenu je završio grube radove na izgradnji i makao dizalicu s krova, u jednom društvu je rekao kako se malo zaigrao te da je načuo da su se neke institucije i inspekcije počele raspitivati sto to radi. Sad kad se gleda s istočne strane vidi se reklama HERVISA na smeđim aluminijskim lamelama od kojih je dio maknut tako da se s te strane i vidi da je izgrađen cijeli kat i nalivena ploča , Kad se gleda iznutra to se nalazi na predzadnjoj etaži centra na kojoj su po staklima uz cijelu sjevernu stranu zalijepljene crne folije kako se ne bi uočila nova izgradnja jer je tu nekad bio balkon . Kerum govori kako to neće dati u najam već će tu preseliti TV Dalmaciju koju je kupio prije 6 mjeseci i prodati je TV PINKU. To potvrđuju i zaposlenici s televizije.

Miša mu, cijela ova nevjerojatna priča oko Karadžića kao nekakav opičeni strip. U rangu najboljih epizoda Alan Forda. Čak i izgledom, onako zarastao i bjelobrad sa kosom svezanom u repić, Radovan Karadžić Učo je fakat reinkarnacija - No1.(namber vana) Ma pogledajte samo kojeg je kalibra taj lik - tip je usred Beograda glumio iscjelitelja bavio se alternativnom medicinom, držao predavanja, putovao, meditirao, levitirao ljubovao, uza se imao mlađu koku oliti priležnicu. E životati, kako satrapi znaju dobro živit! Za mlađu generaciju koja pojma nema tko je Karadžić - djeco, to vam je jedan jako zločesti čiča po zvanju neizliječeni psihijatar -po profesiji ratni zločinac- koji je psikički žario i palio ovim prostorima sijući mržnju i smrt gradeći vlastiti kult ličnosti preko tuđih leševa; ukratko - nešto kao Saruman, ali za stvarno, ok (a za one koji ne znaju tko je Alan Ford i No1. za te nema spasa) Sada Radovanu samo možemo poželiti jedan jako-jaaaako dug i zdrav život - tako da što dulje truli u kakvom zgodnom zatvoru ne po vlastitom izboru (po mogućnosti turskom ili grčkom, a ni protiv latinoameričkih ne bih imala ništa protiv, dapače) u društvu gojaznog cimera po nadimku Mićko Zguza koji naprosto obožava bradate muškarce

Nekako u vrijeme kad je Radovan Karadžić davao iskaz beogradskom istražnom sucu Milanu Dilpariću da je uhićen još u petak u autobusu na relaciji Novi Beograd - Batajnica, bivši šef HHO-a Žarko Puhovski izjavio je HTV-u da je dobio informaciju kako je Karadžić uhićen kad se kretao prema Hrvatskoj što da je dokaz kako je Raša dezorijentiran. Žarko Puhovski nije mogao znati da je Karadžić istražnom sucu rekao da je putovao prema Hrvatskoj (Batajnica je u odnosu na Novi Beograd u smjeru Hrvatske. Odnosno, ako putujemo iz Zagreba u Beograd, Batajnica se nalazi točno uz autocestu na ulasku u glavni grad Srbije). A eto, Puhovski je imao informaciju koju će, moguće, potvrditi tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević i predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić. Žarko Puhovski je za vrijeme predsjednikovanja HHO-om, a prilikom sličnih situacija u Hrvatskoj, iznosio insiderske informacije pozivajući se na svoje izvore bliske obavještajnoj zajednici. Ne bih se začudio da je i ovaj put kao izvor informacija Puhovski koristio krugove bliske hrvatskoj obavještajno-sigurnosnoj zajednici, pa da i od novinara bliskih Tomislavu Karamarku pročitamo da je SOA odigrala bitnu ulogu u lociranju Radovana Karadžića. A obzirom da se dosta šuška o vezama Puhovskog i Borisa Tadića, ne bi trebalo čuditi ako je sinoćnju ekskluzivu bivši predsjednik HHO-a dobio od krugova bliskih predsjedniku Srbije. Zapravo, ovim postom izražavam zavist što je profesor Puhovski koristeći svoje veze došao u priliku imati insiderske informacije na osnovu kojih se stigao pripremiti za povijesnu poantu izrečenu u specijalnim vijestima HTV-a da Karadžićevo uhićenje predstavlja simbolički "kraj rata". A da ste s direktorom HRT-a Vanjom Sutlićem bliski još iz zagrebačkog partijskog komiteta, a s njegovim ocem dijelili ideološku bliskost na liniji reformi jugoslavenskog političkog sustava koncem osamdesetih, ma i vi biste, zasigurno, iskoristili te veze. ;)

Teoretičari zavjere su (kako to uvijek biva) popušili - Radovan Karadžić izgleda nije sklopio pakt o trajnoj nekažnjivosti. Srpski izvori potvrdili su, a svjetske kuće prenijele da je bivši predsjednik Republike Srpske, šef Srpske demokratske strane i Vrhovni zapovjednik vojske bosanskih Srba (VRS) uhićen. Gdje i kako još nije poznato, no nema sumnje da će detalji biti zanimljivi, posebno oni koji se tiču njegovog više od desetljeća dugog skrivanja. Radovan Karadžić arhitekt je jednog on najbrutalnijih ekperimenata rasne čistoće u Europi koji je optužen za vrlo teška kaznena djela: genocid (najteže kazneno djelo u međunarodnom pravu), sudjelovanje u genocidu, istrebljenje, ubojstvo, namjerno usmrćivanje, progon, deportaciju, nehumane akte i druge zločine počinjene protiv bosanskih Muslimana, Hrvata i drugih ne-Srba u BiH.

pročitaj dalje

Godinu dana nakon nesreće vojnog helikoptera u Vukovaru, stručno povjerenstvo zaključilo je da je spužva (laički rečeno, u biti se radi o zvučnoj izolaciji) ugrađena mimo svih propisa, krivac za rušenje helikoptera i pogibiju troje ljudi. O svim detaljima i slijedu događaja koji su se odigrali na tom kobnom letu pročitajte više na blogu magistra Tina Jelavića u tekstovima pod nazivom Zaključak istrage pada helikoptera H-253 i Ljudi izginuše, a njemu druga fotelja... Posebno je zanimljiv detalj da je remont helikoptera koji se srušio bio obavljen 2005. za mandata Berislava Rončevića.

Mi ćemo ovdje samo malo nadopuniti prvi tekst gdje se autor bloga 012station.bloger.hr prisjeća izjave tadašnjeg ministra obrane Berislava Rončevića da bi ponudio ostavku kad bi uzrok nesreće bio tehnički kvar. Mi smo se dali malo u pretraživanje naše video arhive, kad se već to nije sjetila navodno javna televizija HRT, pa smo iz njihove emisije Fokus od 10. Srpnja 2007. našli izjavu Berislava Rončevića koju vam ovdje prezentiramo, gdje je Rončević jasno izjavio da bi ponudio ostavku kad bi se ustanovila da je neadekvatno održavanje uzrok pada.

pročitaj dalje

Godinu dana nakon nesreće vojnog helikoptera u Vukovaru, stručno povjerenstvo zaključilo je da je spužva (laički rečeno, u biti se radi o zvučnoj izolaciji) ugrađena mimo svih propisa, krivac za rušenje helikoptera i pogibiju troje ljudi. O svim detaljima i slijedu događaja koji su se odigrali na tom kobnom letu pročitajte više na blogu magistra Tina Jelavića u tekstovima pod nazivom Zaključak istrage pada helikoptera H-253 i Ljudi izginuše, a njemu druga fotelja... Posebno je zanimljiv detalj da je remont helikoptera koji se srušio bio obavljen 2005. za mandata Berislava Rončevića. Mi ćemo ovdje samo malo nadopuniti prvi tekst gdje se autor bloga 012station.bloger.hr prisjeća izjave tadašnjeg ministra obrane Berislava Rončevića da bi ponudio ostavku kad bi uzrok nesreće bio tehnički kvar. Mi smo se dali malo u pretraživanje naše video arhive, kad se već to nije sjetila navodno javna televizija HRT, pa smo iz njihove emisije Fokus od 10. Srpnja 2007. našli izjavu Berislava Rončevića koju vam ovdje prezentiramo, gdje je Rončević jasno izjavio da bi ponudio ostavku kad bi se ustanovila da je neadekvatno održavanje uzrok pada. Ali ima tu jedna kvaka. Rončević nije više ministar obrane već je sad ministar policije. Tehnički gledano Rončević nema zašto ponuditi ostavku kad već odavno nije ministar obrane, a moralna ostavka i onako nije opcija jer se ta riječ ne nalazi u HDZ-ovom riječniku. I za kraj, ovdje prenosimo jedan dio iz teksta Ljudi izginuše, a njemu druga fotelja... gdje se na žalost najbolje ocrtava HDZ-ova briga za HRZ i kako je flota vojnih zrakoplova pretvorena u taksije za guzice političara. Vjerovali ili ne, ali dosta dugo smo imali više ispravnih "salonki" od normalnih vojnih mašina. Uz deset radnih pegaza Mi-8 MTV-1 koje su preživjele rat i poraće, imali smo čak osam "salonki" tj. mašina za prijevoz državnih dužnosnika iliti ga VIP osoba. Ako ne vjerujete pogledajte ovu stranicu i uvjerite se sami. Konkretno, ne borbeno i protupožarno ne uporabljive mašine bile su one sa sljedećim registracijama; H-215, H-253 w/o'97, H-253 (H-214) w/o 07, H-254 (9A-HRH), H-102 s/o'99, H-274 (H-104), H-275 (H-105) i H-276 (H-106). Plavo-boldane registracije otkrivaju nam još jednu bitnu stvar. To su naime mašine na kojima je 2005. godine izvršen remont i produžen resurs. Pa je od ukupno deset tada remontiranih mašina, čak šest bilo salonki, a samo četiri prava "radna konja". Među njima se našla i "pokojna" registracija H-253, koja je ranije zahvaljujući HDZ-ovsko/Monitorskim vezama prizvana iz pakla ranijeg udesa i žaračem utisnuta preko neokaljane H-214. Da bi ergela mogla preko granice kad im se sprdne, bez posebnih najava SFOR-u.

"MALE" PRIJETNJE PREDSJEDNIKA HRVATSKE Bakchich.info | Četvrtak, 17. srpnja 2008. | piše Emmanuel Lemieux (inače suradnik Le Figaroa i Le Canard Enchainea op. 45 lines) Dok Hrvatska kuca na vrata Europske Unije a njezin predsjednik Stjepan Mesić se kočoperi na Sumitu Mediteranske Unije, jednom francuskom odvjetniku hrvatske vlasti prijete psihijatrizacijom u slučaju da u Zagrebu nastavi istrage o švercu oružja. 3. lipnja ove godine Sudski izvršitelji gospoda Crussard i Boudot otvaraju službeni site Predsjednika Hrvatske te slijedeću stranicu: Ustanovili su da je, nakon godinu i pol dana, publikacija teksta oštrih riječi namjenjenih mladom odvjetniku iz Angersa Ivanu Jurašinoviću još uvijek prisutna. Prijevod sudske prevoditeljice s hrvatskog jezika na francuski. 10. studenog 2006, prilikom svečanog otvorenja suvremenog servisa za dijalizu u veselom gradiću Našice, prisutni novinari počeli su predsjedniku Mesiću postavljali pitanja o potpuno drugoj temi. Na primjer: pokušaji ubojstva Marina Tomulića u Parizu. Ovaj francusko-hrvatski pedesetogodišnjak, koliko ljubazan toliko i zabrinut već više godina, 2000. godine emigrirao je u francusku prijestolnicu i preuzeo građevinsko poduzeće svoga oca. On je pogotovu bivši broj 2 hrvatskih obavještajnih službi zadužen od Vlade predsjednika Tuđmana za nadgledanje kupnje naoružanja tijekom Domovinskog rata. On je isto tako, od 1992 1999, u potpunosti upućen u bliske odnose između Francuske i Hrvatske (Elyse - Predsjednička palača), Quai d'Orsay (MVP) i DST (Uprava za teritorijalnu sigurnost). Ne računajući zastrašivanja, čudne telefonske pozive i prijeteća praćenja on tvrdi da su ga pokušali ubiti u najmanje u dva navrata u Parizu. Kaznena prijava protiv hrvatske mafije na sudu u Nanterreu Dakle tog 10. studenog, novinari su tražili predsjednika Mesića da komentira tekstove u medijima koji govore o kaznenoj prijavi podnijetoj sucu u Nanterreu protiv Marka Nikolića. Taj bivši mafijaški plaćenik u bijegu, osuđen u odsutnosti za ubojstvo, osumnjičen je i za pokušaj ubojstva Marina Tomulića. U toj tužbi, koju je u ime Tomulića podnio odvjetnik iz Angersa Ivan Jurašinović, spomenute su i druge osobe. Tako je naveden i Predsjednik Mesić kao politički zaštitnik naručitelja ubojstva Hrvoja Petrača. Predsjednik niječe to prijateljsko suučesništvo, te izjavljuje da je tu osobu (Petrača) vidio slučajno u dva navrata. Zagorski mafijaš, poslovni čovjek Hrvoje Petrač bio je isto tako jedan od većih financijera Mesićevevih izbornih kampanja. Predsjednik zatim u formi vica šalje nedvosmisljenu prijetnju: Zašto taj odvjetnik koji je podnio prijavu kaže da sam ja njegov politički patron, to vjerojatno on zna, ali ja bih mu preporučio da posjeti Vrapče kad dođe u Zagreb, jer se takvim ljudima tamo može pružiti djelotvorna pomoć, dodao je Mesić. Naši pacijenti moraju šutiti u interesu dobrog zdravlja vlade i njezinih prijatelja Iako na prvi pogled mladolik, odvjetnik bivšeg agenta je isto tako sin hrvatskog političkog emigranta i dosta dobro razumije specifični zagrebački humor. Vrapče je ime najveće psihijatarske bolnice u Hrvatskoj u kojoj su bili obrađivani politički disidenti a u većini slučajeva i definitivno. On je osobno u listopadu 2007. podnio kaznenu prijavu protiv hrvatskog predsjednika za prijetnje. Pariz na nišanu Što je moglo toliko razljutiti tog, u svakom smislu, nakostriješenog, Mesića Dok prijeti francuskom odvjetniku, u isto vrijeme sudi se Petraču u Zagrebu zbog otmice djeteta, sina generala Zagorca, u koju je impliciran i šlag hrvatske mafije. U tom društvu se pračaka i Žarko Pavlina. Taj je dragi dečko, uhićen u Makedoniji radi šverca droge i na licu mjesta oslobođen nakon intervencije hrvatskog predsjednika, zapravo Mesićev šogor. Opasne veze. Iz užeg kruga Mesića uzvraćaju da je Marin Tomulić u rujnu 2002. godine osuđen na godinu dana zatvora radi gospodarskog kriminala. Gospodin Marin Tomulić redovito je intervenirao u svim predmetima, delikatnim ili ne, u vezi s Francuskom ili francuskim interesima objašnjava njegov odvjetnik. Upravo u tom kontekstu bivši obavještajac već više godina uporno optužuje Hrvoja Petrača za kamatarenje, šverc oružja i njegovo bogaćenje kao sumnjivog posrednika u snabdjevanju oružjem, između ostalim kao predstavnika u Hrvatskoj francuskog industrijalca GIAT. Nakon rata, to isto oružje danas pronalazimo u predgrađima europskih gradova gdje je stizalo kanalima bivših plačenika i bivših hrvatskih legionara. Taj Tomulić je čak imao čudnu demokratsku namjeru: suditi pravim hrvatskim ratnim zločincima od kojih su se neki sklonili u Francusku. Politički azil bi se u tom slučaju pretvorio u streljanu.... U svakom slučaju Marin Tomulić je podnio kaznenu prijavu zbog pokušaja atentata laserskim snajperom kojom prilikom se je vozio u automobilu sa svojim sinom. Isto tako zbog nimalo slučajne eksplozije automobila pred jednim od njegovih gradilišta u samom centru Pariza u rujnu 2007. godine.Treba naglasiti da je njegova memorija prava pandorina kutija do vrha puna državnih tajni i donesenih odluka u skladu s realpolitikom. Jurašinović koji namjerava putovati u Hrvatsku krajem godine upravo je dobio veliku podršku Konferencije predsjednika odvjetničkih komora Francuske. Predsjednik Mesić koji je paradirao na sastanku Euromediteranske Unije i na francuskoj predsjedničkoj tribini još nije našao vremena pisati na svom site-u o tom nezgodnom predmetu.